Zimski raspust je pred vratima, a mnogi roditelji djece koja idu u niže razrede osnovne škole pokušavaju pronaći rješenje gdje će njihovi mališani boraviti dok su, naprimjer, oni na poslu.

Neki od roditelja snalaze se tako što djecu na čuvanje ostave nanama, dedama ili drugim članovima familije, drugi tu uslugu plaćaju u pojedinim vrtićima u kojima primaju "djecu na čuvanje" tokom rasputa ili "tetama čuvalicama", dok se dio roditelja "hvata za glavu" i razmišlja o tome da dijete ostavi kući bez nadzora.

Prema riječima psihologinje Nermine Vehabović-Rudež, na pitanje kada su djeca spremna ostati sama kući, nema baš precizan odgovor.

- Treba imati u vidu da djeca, prije nego što krenu u školu, to sigurno ne bi trebala. Ne preporučuje se da djeca bez nadzora budu duže od sat ili dva, ali smo svjedoci da neka djeca, i vrlo mala, budu sama u kući po šest-sedam sati, čak brinući se o svojoj mlađoj braći i sestrama. Ono što zakonski i razvojno treba imati u vidu je da djeca do svoje 12 godine nisu svjesna svih posljedica koje njihove akcije mogu pruzrokovati – kazala je Vehabović-Rudež.

Dodala je da djeca do tog uzrasta ne mogu razumjeti neke stvari koje se oko njih dešavaju, tako da ih nije poželjo ostaviti bez nadzora, bilo da se radi o komšiji, nani ili dedi, ili prijatelja koji bi ih bar povremeno mogli nadzirati.

- Treba voditi računa i o onome kakvo je to dijete. Ako je više introvertirano, znači zatvoreno, ono može čak ostajati samo duže vrijeme jer se zna samo zabaviti, zna sebi ispuniti vrijeme. Življa, ekstrovertna, djeca traže prisustvo drugih osoba, traže akciju i vrlo često se mogu dešavati neke nepredviđene i neželjene stvari. Odgovornost roditelja je svakako da naprave sigurno okruženje u kojem će djeca ostajati – naglasila je.

Osamostaljivanje djece

Prema riječima naše sagovornice, veoma je bitno da se djeca već od prve godine života počinju polako osamostaljivati, te im je potrebno davati određene zadatke koji su adekvatni njihovom uzrastu.

- To je sve u svrhu njihovog osamostaljivanja i prilagođavanja na životne okolnosti koje ih čekaju u životu. Roditelji koji puno štite djecu, ne daju im priliku da budu samostalni ni u jednom trenutku svog života dok ne krenu u školu, svakako plaćaju danak dječijeg straha, nervoze, stresa i anksioznosti zbog odvajanja. Zato je osamostaljivanje djece na vrijeme veoma važno – objasnila je.

Nermina Vehabović-Rudež, FOTO: Arhiv

Psihologinja navodi i to da se sva djeca razlikuju, pa tako neka zaista nisu spremna ostajati sama jer traže pažnju i nisu se osamostalila.

- To roditelji moraju zanati i nikako ne ostavljati djecu, bez obzira na to kakve su njihove reakcije. Mašta djece je veoma razvijena, tako da strahovi koji postoje recimo u osnovnoškolskom uzrastu, od čudovišta, vještica, klovnova i tako dalje, što sam u prilici da slušam od djece, vrlo često su razlogom njihovog straha da ostanu sami kući, pa roditelji onda imaju problem. Zbog toga je važno da roditelji prepoznaju i znaju kakvo je njihovo dijete i na vrijeme naprave plan kako će to dijete i koliko dugo ostajati samo u kući – istaknula je Vehabović-Rudež.

Kako roditelji na to mogu pripremiti dijete, zavisi od toga kako se sa njim radilo od rođenja. Priprema se ne može desiti odjednom.

- Dobro je razgovarati s njima, napraviti neki probni period u kojem će, recimo, dok roditelj nema obaveza na poslu, praviti priliku da djeca ostanu u kući po pola sata, pa onda sat, zadati im neke zadatke koje trebaju obaviti, dati važne telefonske brojeve koje mogu da zovu. Ja sam sretna kad čujem djecu da znaju na koje brojeve pozvati policiju, Hitnu pomoć i vatrogasce jer je već to sve odrađeno od strane roditelja, znači napravljen je nekakav plan kako djeca da se zaštite u slučaju neželjenih posljedica – dodala je.

Pripreme koje roditelji moraju proći sa djecom

Ono što roditelji sigurno moraju uraditi, naglašava, jeste da ih nauče kako se zaštititi od nepoznatih osoba, gdje se nosi ključ, kako se ponaša sa mobitelom, kako se zaključavaju vrata od kuće i slično.

- To je sve jedan trening koji roditelji, na sreću ili žalost, moraju proći sa djecom, kako bi bili pouzdani u ono što će se dalje dešavati. Pojedini roditelji su nažalost prisiljeni da djecu ostavljaju bez ikakve pripreme. Svjedok sam da se djeca ostavljaju sama u kući zato što roditelji nemaju gdje da ih smjeste tokom raspusta – kazala je, te objasnila da roditelji odlaze na posao jer ako ne odu, izgubit će ga.

FOTO: Ilustracija

Roditelji u većini slučajeva nemaju novca da plaćaju tete koje bi čuvale djecu, niti sva djeca imaju mogućnost biti u produženom/dnevnom boravku gdje bi provodili vrijeme dok roditelji ne dođu po njih jer ta opcija u nekim mjestima ne postoji.

- Bilo bi veoma bitno napraviti nešto za roditelje, odnosno nekakve igraonice, radionice pri školama i društvenim centrima, u kojima će djeca imati ispunjeno vrijeme. Međutim, ne smijemo zanemariti važnost ostajanja kod kuće kao jedne od stepenica osamostaljivanja djece, pa je bitno da djeca budu i znaju određeno vrijeme ostajati sama u osnovnoškolskom uzrastu, kako bi kasnije separacija od roditelja išla jednostavnije i bezbolnije – zaključila je.