Zeničanin Demir Halimić ne zna da li drugima donosi sreću kada ga vide, ali je siguran da je promjenom zanimanja i oblačenjem crnog dimnjačarskog odijela pronašao svoju. Nakon završene srednje škole, Halimić se prijavio na konkurs za profesionalnu vojnu službu. Nakon devet godina vojničke uniforme, shvatio je da ga to ne ispunjava i tada su se počele rađati ideje za privatni biznis.

- Nakon završene srednje škole prijavio sam se na konkurs za profesionalnu vojnu službu. Prošao sam i taj posao sam obavljao devet godina. U posljednje vrijeme to zanimanje mi se sve manje sviđalo pa sam razmišljao da pokrenem i realizujem svoje ideje, imao sam mnogo toga na umu, a dimnjačarstvo je prevladalo - priča Halimić.

Od hobija do biznisa

Na ideju da postane dimnjačar, Halimić je, kako kaže, došao sasvim slučajno. U početku mu je dimnjačarstvo predstavljalo hobi, a nakon izvjesnog vremena počelo se javljati sve više mušterija, što mu je omogućilo da napusti Oružane snage i da se u potpunosti posveti novom poslu.

- Jednom prilikom automobilom sam povezao slučajnu prolaznicu, stariju gospođu, koja mi se požalila da jako dugo čeka dimnjačara. To je u meni potaklo ideju za biznis, zapisao sam je i nakon mnogo razmišljanja konačno i realizovao - kaže Halimić te dodaje:

- Na početku je ovo bio više kao hobi dok nisam nabavio potrebnu opremu i stekao dovoljno iskustva kao dimnjačar. Poslije je posla bilo sve više da jednostavno nisam stizao biti i vojnik i dimnjačar.

Ne kaje se zbog odluke

Halimić kaže da se nije pokajao ni u jednom trenutku zbog napuštanja posla u Oružanim snagama, jer sada radi ono što voli i što ga ispunjava. Reakcije porodice na izbor novog zanimanja bile su podijeljene.

- Supruga me je podržala, ali su roditelji bili skeptični i zabrinuti, jer sam se na početku penjao na dimnjake kako bih ih očistio zato što nisam imao potrebnu opremu. Visine me nikada nije bilo strah, jer od malih nogu sam volio da se penjem i taj adrenalin me pokretao - priča Halimić i dodaje:

- Od davnina se vjeruje da dimnjačari donose sreću, što u neku ruku po meni i jeste opravdano. Kad riješite ljudima problem s grijanjem očistivši dimnjak vidite sreću na njihovim licima.

Ističe da je na početku bilo teško, procedura pokretanja privatnog obrta je trajala dugo. Sam je istraživao, tražio potrebne alate, a zahvalan je predsjedniku Udruženja dimnjačara Selimu Ekmečiću i potpredsjedniku Jadranku Đuriću koji su mu pomogli u pronalaženju profesionalnog alata za posao dimnjačara.

Iako početak nije bio lak i jednostavan, uz veliku volju i istrajnost uspio je ostvariti svoj cilj.

- Naišao sam na poteškoće pri otvaranju obrta, međutim istrajao sam u tome, iako je procedura poprilično dugo trajala nisam odustajao i sada konačno radim ono što volim - zaključuje Halimić.

Na putu do uspjeha treba savladati i mnoge prepreke, a istrajnost i volja su ono što će vam omogućiti uspjeh smatra ovaj mladi Zeničanin. Mladim ljudima poručuje da nikada ne odustaju od svojih snova i ideja kao ni zanata koji sve više izumiru.