Za usporedbu, gradska vožnja u Sarajevu košta 1,60, u Mostaru 1,50, a u Banjoj Luci 2,30 KM.

Uzaludne incijative

- Uputili smo niz incijativa u vezi s javnim prijevozom u Tuzli, čak je formirana i radna grupa u kojoj su pored vijećnika bili predstavnici gradskih službi i GIPS-a, ali došli smo do zida. Mislim da je ključna blokada od Gradske uprave. Naime, ne postoji nikakav ugovor između GIPS-a i Grada, gdje se neke obaveze reguliraju - kaže vijećnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Admir Čavalić, koji je podnosio nekoliko incijativa u vezi s gradskim prijevozom.

On ističe da su dvije ključne stvari za cijenu gradskog prijevoza.

- U Tuzli imamo prijevoznika koji ima apsolutni monopol, a s druge strane Grad Tuzla niti jednu marku ne izdvaja za snižavanje te cijene - ističe Čavalić.

Nenad Lukanović pomoćnik kantonalnog ministra za saobraćaj kaže da lokalne zajednice mogu učestvovati u formiranju cijene javnog prijevoza, bez obzira na to što tu uslugu obavljaju privatne firme.

Šta može Grad

- Zakon o komunalnim djelatnostima Tuzlanskog kantona propisuje da je javni prijevoz komunalna djelatnost na nivou lokalne zajednice. Postoji mogućnost da se napravi sporazum lokalne zajednice i prijevoznika. Tu se definira organizacija, usluge koje se pružaju, obim usluga, iznos sredstava i eventualne subvencije - kaže Lukanović.

Prema njegovim riječima, u TK je registrirano 48 privatnih preduzeća, koja se bave prijevozom putnika. U zavisnosti od linija koje pokrivaju, oni obavljaju gradski ili općinski, kantonalni, federalni, međuentitetski i međunarodni prijevoz.

- Grad je nadležan za javni prijevoz na nivou grada i treba da registrira redove vožnje. Lokalna zajednica, ako ima želju da pomogne građanima, može napraviti pravila igre kroz sporazum - pojašnjava Lukanović.

U svojim incijativama Čavalić je iznosio i niz prijedloga kako sniziti trenutnu cijenu, ali ništa nije poduzeto, a građani se suočavaju s drugim valom poskupljenja prijevoza.

- Prva stvar je potpisivanje ugovora između grada i prijevoznika. Bez toga se postavlja pitanje može li bilo ko uzeti autobus i vršiti prijevoz putnika po gradu. Druga stvar su subvencije za određene kategorije stanovništva ili uvođenje besplatnih linija novcem iz ekoloških fondova na ime zaštite okoline. Grad može formirati svoje preduzeće, koje će drugim firmama davati pravo na korištenje određenih linija, što već postoji u Banjoj Luci - navodi Čavalić.