Ko god da je osokolio stranke okupljene u koaliciji koja podržava Denisa Bećirovića u utrci za Predsjedništvo BiH, tačnije (ili za sada?) SDP i Narod i pravdu, da frontalno udare na reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića i Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, krajnje mu je vrijeme da se vrati sa godišnjeg odmora i kaže da se predomislio. Ako su kojim slučajem sami u tome vidjeli koristan politički potez, time još gore.

Za početak valja razjasniti nekolio općih stvari. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, kao i bilo koja druga organizacija civilnog društva, ima puno pravo djelovati u tom društvu u skladu s interesima onih koje zastupa, ima pravo iznositi svoja stajališta po bilo kojem društvenom pitanju, ima pravo i na politički stav. Ono na šta vjerske zajednice nemaju pravo ili bolje rečeno ono čime bi same sebi nanijele štetu jeste dnevno politikanstvo i navijanje isključivo za jednu političku opciju. 

Islamska zajednica kao institucija, ali i u širem smislu kao muslimanska populacija, ima Ustavom zagarantirana prava i slobode oglasiti se i zastupati interes te skupine. Stoga, fejsbukaška naglabanja raznih aparatčika o sekularnoj državi, odnosu vjerskih zajednica i države, u kojoj vjerske zajednice treba da iščeznu iz javnog prostora, štivo su naučeno na partijskim sastancima prije više od tri decenije. Beskonačna rasprava o sekularnosti i sekularizmu, pri čemu se u pravilu to dvoje poistovjećuje, dječija je bolest koju bh. društvo još nije prebolovalo.

Sekularnost je, pojašnjenja radi, odnos države i vjerskih zajednica u kojem su jasno razdvojeni, dok je sekularizam ideologija. Teoretičari, suvremenici, jasno će razlikovati to dvoje. Države, gdje se za primjer može uzeti Francuska, kao laičke otišle su korak dalje u odnosu na sekularnost. U tom slučaju javni prostor ne trpi bilo kakav utjecaj iz sfere duhovnosti, teistički ili ateistički. Naprimjer, odnos vjerskih zajednica i države je najčešće takav da javne obrazovne ustanove nemaju ni vjeronauk kao nastavni predmet. 

Dakle, Bosna i Hercegovina je sekularna država, teži biti liberalna demokratija, i u takvoj svaka zajednica, organizacija, udruženje, ima pravo u javnoj sferi se boriti za svoje vrijednosti, vrijednosti onih koje zastupa, pa tako i Islamska zajednica. Te vrijednosti, podrazumijeva se, ne mogu izlaziti iz okvira društveno prihvatljivih normi ponašanja, javnog morala i zakonskih okvira.

 

Zajednicama je ovo dužna neosporavati i umogućiti upravo država. Aparatčici, ali i stranački lideri, koji bi zabranili glas vjerskih zajednica u bh. javnosti, što iz ideoloških razloga, što iz političkih, što iz neznanja, svaki put iznova raspravljaju na temu sekularnosti. Korisnije bi bilo usmjeriti energiju na poruke koje se šalju, nego na ispraznu raspravu ima li ili nema neko pravo javno zagovarati svoje stavove. Rasprava o tome je jalova naročito ako je vode oni kojima su na spisku posljednjih pročitanih knjiga "Vlak u snijegu" ili "Ježeva kućica". 

Reis Kavazović u svom istupu koji je zabolio lidere takozvane opozicije govorio je upravo o univerzalnim vrijednostima, političkim i moralnim, kakve trebaju odlikovati lidere i kandidate koji se bore za naklonost i glas prvenstveno onih koje zastupa Islamska zajednica kao institucija. Obraćao se prvenstveno islamskoj zajednici u širem kontekstu, kao muslimanskoj populaciji. Niti u jednom momentu reis Kavazović nije spomenuo ime kandidata ili stranaka, niti tražio podršku za bilo koga.

Vjerski poglavar govorio je o interesu i opstanku u BiH onih koje zastupa - muslimana, koji su u najvećem broju Bošnjaci. To mu je, uprošteno rečeno, posao i obaveza, vjerska, ljudska, moralna. Neki se u tim vrijednostima nisu prepoznali, ali to već nije problem reisa Kavazovića i IZBiH. Problem je to onih koji žele glas populacije u čije ime reis govori, ali s obzirom na reakcije očito s njima ne dijele iste vrijednosti. 

 

Današnje pismo Nermina Nikšića u najmanju ruku je bizarna škrabotina u kojoj se od jednog vjerskog poglavara očekuje da reagira kao da ima ingerencije države ili kao da predvodi političku, a ne vjersku zajednicu?! U sekularnoj državi u kakvu se kunu SDP-ovi internet jurišnici i funkcioneri. Između ostalog, Nikšić očekuje od reisa da se bavi prebrojavanjem ruku parlamentaraca, stranačkim kalkulacijama, koalicionim dogovorima, formiranjem vlasti..., dakako kad je to interes SDP-a. Od reisa se očekuje da se oglašava o korupcionim i drugim aferama, čime valjda treba preuzeti ingerencije pravosuđa. Reis se, Nišićev je stav, trebao baviti i prebrojavanjem glasova na izborima. U vezi s pobrojanim jedan primjer će razjasniti čime se reis bavi i zašto, odnosno čime se ne bavi i zašto. I to primjer Denisa Bećirovića zbog kojeg Nikšić zamjera reisu što se nije oglasio i brojao glasove 2018. godine.

