Garibija je u intervjuu za Fenu pojasnio i komparirao kako savremena arhitektonska gradnja džamija utiče na autohtonu, na koju su građani ali i turisti navikli, te koliko se time gubi, a koliko dobija.

- Još i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, u nekim mjestima, nažalost su se srušile i pravile nove džamije, a to su naši temelji. I to su velike greške. Jer, na primjer, staroj džamiji je bila potrebna restauracija, rekonstrukcija. Ali sa rušenjem stare, naprave neku repliku koja i ne liči na tu džamiju, a i da liči nije to to, jer nema temelje – kaže Garibija.

To je bilo sistemski, dodaje on, i tokom rata i poslije rata, jer mi imamo duge korijene ovdje. Onda smo, navodi on, nehatom došli u situaciju da onima koji ne vole taj naš pristup star nekoliko stotina godina, odgovara da se temelji tih nekoliko stotina starih džamija gube. To nije isto kao kad se napravi nova džamija.

- Drugo, ne možeš ti praviti veliku džamiju u malom mjestu, sa nekoliko šerefeta. To je neprirodno. Mi arhitekti smo tu malo krivi što nismo uticali, malo je kriva i Islamska zajednica što je to dozvoljavala, ali i investitori – pojašnjava Garibija.

Smatra da taj izraz – odraz, visina, vertikala, nije bila potrebna u BiH, ni u osmansko ni u austroaugarsko vrijeme, ni kasnije. To se, prema njegovim riječima, pojavljuje nakon agresije vjerovatno iz nekog inata, što kod muslimana nije poželjno a niti je bilo potrebno.

Ipak, dodaje, danas se taj trend polako zaustavlja, sistemom arhitekata, nacionalnih komisija, koji nastoje da tu, kako kaže, bahatu arhitekturu u samoj gradnji munara umiruju i dovode u nivo koji jest, jer, Islam kao religija nije nametljiv, i tim nenametljivim stvarima pobjeđuje.

Garibija je ispričao i jednu hikaju o čovjeku, dobro situiranom muslimanu, koji je radio u inostranstvu i usnio san da pravi džamiju sa pet munara. On je, negdje u istočnoj Bosni, sagradio malu džamiju i baš sa pet munara. Nije znao, kaže Garibija, svoj san protumačiti, a to je aluzija da pet vakata namaza klanja, a ne da pravi džamiju sa pet munara.

- To je bosanski kič u islamskoj arhitekturi, što je velika greška – ističe on.

Također, Garibija primjećuje i drugu pojavu, totalni modernizam džamija, a odvija se najviše na prostorima gdje nema potrebe za staklima.

Polako su mesdžidi i džamije počeli dobivati neke druge forme moderne arhitekture, što je, po njegovom mišljenju, u redu ako se prate svjetski trendovi, “ali moraš dobro paziti da se elementi džamija i mesdžida ne gube. U nas se to definitivno izgubilo”.

- Gledao sam slike mesdžida u obliku Ćabe sa modernim stilom. Mislim da takav iskorak u islamskoj arhitekturi nije poželjan. To se događa i u zapadnoj Evropi. Kada se prave džamije, prilagođava se atmosferi, prave se neki stilovi, ali taj stil treba imati islamskog – kaže on.

Svaki arhitektonski iskorak u gradnji džamija mora imati svoje temelje, naglašava Garibija, te podsjeća da su Osmanlije su od Vizantije preuzeli arhitekturu, pa su tako počeli praviti svoje džamije.

- Jako je teško, pošteno govoreći, naći primjer lijepe, autentične i moderne džamije. Tamo gdje je bilo restauratorskog prostora je i moguće, ali kod nas to još nisam vidio. Nekom to dobro krene, ali se uvijek umiješa investitor ili neko treći i ništa od toga. Ne uradi se kako treba – smatra Garibija

Ali ipak, kao najljepši primjer savremene gradnje džamije, naveo je džamiju u Rijeci.

- Arhitekta je na suptilan način pokazao ambijent – kopulu u obliku školjke, munaru uklopio je u taj prostor. I to je jedna od najljepših i najmodernijih džamija. Eto, to je pristup arhitekture gdje dizajn odgovara prostoru – naglasio je.

I u Visokom je lijepa džamija, jer, kako kaže, 'izvučena' je iz sure “Kehf” (Pećina) i taj njen minimalizam pećine daje džamiji tu snagu i duhovnu srž, a to je najvažnije, ta duhovnost.

U Sarajevu nije tako, tvrdi on, ima devijacija kod modernog urbanizma na svakom koraku. Odgovornost za to snose i investitori. Ima i pozitivih primjera, da investitori hoće baš stari stil džamije, sa elementima modernog. U nas je, kaže, to malo stegnuto. Rijetko ćeš kod nas to vidjeti. Sve su to objekti koji nisu u našem stilu.

Nismo uspjeli, navodi on, to lijepo Sarajevo vraćati na njegove stare temelje, nego je postalo urbani kič, vašar, pijaca arhitektonskih stilova, što nama kao Sarajlijama, kao Bosancima ne odgovara. Postoje lijepi objekti ali i oni koji odskaču od prostora.

U malim mjestima, podsjeća on, nikada Osmanlije nisu pravile velike džamije. Tačno su znali gdje treba kupola - u gradskim prostorima, a gdje je manja kasaba, mahala - kupola nije bila potrebna.

Smatra da negativan iskorak savremene gradnje džamija treba ispraviti. Islam je nenametljiva, skromna, religija, a čovjek svojim djelima pokazuje svoju vjeru.

- Stoga i u modernoj arhitekturi treba naći temelj, a dobar arhitekta će to na moderan način predstaviti. Da se prilagodimo i arhitektonskoj tradiciji islamske arhitekture i novom vremenu. Takav stil tražimo, da odgovara ambijentalnom prostoru – poručio je bh. arhitekta Mufid Garibija u intervjuu za Fenu.