Njegove grafičke mape, kako je istaknuto na internet stranici Udruženja likovnih umjetnika Sarajevo, "odlikuju se filigranski preciznim likovnim jezikom sa fantastičnim svijetom mitskih bića".

Mujkić je diplomirao na sarajevskoj akademiji u klasi profesora Dževada Hoze, i član je Udruženja likovnih umjetnika BiH. Za Faktor je govorio o talentiranim studentima kojim predaje na Akademiji, o situaciji na likovnoj sceni BiH, ali i njegovoj vječnoj inspiraciji – rijeci Uni, kojoj posvećuje još jedan ciklus...

Izložba postdiplomaca Akademije likovnih umjetnosti svjedoči da imamo talentirane mlade umjetnike. No kako biste Vi, kao profesor, ocijenili njihove radove?

Ovo su radovi koji su nastali u dvije pandemijske najteže godine. Ovo pokazuje da su studenti ozbiljno shvatli svoj poziv i ozbiljno se bave svojim radovima. Oni ovim poručuju da se nisu predali, a naša je bila dužnost da ovu izložbu prikažemo. Sve ovo radimo u nekim ograničenim okolnostima bez prisustva publike. Ova izložba je pokazala da pandemija nije uticala puno na kvalitet i posebno na kvantitet. Studenti imaju fino urađene cikluse, neke slijedove koji su razvojne komponente u njihovom stvaralaštvu. Tako da bez obzira na pandemiju, Akademiju je uspjela da završi taj studij na najbolji način.

Šta čeka studenta Likovne akademije po završetku, obzirom da je likovna scena kod nas zanemarena? Koliko Vi (profesori) i Akademija možete pomoći u tom procesu dolaska na scenu - pred publiku?

Mi se trudimo da nakon završetka njihovog studija, bilo prvog ili drugog ciklusa, ako imaju potencijal, da što prije uđu u naša Udruženja, da krenu da izlažu na kolektivnim izložbama i da polako formiraju neke svoje radove, neke svoje vidove kako će se predstavljati. Ono što je naš primarni zadatak je da ih naučimo zanatu, da kroz teoretske predmete steknu poglede kako će se predstavljati sa svojom umjetnošću, a ova izložba pokazuje vrlo visok nivo zanatskog, onoga što akademija treba da održi.

Kako biste ocijenili situaciju na likovnoj sceni Sarajeva i BiH?

Likovna scena je bila malo potisnuta, ali ona je živa. Svako malo imate neke izložbe, ljudi su aktivni, od Zvona, “Romana Petrovića“, Collegium Artisticuma, sada se sprema i deseti Sarajevski salon, nedavno smo imali i revijalnu izložbu, ide Mali format. Radi se, mada je ograničeno prisustvo koliko ljudi može biti u galerijama, ali puno je lakše ove, nego što je to bilo prošle godine.

S ekonomske strane – ima li hljeba od likovne umjetnosti?

Puno naših studenata, posebno sa produkt dizajna, sada je u Njemačkoj. Neki rade u auto industriji, ali to je život, to je takav studij.

Dakle, studenti od upisa na Akademiju moraju znati da jedino van granica BiH mogu očekivati da će nešto zaraditi?

Od upisa na Akademiju moraju biti fleksibilni, šta će im se dešavati u životu se ne zna. Vro su rijetki uživali da lijepo žive od svog rada.

Koliko bi jedan likovni projekat, kao recimo Sarajevska kolonija, koju bi Grad i Akademija organizirali, doprinijela da likovna scena prodiše, odnosno bude više prepoznata od domaće publike, a i da se plasira na svjetsko tržište?

Svjetsko tržište više ne funkcionira na onaj način kako je funkcionirala prije. Danas to uglavnom vode menadžeri. I menadžeri diktiraju i cijene i koji će umjetnici biti prepoznati, koji neće biti predstavljeni. Tako da je to sasvim drugi soj ljudi. Ono što je naš posao ovdje je da stvorimo dobre umjetnike koji će nakon Akademije imati šansu da se predstave. Projekat Sarajevski salon se organizira u saradnji s Akademijom, i bit će dosta predstavljeno naših profesora, posebno onih koji su umrli u proteklih deset godina.

Uvijek je problem doći do novca da se napravi nešto kvalitetno. Mi umjetnici radimo na svim stranama koliko možemo. Ovdje sada ima jedna ideja sa kolegama s odsjeka, da na Trebeviću pravimo grafičku koloniju koja bi se mogla desiti čak iduće godine. To je neki projekat koji spremamo i nadamo se da ćemo uspjeti relizovati.

Nedavno ste se u okviru kolektivne izložbe svjetskih umjetnika grafike predstavili publici u Parizu. Kakvi su novi planovi, gdje ćete izlagati Vaša djela?

Imat ću samostalnu izložbu u februaru u Galeriji portreta u Tuzli, a na proljeće ide samostalna izložba u koloniji u Počitelju.

Šta novo stvarate?

Sad trenutno se najviše bavimcrtežom i tom osnovnom tehnikom u bakropisu. Uživam isto kada sam bio student treće godine Akademije. Tema je predhrišćanska Bosna, ilirska, posebno ovaj dio u Krajini. Okvirni naziv tog ciklusa se zove Priče iz Japodije. To su neka čudnovata bića iz te mitologije. Znači prije ovoga svijeta današnjeg kojeg mi mjerimo i poznajemo. Inspirisala me Una, na njoj sam se rodio, odrastao i naučio plivati i puno mi znači ta Una. Uvijek sam zamišljao te vile, ta čudesna bića. To je taj neki moj vid, porpilično je figuralno skoro pa i stripovski neki način, a to je ono u čemu sam ja najviše uživao kao student. Uvijek su moja djela vezana za Krajinu, za Unu i za te priče.