Recimo, reisu-l-ulema na sebe nije preuzeo posao Centralne izborne komisije BiH da utvrđuje da li je Bećirović "pokraden" kako to tvrdi on i SDP. To je posao CiK-a i tužilaštava ako postoji krivično djelo, a četiri godine poslije jasno je da krivičnog djela nije bilo. Zašto bi se reis time bavio i povodom toga oglašavao, odakle mu na kraju krajeva pravo, čiji interes bi on tu zastupao, u čije ime govorio, a obaveza mu je da zastupa interes muslimana, a ne kandidata i političkih partija!?

Druga stvar usko vezana za Denisa Bećirovića, a u vezi koje se Islamska zajednica oglašavala, je Zakon o prebivalištu. Zašto se IZBiH tu oglašavala? Pa zato što zastupa interes povratnika, od kojih su većina muslimani. Reis je, dakle, radio svoj posao. Tražio je od izabranih predstavnika vlasti da rade u skladu s interesom zajednice na čijem je reisu-l-ulema čelu. Ako iz ovog nije jasno kada i zbog čega se reis oglašava i "upliće" u politička i društvena zbivanja s punim pravom, onda onima koji nisu razumjeli zaista to nije moguće ni objasniti. 

U nizu Nikšićevih zamjerki našla se i ona u kojoj on reisa pita za odnos prema bivšim i sadašnjim SDP-ovcima, pa je tako pobrojao Bogića Bogičevića, Mirka Pejanovića, Ivu Komšića, Tanju Ljujić Mijatović, Slavišu Šućura... Traži od reisa da razjasni ko smo "mi", ko "oni" i kako se u resovu: "Oni imaju svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču" uklapaju ova imena.

Kako objasniti drugu Nikšiću, ali da stvarno razumije, da Islamska zajednica i reis ne funkcioniraju kao Komunistička partija bivše države - ako nisi naš član, onda si protiv nas. Zar iko osim Nikšića i njemu sličnih može i pomisliti, a kamoli dovoditi u pitanje odnos IZBiH i Kavazovića spram pobrojanih?! Suprotstaviti ova imena zarad dnevnopolitičkih interesa Islamskoj zajednici u BiH i muslimanima gruba je manipulacija i neviđena drskost, kako politička tako i ljudska! 

 

Među imenima za koja Nikšić pita reisa je i Vojin Mijatović. Onaj Vojin Mijatović koji je Islamsku zajednicu u BiH, kao i ostale vjerske zajednice, nazvao "ograncima fašističkih organizacija"!

Nikšić niti SDP nikada se nisu ogradili od ovakvih Mijatovićevih nasrtaja na IZBiH. Stoga bi se moglo postaviti pitanja kakav je, zbilja, odnos SDP-a spram IZBiH, a ne obrnuto.

Uostalom, u konkretnom slučajevima važnije je pitanje kakav je odnos SDP-a, a ne IZBiH, spram većine pobrojanih u Nikšićevom pismu ako znamo da je pod njegovim predsjednikovanjem većina njih šutnuta, skrajnuta, svučena u dnevnopolitičko blato. Vidjeti pod Bogićević i izbor gradonačelnika Sarajeva. Zbilja, gdje je, Nikšiću nekadašnji ugledni SDP-ov zastupnik, borac Armije RBiH, dobitnik "Zlatnog ljiljana" Slaviša Šućur? 

Dalo bi se naširoko secirati i analizirati pasus po pasus Nikšićevo pismo reisu, ali se i iz ovoga vidi dovoljno. Bolje je, naročito po Nikšića, da se ne bavimo onim dijelom u kojem reisu "nabija na nos" 300.000 KM za banjalučku džamiju Ferhadiju iz federalnog budžeta dok je bio premijer. 

Ne može se u cijeloj ovoj poplavi otvorenih pisama Kavazoviću iz koalicije okupljene oko Bećirovića ne postaviti pitanje, naročito SDP-u kao ljevičarskoj stranci koja se tobože bori za sve građane i za cijelu državu, a protiv svih nacionalnih stranaka, kako to da niko ni trepnuo nije dok Milorad Dodik za sobom voda sveštenike Srpske pravoslavne crkve i otvara benzinske pumpe? To valjda nije "spašavanje vojnika" Dodika? Ili će biti da SDP ipak ne zanima glasačko tijelo na koje računa i Dodik, pa mu se ne miješa u posao?

 

Kako to da niko iz koalicije okupljene oko Bećirovića ni trepnuo nije kad je nedavno nadbiskup Tomo Vukšić u Vatikanu prebrojavao muslimane u BiH i upozoravao Evropu da je to "treća država u Evropi s apsolutnom muslimanskom većinom". S kojim ciljem je to radio, za koga agitovao?

Nema SDP, a ni ostali, šta reći na to jer bit će da ih ne zanima glasačko tijelo na koje računaju i oni što im je građanska država jednako islamska država, a odazivaju se na Dragan Čović i HDZ. 

Kao što rekoše danas iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH: Sačuvat ćemo ova pisma u našim arhivama, za ibret budućim generacijama!