Ovoj bespilotnoj letjelici nije potrebna pista za slijetanje, a riječ je o letjelici koja može poletjeti s različitih lokacija, uključujući pomorske ili mobilne platforme, kazao je u razgovoru za AA Burak Ozbek, inženjer dizajna zračnih vozila u kompaniji Baykar.

Kako je kazao, bespilotna letjelica polijeće koristeći četiri električna motora, a zatim leti s motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem. Zahvaljujući hibridnom sistemu motora, bespilotna letjelica može letjeti do 12 sati, a njen motor može puniti i bateriju letjelice.

Težina letjelice iznosi 50 kilograma i može nositi pet kilograma tereta, poput termalne kamere, laserskog označivača ili mjerača udaljenosti. Ova bespilotna letjelica, čiji raspon krila iznosi pet metara, može poletjeti s područja 20x20 metara, pojasnio je Ozbek.

- Njegova operativna nadmorska visina je 2.743 metra, ali može letjeti i do 4.572 metra - kazao je Ozbek, dodajući da mu je brzina letenja oko 40-50 čvorova.

Radi se o bespilotnoj letjelici posmatraču, a kompanija Baykar sarađuje s domaćim i stranim partnerima na sistemima postavljenim u letjelici. Već je prošla brojna testiranja, a opremljena je motorom turske kompanije Erin Motors. Motor ima elektronsko sipanje goriva i mnogo je pouzdaniji, a u svijetu postoji samo nekoliko sličnih bespilotnih letjelica.

Ozbek je istakao da je tehnologija bespilotne letjelice u direktnoj povezanosti s baterijskom tehnologijom, te dodao da njene nove verzije mogu imati veći kapacitet za transport municije.

Istakao je da su se elektronički sistemi i softver u bespilotnoj letjelici ranije dokazali u modelu Bayraktar TB2 i Akinci. Planirano je da uskoro budu završena sva ispitivanja na bespilotnoj letjelici, nakon čega bi se 2022. godine trebalo početi s masovnom proizvodnjom i isporukom.