Duga kosa, šminka, ekstravagantna duga haljina, štikle... detalji su koji opisuju damu, ali ne baš uvijek. U to se uvjerila naša ekipa na licu mjesta.

Obučen kao žena, crvenim ćilimom 25. Sarajevo Film Festivala prošetao je Ramiz Mujkanović (23), umjetničkog imena Franc Ferarri. Toliko vjerodostojno je iznio kreaciju da niko nije primijetio da je ispod tih slojeva zapravo muškarac, a komentari su uglavnom bili usmjereni na minimalizam gornjeg dijela haljine, koji jedva da je nešto pokrivao.

Istinu o "dami s crvenog tepiha" saznali smo nakon što je Ramiz objavio na svom Facebook profilu.

Ramiz Mujkanović (23), alias Franc Ferarri, transrodna je osoba koja živi i radi u Sarajevu. Rođen je u Njemačkoj, gdje je i dobio nadimak Franc, a kao dječaku najviše su mu se sviđala auta marke Ferrari, zbog čega su ga tako prozvali. Spoj dva nadimka iz djetinjstva načinila su umjetničko ime kojim se on danas predstavlja javnosti.

Franc Ferarri po zanimanju je vizažist, a u slobodno vrijeme bavi se muzikom. U bh. prijestolnicu došao je kada je imao 18 godina.

{$galerijaFotografija}

- U Njemačkoj sam se rodio, i bio sam jako mali kada smo se vratili za Bosnu. Čak se i ne sjećam. Odrastao sam u Posavini, u Orašju i Doboju, pošto su mi tamo otac i sestra. U Sarajevo sam došao prije pet godina zbog želje za dokazivanjem, zbog posla kozmetičara i frizera, a onda naravno i zbog muzike koju neizmjerno volim. Sarajevo mi je prekretnica za sve što želim da ostvarim - započinje svoju priču Franc.

Otac mu je Marokanac, ali nikada ga nije upoznao jer ga se odrekao. Priznao ga je očuh, čije prezime sada nosi.

- Nisam biološkog oca nikada upoznao i nije mi žao. On je bio Marokanac, zato izgledam malo ovako ekstravagantno. Očuh me je priznao i pružio mi sve što je trebalo. Podržava me u svemu, kao i cijela moja porodica, zbog čega mogu reći da sam jako sretan čovjek - ističe Franc.

Zbog svog drugačijeg pogleda na svijet, i činjenice da se osjeća kao žena zarobljena u tijelu muškarca, nije imao mnogo problema. Kao dječak, bio je zanimljiv drugoj djeci i tema svih malih odmora, ali, nije trpio nasilja ili napade, iako su njegove igračke bile barbike, dok su se drugi dječaci igrali autićima.

- Uvijek sam bio hiperaktivan, imao sam neke fiks ideje i svi su to gledali kao jednu zanimljivost, kao nešto što je čudno i nešto što nije svakodnevno. Ali, imao sam i drugove. Zajedno smo izlazili i tražili djevojke. Kao i svako drugo dijete, prilagođavao sam se sredini. Tražio sam sebe. Danas me ljudi podržavaju, a ja se uvijek čudim tome jer znam gdje i u kojem vremenu živim. Imam puno dobrih prijatelja, jer ja ljude biram po energiji, one koji zrače pozitivnom energijom - pojašnjava Franc.

Kao vizažist se ostvario, i sarađuje sa brojnim poznatim imenima iz BiH i regije, a želja mu je da se izgradi kao muzičar, obzirom da je njegova majka Elvira bila pjevačica.

- Moji klijenti su mnoga poznata imena, ali, ne mogu govoriti ko su oni. Nije profesionalno. Kao vizažist, odnosno frizer i kozmetičar sam se izgradio. Želim sada raditi na svojoj muzičkoj karijeri, jer je moja rahmetli majka Elvira bila sjajna pjevačica. Nije bila poznata široj javnosti, ali, tamo gdje je pjevala o njoj se pričalo. Moja prva pjesma "Nikom nije kao nama" izašla je otprilike prije mjesec ipo - do dva. Imao sam želju da uradim nešto u turbo folku, i eto uspio sam. Radim na drugoj pjesmi koja je modernijeg fazona. Ja sve u životu radim zbog sebe, za svoju dušu. Ne gledam šta ljudi traže. Sebe predstavljam kroz umjetnost. Svaki izlazak u haljini ili šminkanje za mene je to umjetnost, nešto što ja mogu da napravim, a drugi muškarci ne - dodaje kroz osmijeh Franc.

Objasnio je i kako i zašto se pojavio na crvenom ćilimu SFF-a...

- Radili smo film o transrodnim osobama koji će biti emitiran na Al Jazeeri. Od ljudi koji organiziraju festival sam dobio prijedlog da dođem kao neko ko je unikatan, ko ima šta da pokaže, i prihvatio sam. Haljinu koju sam nosio kreirala je Zinka, žena koja može da ostvari šta god vi zamislite - pojasnio je Franc.

O promjeni spola ne razmišlja. Redovno ide kod psihologa s kojim radi na jačanju karaktera.

- Za jednu transrodnu osobu potrebno je vrijeme, ništa ne ide preko noći. Sada želim da izgradim svoju karijeru, a sve ostalo će doći vremenom. Moja želja je da sam uvijek sposoban da sam sebi mogu pružiti sve ono što mi treba - tvrdi Franc.

 Otkrio nam je da bi volio snimiti duet sa Božom Vrećom, kojeg iznimno cijeni.

-  On je jedan oblak pozitivne energije. Imamo istu dizajnericu, i tako sam ga upoznao. Volio bih da snimimo duet, ali mislim da je to nemoguće obzirom da smo totalno različiti. Jedino kada bi osmislili neki novi muzički pravac. Također jako poštujem i cijenim rad Jelene Karleuše. Idoli su mi svi ljudi uspješni u svom poslu, a želio bih sarađivati sa Kristinom Kijom Kockar. Još kao dijete odlučio sam da ću biti na sceni, a ne u publici - otkriva Franc.

U slobodno vrijeme dizajnira odjeću, sada uglavnom za sebe. Kaže da je zadovoljan na svemu što ima. Mladim ljudima je poručio da budu što više svoji, a ženama u Sarajevu da paze s kim žive!