Skoro tri decenije poslije objavljivanja ova pjesma izaziva posebne emocije kod Sarajlija, a ona je nezvanična himna FK Željezničar i njegovih brojnih navijača.

U sklopu projekta "Grbavica – 30 godina nakon" produciran je remix kultne pjesme "Grbavica", koju je komponovao poznati sarajevski muzičar Mustafa Čizmić. Remix je kreirao Adis Kutkut Billain, jedan od najznačajnijih producenata elektronske muzike na ovim prostorima.

Također, snimljen je i video spot "Grbavica – 30 godina nakon", koji je režirao Alen Alilović, diplomirani reditelj, autor brojnih značajnih filmskih i video ostvarenja i veliki navijač FK "Željezničar".

- Svaka čast Billainu. Iskren da budem, bio sam malo skeptičan prema tim remiksima, ali ovo je ispalo vrhunski. I spot je odličan i prikazuje moje naselje Grbavicu u pravom svjetlu – kaže na početku razgovora za Faktor popularni Čizma.

U sklopu projekta "Grbavica – 30 godina nakon" bit će održan koncert grupe "Čizma i Proleteri sa gostima", koji je zakazan za subotu, 21. maj na platou iza istočne tribine stadiona Grbavica, onom na kojem je postavljena čuvena Željina lokomotiva.

- To će za mene biti posebno emotivan dan. Na repertoaru će biti pjesme koje sam svirao sa "Bolerom", ali i one koje volim. Najemotivniji dio koncerta bit će "Grbavica" i za nju spremamo specijalno iznenađenje – nastavlja sarajevski muzičar i pjevač.

Čizma je vezan za sarajevsko naselje Grbavica u kojem je odrastao i proveo veliki dio života. On je jedan od osnivača kultne grupe "Bolero", koja je ponikla u nekadašnjem Domu „Vaso Pelagić“, a danas Centru za djecu i mlade na Grbavici.

- Sa dvije godine sam došao na Grbavicu i to naselje se tada gradilo. Tu sam živio sa roditeljima Rasemom i Fahrudinom, a oboje su, nažalost, umrli 2013. godine. Čitav život sam vezan za Grbavicu, kao i moj stariji brat Emir. On je bio talentovan fudbaler i, pošto se nije izborio za mjesto u Želji, igrao je za Proleter u kojem je otac bio trener. I ja sam kao klinac pokazivao ljubav prema fudbalu, ali je ipak bila jača ljubav prema muzici – govori Mustafa.

Čizmić je 100 postotni ratni vojni invalid. Ranjen je na položaju nasuprot Grbavice, kod Hotela "Bristol", kao pripadnik Specijalnog odreda policije, popularnih "Vikićevaca" i nosilac je Zlatne policijske značke.

- "Bristol" ću pamtiti do kraja života. U veoma kratkom periodu su mi se desile dvije stvari, jedna dobra i jedna loša. Dobra je koncert sa Mladenom Vojičićem Tifom u Slogi 27. novembra 1993. godine, a 21 dan poslije, 18. decembra sam teško ranjen i jedva sam preživio. Bio sam na Bristolu, na liniji u neposrednom obavljanju vojnog zadatka. Snajper me je pogodio u stomak, a za zasluge u ratu dobio sam Zlatnu policijsku značku. Ono po čemu pamtim agresiju na BiH je i razmjena moje majke na mostu kod "Bristola" koja se desila 14. novembra 1992. godine. Kao većina žena, ona je ostala na Grbavici da sačuva stvari. Nažalost, poslije je zarobljena i razmijenjena, a naš stan na Grbavici nakon reintegracije bio je devastiran, čak su čupali i kablove iz zidova. Nakon što su roditelji umrli, prodali smo stan na Grbavici – prisjeća se Čizmić.

Sa ponosom ističe da je bio Vikićev specijalac i sretan je što je konačno okončan proces protiv Dragana Vikića.

- To suđenje je apsurd. On je jedini čovjek koji je branio Sarajevo i bio je na sudu. Svi zločinci koji su napadali nisu optuženi niti procesuirani. To je moguće samo u Bosni. Drago mi je da je komadant oslobođen – kaže ovaj muzičar i pjevač.

{$galerijaFotografija}

Sa suprugom Dženanom, koja je magistar mašinskih nauka, i kćerkama Romanom i Iman danas živi u sarajevskom naselju Bistrik.

- Tu sam poslije agresije dobio priliku da riješim stambeno pitanje nadogradnjom na jednoj zgradi. Nije mi loše ni na ovoj memli strani. Kćerke su odrasle. Romana je završila produkciju i menadžment na Akademiji scenskih umjetnosti, Iman je magistrirala u Holandiji, a najmlađa Monna živi u Gracu gdje i studira. Nemam sina, ali to je nekako moj maltezer Diksi. On je naša velika ljubav. Svakom bih preporučio da ima psa u kući, jer on dođe kao apaurin – sa osmjehom govori Čizma dok je u razgovoru za Faktor Diksija šetao na Vilsonovom šetalištu.

Vrijeme često provodi u prirodi na izletištima oko Sarajeva, a često je i na Jadranu.

- U životu sam obišao dosta zemalja. Neostvarena želja mi je Amerika, ali nadam se da će se i to desiti. Jedan mjesec sam bio u Africi, u Najrobiju u Keniji. Već 15 godina sam penzioner. I pored toga sam aktivan, puno sviram i snimam i mogu reći da mi nije dosadno u penzionerskim danima. Slobodan sam i radim šta hoću. Nigdje ne žurim. Imam prirodno buđenje i lijeganje, posložio sam sve kockice i sada stvarno uživam u životu – kaže jedan od osnivača grupe "Bolero".

Na kraju se prisjetio i kako je nastala kultna pjesma "Grbavica".

- Ni sam ne znam koliko sam puta pričao tu priču. Ljude to zanima i danas. Dragan Jokić 1993. godine napisao je „Grbavicu“ i nekoliko dana poslije papir je proslijedio meni. Uz nekoliko intervencija na tekstu, napisao sam muziku ne sluteći da će pjesma postati kultna. Zajedno sa Vladom Podanyem sam uradio aranžman, a Tifa je maestralno otpjevao. Drago mi je da su navijači prihvatili pjesmu kao nezvaničnu himnu i da je nakon toliko godina nastavila život. Vjerujem da će trajati još decenijama. Ta pjesma je od sebe našla put do raje. Nigdje je nismo objavili, a ona je sama isplivala i imala svoj tok - zaključuje Čizmić.