Dodaje da je velika pažnja posvećana zaštiti od koronavirusa, iako se svi nisu i neće razboljeti, a s druge strane, divljanje cijena hrane nas sve dotiče jer svi moramo jesti.

- Moramo zasijati što više, u protivnom nam prijeti siromaštvo zbog previsokih cijena hrane. Cijene će rasti, a mi nemamo robnih rezervi da to zaustavimo. Ograničavanje marži nije rješenje jer ćemo tako uništiti trgovce. Ukoliko šleper brašna sada košta 10.000 KM, a trgovac ga proda za 12 hiljada, kada bude kupovao naredni šleper, koštat će 15 hiljada i on je u dubiozi. Divljanje cijena se može zaustaviti samo ponudom roba, konkretno hrane - pojašnjava Selimović, koji je sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju pri KPKTZ.

On navodi da je rađena kalkulacija za Tuzlanski kanton po kojoj je potrebno 30 miliona KM da se održi nivo stočarske proizvodnje, odnosno mlijeka i mesa.

Poticajna politika

- Budžet FBiH još nije usvojen a planirano je oko 120 miliona za podršku poljoprivredi. To je povećanje od samo 19 miliona KM jer smo ranije imali 101 milion, a potrebno je trostruko povećanje, dakle ukupno 300 miliona. TK izdvaja za poticaje osam miliona, imamo obećanje da će se ići do 10 miliona, a potrebno je 30. Treba zasijati 10 hiljada hektara jer samo u TK imamo blizu 8.500 muznih grla u liniji otkupa mlijeka i oko 3.000 tovnih bikova - pojašnjava Selimović.

Da bi zasijali jedan hektar, pojašnjava Selimović, potrebno je oko tri hiljade maraka.

- Nama trebaju tri puta veći budžeti za poticaje s nivoa kantona i FBiH, da bi održali ovo što imamo i izbjegli divljanje cijena jer ako do njega dođe, najesen ćemo svi platiti - zaključuje Selimović.

Eldin Glibanović ima više od 50 grla krava, a ove godine planira na 25 hektara zasijati silažni kukuruz. Pored toga, kaže da kosi oko 40 hektara pašnjaka za prehranu stoke.

- Zbog suše smo prošle godine imali smanjene prinose od 50 do 60 posto. Još se s tom krizom suočavamo jer smo novac uložili u kupovinu kabaste hrane, silaže i sijena. Mi bismo već sad trebali da imamo na gazdinstvima mineralno đubrivo, sjemenski kukuruz i herbicide, ali nemamo jer smo finansijski iscrpljeni od prošle godine. Čekamo poticaje kao ozebao sunce, a još nam nije isplaćen četvrti kvartal poticaja od prošle godine - navodi Glibanović, koji je predsjednik Grupacije proizvođača mlijeka TK.

On navodi da će mljekari tražiti od resornog ministra u TK da im se odmah isplate kantonalni poticaji po muznom grlu, koje inače isplaćuju krajem godine. Razlog za to je veliki rast cijena đubriva, kojih je uz to sve manje na tržištu, poskupljenje goriva i sjemenskog materijala.

Ključni period

- Nama je narednih desetak dana ključno. Kukuruz se sije od 20. aprila do 5. maja jer su tada optimalni uvjeti. Do tada moramo kupuiti sjemenski materijal i đubrivo. Mnogi zaboravljaju da je poljoprivreda osnova svega, bez jakog poljoprivrednika nema ni jake države - kaže Glibanović.

Dodatni razlog za zabrinutost je i to što Srbija od četvrtka zabranjuje izvoz pšenice, kukuruza i jestivog ulja, a naši poljoprivrednici veliki dio stočne hrane uvoze upravo iz ove zemlje.

Jedini izlaz je, ističe Glibanović, zasijati što više da bi izbjegli krizu na jesen jer tek ćemo tada biti na najvećem udaru krize.

- Treba nam krizni štab, moramo uzeti Registar poljoprivrednih gazdinstava (RPG) evidentirati površine za proljetnu sjetvu, kao i mehanizaciju te skladišne kapacitete. Moramo vidjeti kakvi su nam proizvodni kapaciteti da voće i povrće preradimo u trajne proizvode, kao i koliko imamo kapaciteta za proizvodnju mlijeka i možemo li ju povećati. Sve to treba uraditi štab za proljetnu sjetvu - predlaže Selimović.