On je napravio sasvim vjerodostojan nalog na Twitteru u ime ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković, te objavio "vijest" o smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.  Nakon kratkog vremena, Debenedetti je napisao da se radi o lažnom profilu.

I veliki svjetski medijski giganti imali su "posla" sa Debenedettijem i padali na njegove šale, poput The New York Timesa, The Guardiana i USA Today.

The Washington Post 2016. godine pisao je o Debenedettiju nakon što je napravio lažni Twitter nalog u ime izdavača Alfreda Knopfa, s kojeg je objavio "vijest" o smrti autora Cormaca McCarthyja.

- Ova priča otkriva užasnu situaciju u medijima - kazao je tada Debenedetti za The Washington Post.

- Profil nije bio pouzdan i napravljen je nekoliko minuta prije vijesti o smrti, ali je puno važnih internet portala vjerovalo u to. Nevjerovatno! - dodao je.

Debenedetti, dugogodišnji učitelj koji živi u Rimu i sin poznatog italijanskog književnog kritičara, u svojim 20-im godinama proveo je neko vrijeme baveći se recenzijama i intervjuima, pokušavajući izgraditi svoje ime kao novinar. Kada to nije uspjelo, Debenedetti je počeo izmišljati intervjue sa književnim i političkim divovima, poput poput Philipa Rotha, Noama Chomskog, Mihaila Gorbachova i Dalaj Lame. Prvi kojeg se sjeća bio je "intervju" sa Goreom Vidalom 2000. godine.

Budući da je Debenedetti pisao za male lokalne novine, na italijanskom jeziku, bio je u mogućnosti razvijati ovu shemu nekoliko godina.

Tako je 2010. novinar La Repubblice pitao Rotha o nečemu što je on "rekao" Debenedettiju nekoliko mjeseci ranije, nakon čega se cijela stvar razotkrila.

This account is hoax created by the Italian journalist Tommasso Debenedetti.

— Bisera Turković (@BTurkovicBH) February 11, 2020

Sigurno biste pomislili da se u tom trenutku javnost okrenula protiv Debenedettija. Lagao je i varao, što su očigledno stvari koje čitateljska publika ne voli. Međutim, Debenedetti je to predstavio kao društveni eksperiment ili oblik aktivizma protiv nesposobnih medija. Daleko od toga da je odustao od igre, samo ju je prenio na Twitter.

- Volim biti prvak Italije u laži - rekao je 2010. u prvom intervjuu koji je dao za španski El Pais nakon što je otkriven.

- Vjerujem da sam izmislio novi žanr i nadam se da ću biti u mogućnosti objavljivati lažne vijesti - dodao je.

Debenedetti je majstor svog zanata. Rekao je kako provodi mnogo vremena istražujući teme svojih prevara, čitajući njihove knjige i istražujući o njihovom životu, kako bi svoje objave plasirao vjerodostojno.

Između 2010. i 2012., uspješno je "navukao" korisnike Twittera da povjeruju da je on zaista afganistanski predsjednik Hamid Karzai, sirijski predsjednik Bashar al-Assad, njemački ministar vanjskih poslova Steinmeier, švedski pisac Henning Mankell, italijanski premijer Mario Monti, španski ministar financija Cristóbal Montoro, vatikanski tajnik državnog kardinala Tarcisioa Bertonea, ruski ministar obrane Sergej Shoigu i ruski ministar unutrašnjih poslova Vladimir Kolokoltsev.

Mnogi od njegovih lažnih naloga imali su utjecaja. Kada je Debenedetti tvitao da je Bashar al-Assad umro 6. augusta 2012., porasla je cijena sirove nafte u svijetu.

Međutim, to nije bio kraj i ostalo je još mnogo prevara da napravi, pisao je The Washington Post. Tvrdio je da je poslao lažnu fotografiju (sada preminulog) venecuelanskog predsjednika Huga Chaveza u brojne foto agencije, koju je "pokupio" El Pais - isti onaj medij koji je sa njim uradio prvi intervju. Navodno je Debenedetti napravio i lažne Facebook profile za papu Franju i autora Almudena Grandesa, te blog čiji "potpisnik" je Umberto Eco.

- Nije mi dosadno - kazao je za The Post, te dodao kako "nastavlja stvarati prevare zato što svaki dan i svake sedmice ljudi vjeruju a novinari objavljuju njegove lažne vijesti kao istinite".