Engleska poslovica kaže: "Onaj ko sadi drvo, voli ne samo sebe, nego i druge". Prije 27 godina Marko Romić u svom rodnom selu Požetva zasadio je nekoliko stotina sadnica jele, bora i ariša, a na tom mjestu sada se nalazi cijela šuma. 

Kako nam je objasnio, selo se nalazi na obroncima planine Vranice, te graniči sa područjima Konjica, Kreševa, Fojnice i Gornjeg Vakufa i najsjevernije je selo u Hercegovini. 

- Moja porodica tamo ima prilično velike posjede zemlje, šume i livada. Dosta tih livada nije bilo iskorišteno, te sam u aprilu 1992. godine došao na ideju da iskoristim taj prostor i napravim kao neki mali park. Htio sam da zasadim šumu, pa kad to malo poraste, da napravim šetalište, staze i postavim klupe. To je, inače, jedan šumovit, pravi bosanski krajolik, sa prelijepim pogledom na Kreševo. Srećom, imao sam prijatelje koji su radili u Šipadu, koji je, nakon sječe šume, zemljište ponovo pošumljavao. Tako su te mlade sadnice, oni koji su htjeli, mogli dobiti povoljno ili džaba. Dobio sam oko 700 sadnica i rekao roditeljima da bih ja to htio zasaditi i oni nisu imali ništa protiv - kazao je Marko. 

Ispričao je kako 4. aprila, pred sami rat, iz Sarajeva gdje je bio na završetku studija, za vikend došao kući, ali da više nije mogao nazad. 

- Kada sam shvatio da se neću brzo moći vratiti u Sarajevo, patio sam i bolovao. Kući sam došao u subotu i mislo sam da ću se već u nedjelju vratiti nazad. Možda je ta spoznaja da rat neće stati za dan, dva ili mjesec, kako smo se svi tada nadali, bila razlog mog pokušaja da se bavim nečim korisnim. Imao sam sadnice, majka mi je pomagala da ih zasadi  i to je trajalo nekoliko dana. Kada sam sad za vikend otišao tamo, i vidio šumu, shvatio sam da i u tome ima neka simbolika, jer je majci bila godišnjica smrti. Tu šumu je, nakon sadnje, trebalo nekako i zaštiti. U selu je bilo stotine ovaca i goveda, pa je otac angažovao jednog komšiju da je ogradi, kako životinje ne bi napravile štetu. Tako je sve sačuvano od devastacije dok nije "odraslo" - istakao je naš sagovornik. 

{$galerijaFotografija}

Dodao je kako već duže vrijeme nije odlazio tamo, te je za vikend posjetio rodno selo. Htio je da vidi šta je bilo sa šumom, te je bio veoma iznenađen. Ona sada ima mnogo stabala i sama se širi. U šumi je staza kojom prolazi divljač, srne, divlji jarci, medvjedi, divlje svinje. Na stazi je nekoliko stabala koju divljač, čini se medvjedi, godinama koriste da se češu o njih. Ta su stabla, radi toga, uvijena. Na njima se vide tragovi krzna, blata, grebanja.

- Tu su sadnice koje sam ja prije 27 godina posadio, ali i mnogo mladih stabala koja su sama nikla. Raduje me što će se ta šuma širiti i iza mene, što će biti još veća. Volio bih da potaknem još ljudi da urade nešto slično, možda čak da organizujemo i neke zajedničke akcije. To je moja ljubav prema ljudima i ovoj zemlji. Ja je ispoljavam tako što radim ono što najbolje znam i to je moj patriotizam. Mislim da je to najbolji način da pomognemo sebi, bližnjima, zajednici i cijeloj zemlji - zaključio je Marko.