Dodik je rekao za Srnu da je 22. maj 1992. godine, dan kada je umrla prva od 12 beba zbog nedostatka kisika, sinonim za neviđeni poraz humanosti i civilizacije kada je dozvoljeno da dan za danom umiru tek rođena djeca. On je istakao da u novijoj historiji sigurno nije upamćen monsturozniji zločin od ovoga i da se uvijek postavljaju ista pitanja na koja nema odgovora – kome i zašto su bila kriva ta nedužna bića i kakav je to um koji može dozvoliti da se zbog njegove gnusne odluke ugase tek započeti životi?
VEZANI TEKST - Franjo Komarica: Nabavio sam kisik za spas banjalučkih beba 1992., ali su ga oteli i nismo spasili djecu
Prva od 12 beba bitku za život izgubila je 22. maja, a ostale su preminule do 19. juna 1992. godine.
Međutim, nikada do danas ni Dodik, a ni bilo ko drugi u bh. entitetu Republika Srpska nije proveo istragu o ovom slučaju, niti se obaziru na istinu koju im je nebrojeno puta do sada izrekao biskup Komarica.
Na upit da li je istina da je 1992. osigurali kisik za bebe u porodilištu, ali da je otet, pa nikad nije stigao u bolnicu, biskup je u decembru prošle godine u razgovoru sa Srpska.info rekao:
- To je općepoznata stvar, ali se uporno javno prećutkuje. Božije čudo je bilo, da sam ja u pola dvanaest noći, u ratu, kad nije bilo nikakvih telefonskih veza, uspio dobiti signal iz bijelog svijeta i zamoliti ljude da prenesu moju poruku u Zagreb. Tamo je bio Miljenko Aničić, direktor Caritasa, sa konvojem, i ja sam mu poručio da se ne vraća u Banju Luku bez kisika jer sam čuo na vijestima da su zbog nestašice kisika ugrožene novorođene bebe.
Miljenko je nekako sakupio osam boca kisika i dobio dozvolu da ga dopremi u Banju Luku. Dovezao je boce ovdje, u dvorište biskupije. A onda su neki naoružani uniformisani ljudi, neka paravojska ili policija, preskočili ogradu, dar-mar su napravili. Silom su oteli taj kisik i odnijeli ga.