Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća J. F. Lawton bio je scenarist koji je od svog rada jedva zarađivao, živeći na rubnom dijelu Hollywood Blvd, američke filmske meke.

Radio je apsolutno sve i prihvatao svaki posao kako bi mogao platiti stanarinu, a nekada je morao spavati i u svom automobilu, sve dok nije napisao scenarij koji mu je otvorio sva vrata.

Tokom tih godina upoznao se sa mnogim prostitutkama koji su šetale ispred njegovog stana po bulevaru i često je s njima dugo razgovarao, otkrivši kako su mnoge od njih morale pobjeći iz gradova sa sjeveroistoka i Srednjeg zapada Amerike u Los Angeles. Među mnogima bila je i jedna koja mu je otkrila kako ju je jedan bogati klijent odveo u Las Vegas sa kojim je provela sedam dana uživajući u mondenim restoranima.

Ubrzo je shvatio kako priča o prostitutkama, ali i jednom poslovnom čovjeku može ponovo oživjeti bajku o Pepeljugi, a nije trebalo dugo da se rodi kostur onoga što će u budućnosti postati klasik.

- Pomislio sam - šta ako stavite to dvoje ljudi iz različitih svjetova zajedno - imate tog muškarca koji uništava firme i porodice, ali i mladu ženu koja je indirektno na njegovom udaru, i spojite ih - prisjetio se Lawton, otkrivši kako je scenarij prvo nazvao “Three Thousand” (Tri hiljade, op.a.). Nazvao ga je tako jer je upravo toliko Edward Lewis pristao platiti prostitutki Vivian Ward da mu šest dana pravi društvo na Beverly Hillsu.

Film, koji je snimljen prije 30 godina, zapravo nije trebao biti romantična komedija, već neka vrsta mračne drame.

- Original je bio napravljen kao umjetnički, nezavisni film - rekao je Lawton, dodajući kako su se nakon što je poslao scenarij svi raspametili.

Snimanje je počelo u malom produkcijskom studiju Vestron s tada još ne previše poznatom Juliom Roberts, a ubrzo je priča o filmu stigla i do tadašnjeg predsjednika studija Walt Disney, Jeffreyja Katzenberga. On je itekako bio svjestan da takva verzija u Disneyju neće proći, kao ni u Touchstone Picturesu, no sve ga je toliko zaintrigiralo da je platio više od Universala samo kako bi dobio scenarij.

Tada je počela prerada scenarija, film je nazvan "Zgodna žena", po hitu Roya Orbisona iz 1965, a dobro poznati reditelj komedija Garry Marshall udahnuo mu je novi život.

No, glavna tema svih rasprava bio je sam kraj filma. U originalnom scenariju Vivian se zaljubila u Edwarda, ali ljubav joj nije uzvraćena. On je želi ostaviti na ulici, ali ona ne želi napustiti automobil. Potom joj pokušava platiti usluge, ali ona ne želi prihvatiti. I dalje insistirajući, ostavlja 3.000 dolara na pločniku, ali ih ona uzima i baca mu ih u lice, a on odlazi automobilom i ostavlja je.

- Gotovo svi koji su radili na filmu imali su svoje mišljenje o kraju. U jednom trenutku rekao sam - on joj ili mora slomiti srce ili se zaljubiti u nju, jer sve se vrti oko to dvoje ljudi. Ne postoji treći način. Znao sam da ih moram spojiti jer jednostavno nisam želio da je povrijedi. Ona ima tako divne osobine da sam, kada sam pisao originalni kraj, plakao. Bila je lik u koji sam se zaljubio i jednostavno nisam vidio smisla u tome da je povrijedi... – kazao je J. F. Lawton.

Promijenjen je još detalj i to onaj vezan uz Edwarda - umjesto da prevari svoju djevojku, u filmu se on na kraju oporavlja od prekida. Zanimljivo je kako su čelnici Disneyja isprva u glavnim ulogama vidjeli Ala Pacina i Michelle Pfeiffer, naročito nakon njihovog zajedničkog filma iz 1983. "Lice s ožiljkom".

I sam Lawton tvrdi kako bi s njima film u konačnici izgledao sasvim drugačije.

Na sreću, Michelle Pfeiffer se uopće nije dojmio scenarij, stoga su se otvorila vrata za Juliju Roberts, a ona je momentalno šarmirala sve. S druge strane, Pacino je bio zainteresiran za ulogu, no nakon što su zajedno imali probu, bio je i sam svjestan da je ona savršena za film, ali ne i on.

Osim njega, ulogu su odbili Burt Reynolds i Tom Berenger, a onda su odlučili staviti “sav ulog” na Richarda Gerea, glumca koji uopće nije želio snimiti takvu vrstu filma, ali i njega je osvojila Julia Roberts, zbog koje je u konačnici prihvatio ulogu.

Navodno je na snimanju hemija između Julije Roberts i Richarda Gerea bila nevjerovatna, stoga je Lawton shvatio da film ne može završiti drugačije nego sretnim krajem.

Nakon premijere u cijelom svijetu film je zaradio 463 miliona dolara i bio je drugi najgledaniji film te godine u Americi, a zahvaljujući njemu ponovo je došlo doba romantičnih komedija.

A zašto je na kraju pristao promijeniti scenarij i umjesto umjetničke drame napisati romantičnu komediju, Lawton je iskreno odgovorio:

- Trebao sam posao. Bio sam sretan što sam napokon mogao platiti stanarinu. Možda sam propustio prestiž koji bi postigla umjetnička verzija, no bilo je lijepo napraviti i nešto ovakvo – kazao je Lawton.