Iako Evropska unija i brojne bh. nevladine organizacije i udruženja godinama upozoravaju na problem netransparentnosti vlasništva nad online medijima u BiH, ova oblast u našoj zemlji još nije regulirana zakonom.

Broj online medija u BiH svakim danom je sve veći, ali je upitno ko stoji iza novoosnovanih portala na kojima se plasiraju različite, a često netačne i neprovjerene informacije, ili se bez ikakve zadrške objavljuju ukradeni i nepotpisani tekstovi. Impressuma na mnogim portalima nema, te je potpuno nepoznato ko je i gdje je osnovao određeni portal te zbog čega plasira određene informacije. Takvoj haotičnoj situaciji trenutno izgleda niko ne može stati u kraj.

Da zakonske obaveze kojom bi web portali morali imati objavljene podatke o vlasničkoj strukturi nema, objašnjava za Faktor Elma Bešlić, jedna od autorica istraživačkog rada "Transparentnost vlasništva nad online medijima u Bosni i Hercegovini", urađenog u sklopu projekta USAID-a i Internewsa.

- Nažalost u Bosni i Hercegovini ne postoji zakonska regulativa koja propisuje obaveznim iznošenje podataka o transparentnosti medijskog vlasništva, a građani i građanke imaju pravo zahtijevati i tražiti informacije ko su vlasnici medija i dobiti potpunu transparentnost kada je vlasništvo u pitanju – govori Bešlić.

Nema registra online medija

Dodaje da je problem i u tome što ne postoji jedinstveni online registar medija dostupan svim građanima BiH.

- Trenutno svaki pojedinac i pojedinka može preko noći pokrenuti "informativni" portal uz minimalna finansijska sredstva, a ne postoji obaveza kreiranja javnog registra online medija, u kojem bi portali/mediji morali evidentirati osnovne podatke o sebi, a koji uključuju ko je vlasnik, kontakt adresu, broj sjedišta itd. – ističe Bešlić.

Prema njenim riječima, jedina obaveza koju zakonodavstva u BiH nameću, a u vezi s ovim problemom, jeste registracija poslovnih subjekata. Međutim, imajući u vidu mogućnost koju pruža internet da svaka osoba kupi domenu i plati hosting za svoju web stranicu, a da ne bude tretirana kao poslovni subjekt, jer niti je pravno lice niti ima za cilj ostvarivanje profita, onda je jasno da ovaj zakon samo minimalno tretira pitanje vlasništva online medija. Druga vrsta nedostatka ovog zakona jeste i činjenica da u Bosni i Hercegovini postoji deset kantonalnih i pet okružnih sudova. Dakle, svi online mediji koje su osnovali poslovni subjekti i koji prema navedenom zakonu imaju obavezu svoje vlasničke podatke upisati u registar nadležnog suda, razbacani su u 15 različitih registara širom Bosne i Hercegovine.

Dodatni problem je što ne postoji zakon kojim se portali mogu prisiliti da registriraju svoju djelatnost. Ni medijska legislativa u BiH ne regulira pitanje online medija. Zakon o komunikacijama BiH kao predmet svog reguliranja ne tretira pitanje online medija, a posebno ne pitanje vlasništva nad njima. Entitetski zakoni, također, ostavljaju pitanje online medija po strani ili ostaju nedorečeni.

Bešlić naglašava da je njihov istraživački rad pokazao i da trenutni sistem nije efikasan i kada je u pitanju pravna odgovornost.

- Sudovi i istražni organi se susreću s problemom utvrđivanja strana u sporu prilikom tužbi. Vlasnici online medija najčešće nisu poznati, internetski provajderi smatraju kako nisu odgovorni za sadržaje svojih klijenata, dok još postoji problem identificiranja oblasti djelovanja. Naime, internet kao medij je decentraliziran, što znači da pojedinac može otvoriti portal s generičkim domenom, koji se nalazi na serveru u inostranstvu, dok je ciljna publika u Bosni i Hercegovini – navodi.

Iako je ovo istraživanje urađeno 2015. godine, Bešlić ističe da se od tada situacija nažalost nije nimalo promijenila.

Nema volje

- Nažalost, situacija se uopće nije promijenila na bolje. Sama činjenica da naš policy paper još izaziva pažnju i da nas različiti mediji kontaktiraju kako bi nas pitali o samom istraživanju i trenutnoj situaciji mnogo govori. U našem radu smo predložili konkretne mjere koje bi mogle pomoći u poboljšanju situacije, međutim očito je da volja za to ne postoji – navodi Bešlić.

Među predloženim načinima za poboljšanje trenutne situacije kada su u pitanju online mediji u BiH u radu se navode dvije potencijalne opcije.

- Prva je, svakako, donošenje potpuno novog zakona koji bi uređivao pitanje transparentnosti vlasništva nad online medijima. Druga opcija je predlaganje izmjena i dopuna postojećih zakona, njihovo uređenje i unapređenje – navodi se u radu.

I Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, ranije je u medijima isticala da je zakonska regulativa pitanja transparentnosti vlasništva medija neophodna u našoj zemlji.

- Zakon o transparetnosti medija je potreban BiH iz više razloga. Prvi je što naša država nema nijedan propis koji bi regulirao ovo pitanje. Transparentnost vlasništva je neophodna kako bi građani mogli znati ko stoji iza određenog medija, kakve politike ili drugi interesi, zašto se plasiraju određene informacije baš u tom obliku, i zašto, naprimjer neke od informacija o javnim događajima uopće ne možemo pronaći u nekim medijima. Građani trebaju informacije o vlasnicima medija i politikama koje stoje iza njih radi kritičkog pristupa u konzumiranju sadržaja tog medija i boljeg razumijevanja vijesti i informacija koje mogu dobiti putem tog medija. Drugi važan razlog za transparentnost medijskog vlasništva jeste javna odgovornost i pošten odnos medija prema publici - kazala je Rudić.

Nedavno je pokrenut i projekt "Mediji i javni ugled", kojeg podržava i Evropska unija, a koji upravo radi na zakonskim rješenjima za pitanja medijskog vlasništva i boljeg sistema oglašavanja. Ostaje da se vidi da li će nova, tek izabrana vlast, za razliku od prošlog sastava, prepoznati značaj ovoga problema i u narednom periodu usvojiti potrebne zakone koji će regulirati ovu oblast.