E sad, bez uvrede DIF-ovcima, ali moguće je da se na njihovom fakultetu pod "unerediti" podrazumijeva nešto sasvim drugo. Ili samo kod DIF-ovaca koji su u nerealno kratkom roku ispolagali ispite. Takoreći, uneredili visoko obrazovanje. Mada, za razumijevanje te riječi sasvim je dovoljno da govorite bosanski jezik.

Šef NiP-a Elmedin Konaković upravo je tim riječima opisao rezultat načelnika Općine Centar Srđana Mandića u odnosu na protukandidata Nedžada Ajnadžića na ovogodišnjim lokalnim izborima.

- Srđan Mandić je priča zbog koje sam ja ponosan na moje Sarajevo. Srđan Mandić je, u općini i Kantonu u kojem živi 93 posto Bošnjaka, uneredio Nedžada Ajnadžića, dvotrećinski ga pobijedio u mahalama gdje 100 posto žive Bošnjaci. Srđan Mandić, čovjek Srbin, pravoslavac - izjavio je Konaković na RTRS-u.

Ne ulazeći dublje u analizu Konakovićevog nipovsko-fekalnog objašnjenja Mandićeve pobjede u Centru, bit će dovoljno za početak izraziti nadu da Mandić neće nastaviti sa začepljanjem rupa-odvoda po centru grada, kako je to radio dok je bio ministar, da ne bismo svi zaplivali do guše. Doslovno.

Međutim, da nešto u promišljanju društveno-političkih prilika u Kantonu Sarajevo, iz ugla gledanja "Četvorke", opasno smrdi, to stoji.

Po ko zna koji put predstavnici "Četvorke" se upinju na primjeru Srđana Mandića dokazati da je Sarajevo multietnički grad, da ne mrzi Srbe (pa i ostale nebošnjake), a evo sad kao krucijalni dokaz da je tako, koristi se i primjer sa posljednjih izbora gdje je, ni manje ni više, usred Sarajeva jednom Srbinu omogućeno da načisto uneredi Bošnjaka?! Takva retorika, politika i stanje uma, na kraju krajeva, imaju i vrlo eksplicitna objašnjenja. Ali, kako je to popularno reći posljednjih mjeseci, neka se o tome očituje struka.

Sarajevo je svoj multietnički duh, svoj kozmopolitizam, dokazalo i u najtežim danima kad su ga zasipale stotine granata. Pa i prije toga. Sarajevo je grad u kojem su održane Olimpijske igre. Ili kako je to govorio Mate Parlov: "Ne mogu biti nacionalista, ja sam svjetski prvak!" Ne može Sarajevo biti nacionalističko, Sarajevo je bilo centar svijeta.

Ali šta hoće reći društvo iz "Četvorke"? Oni uporno dokazuju na primjeru Srđana Mandića da su generali poslije bitke, oslobodioci nakon oslobođenja... Pa zakasnili su. Najmanje dvije decenije. Jer njih "žulja" poslijeratni period u kojem je najčešće srbijansko-eresovska propaganda Sarajevo predstavljala kao bošnjačku nacionalističku utvrdu. Uporno ponavljajući laži o protjerivanju i zatiranju svega srpskog.

S tim u vezi i u kontekstu toliko im svima na političkoj sceni, s lijeva na desno i obrnuto, važne Općine Centar, na čijem primjeru dokazuju multietničnost Sarajeva, važno je napomenuti dvije stvari. Prvo, dokazivanjem, upornim isticanjem Mandićeve nacionalnosti kao primarne i najvažnije identitarne odrednice, pristaje se na tezu da je poslijeratno Sarajevo duboko zaglibio u blato nacionalizma, pa će ga sad osloboditi nekakava "Četvorka". Drugo, Mandićev izbor kao Srbina na čelo centralne sarajevske općine, dolazi nakon što su dužnost načelnika obavljali Srbin Ljubiša Marković ili Jevrej Igor Gaon. Predsjedavajući Vijeća bili Srbi, Hrvati..., u državni Parlament izabran glasovima Sarajlija Mandićev šef Predrag Kojović, Saša Magazinović..., gradonačelnik Sarajeva bio Ivo Komšić, gradonačelničku poziciju iz "mrske" SDA nudili Franji Topiću...

Stoga, imajući u vidu sve navedeno, bilo bi krajnje vrijeme da novopečena sarajevska vlast prestane uneređivati se pred kamerama. Naročito RTRS-a. I tako se dodvoravati i (ne)svjesno raditi u prilog zlonamjerne, štetne propagande. A naročito da zarad jeftinog dnevnopolitičkog šićara, prestane cijelom Sarajevu kačiti zvono grada koji je sve ove godine bio u nekakvom strašnom nacionalističkom mraku, pa je sad progledalo. Jer, činjenice u vezi sa Sarajevom su neumoljive, ma koliko "uneređivača", kako reče Konaković, predstavljali historijskim načelnikom Centra.