{$galerijaFotografija}

Prijavljeno je nešto vise od 450 osoba, ali je šetnji prisustvovalo dosta više ucesnika, saopćili su organizatori. Prije početka šetnje, iščitano je svih 50 imena osoba koje će svoj vječni smiraj naći u Potocčarima ove godine. 

Prisutni su načinili simboličnih 8.372 koraka što predstavlja broj žrtava koje su mučki ubijene u julu 1995. u "zaštićenoj zoni UN-a" u Srebrenici.

Jedan od učesnika ovogodišnje šetnje bio je i Enes Karić, rođeni Srebreničanin, koji je 2000. godine došao u Ameriku. Priču započinje o svom rodnom mjestu, Srebrenici. Prisjećajući se početka rata, došao je do tog jula 1995. godine, kada je uspio da pobjegne autobusom gdje su bile žene i djeca.

Kako kaže, tri dana je putovao, autobus su pregledali, ali na sreću i uz Božiju pomoć ostao je živ i prešao je u sigurnu zonu, u Tuzlu. Danas je, kaže Enes, njegovo srce puno. Vidio je kako nove generacije preuzimaju ono što su oni zapoceli. I siguran je da će organizacija iz godine u godinu, biti sve bolja i bolja. 

Dosta je učesnika ove šetnje upravo iz Podrinja, ali i nakon toliko godina, vraćanje u rat, progone i ubistva, kako kažu, nije im lako. Od svih 450 i više učesnika, samo su dvije osobe željele da pricaju o svemu malo opširnije. 

Džemal Delić također je rođeni Srebreničanin. Igrom slučaja, došao je u Ameriku početkom 2000-ih. Kako kaže, svake godine je prisutan na događajima koji su vezani za tragične događaje u našoj drzavi, pa tako i ovaj. 

- Zadovoljan sam organizacijom i onim što je omladina uradila - ističe Džemal.

- Sve vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio sam u Srebrenici. Padom Srebrenice 11. jula 1995. sa većom grupom ljudi uputio sam se ka šumama i krenuo prema Tuzli. Sedam dana i sedam noći smo hodali, trčali, tražili skloništa, nosili povrijeđene, poginule ukopavali pored puta ako smo mogli… Bez hrane, bez vode, lijekova, agresori oko nas… Osmi dan, zakoračio sam na slobodnu teriroriju i nisam mogao vjerovati da sam još među živima. Put je bio izuzetno težak, ali sam bio sretan što sam živ! Jedino što bih zamolio sve buduće generacije jeste da nastave da spominju i opominju, da se ne desi opet nikome Srebrenica, masovna ubistva i egzekucije - kazao je Džemal. 

Iz organizacije su istakli da rade na tome da buduće generacije nikada ne zaborave šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995., da se nikada ne zaboravi niti jedna žrtva koja je mučki ubijena i bačena, pa premještena iz jedne, u drugu, treću i četvrtu masovnu grobnicu.