Berber je kroz formu alegorije ispričao priču o genocidu čiji su junaci figure preuzete iz mitova, ali i stvarnog života. Tu se preklapaju slike mrtvačkih glava i leševa s nekim sasvim drugim i dalekim svijetom mitova, legendi, sjećanja na jednu, na neki način, zaboravljenu zemlju – Bosnu.

Mersad Berber, rođen je 1. januara 1940. u Bosanskom Petrovcu, slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963. godine. Predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Tokom 1990-ih godina, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, odselio je u Zagreb, i do smrti 2012. godine živio je i radio u Zagrebu i Dubrovniku.

Imao je stotinu samostalnih i sudjelovao u nizu grupnih izložbi u Evropi, SAD-u i Aziji, a dobitnik je više od 50 nagrada i priznanja za svoj rad. Bio je član Ruske akademije umjetnosti od 2007. godine, a 1984. Galerija "Tate" u Londonu uvrstila je Berberove slike u svoju stalnu postavku.

Najpoznatija Berberova djela su: "Splav meduze", "Sarajevske razglednice", "Skenderovi soneti", "Put u Skender-Vakuf", "Otomanske hronike", "Dubrovački dnevnici", "Osman", "Alegorija o Srebrenici" i brojna druga.