Na Zagreb security forumu kojeg organiziraju Institut za istraživanje hibridnih sukoba, Zaklada Sveti Juraj i Sveučilište odbrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman" učestvovao je i penzionisani general Paul Hurmuz koji je godinama bio u obavještajnim strukturama NATO-a.

Između ostalog, bio je zamjenik direktora za obavještajne poslove u NATO-ovom sjedištu u Bruxsellesu.

Za N1 je odgovorio kako ocjenjuje trenutnu nuklearnu prijetnju u svijetu, nakon što je novi glavni sekretar NATO-a nedavno izjavio kako je uopće ne vidi.

- Nuklearna prijetnja uvijek postoji. Nikada ne možemo biti sigurni, no ne možemo je ignorirati. Crvena svjetla su upaljena, ali ih moramo razumjeti. Moramo provoditi ono što su SAD i Rusija nekoć nazivale upravljanje eskalacijom. To nije samo igra u kojoj se baca novčić i gleda što će se dogoditi, već je do proces donošenja odluka i pripravnosti - kazao je Hurmuz.

Govorio je koliko ima nuklearnog oružja u Evropskoj uniji.

- Što se tiče nuklearne prisutnosti, NATO u EU-u ima samo taktičko oružje, manje od sto nevođenih bombi koje su raspoređene u više evropskih zemalja. Rusija pak ima više od dvije hiljade komada taktičkog oružja svih oblika i vrsta. Kada je Sovjetski Savez nestao SAD je napravio džentlmenski potez i povukao 90 posto svog nuklearnog naoružanja iz Evrope. Pretpostavili su da će Rusija to napraviti, no nije.

Živimo u složenom ratu. Najnoviji izvještaji pokazuju da se u idućih deset godina SAD mora suočiti s dvije bliske prijetnje – Kinom i Rusijom. Kina je razvija svoj arsenal i za deset godina će imati oko 1.500 bojevih glava. Znači ozbiljna su vremena i moramo promišljati kako da izbjegnemo eskalaciju, nesreće i incidente - upozorio je Hurmuz.

Na pitanje kako na skali od jedan do deset ocjenjuje današnju nuklearnu prijetnju, odgovorio je da za Evropu ne može iznijeti konkretan broj.

- Situacija je vrlo fluidna. Ovo ljeto smo vidjeli da je ratove jako lako pokrenuti i vrlo teško zaustaviti. Sve ovisi o situaciji. Vidjeli smo to lani s revoltom grupe Wagner.

Jedan od glavnih ciljeva SAD nakon raspada Sovjetskog saveza bilo je da se osiguraju sve bojeve nuklearne glave.

Danas je to puno složenije. Imamo, na primjer, Iran koji u dvije do tri sedmice može napraviti nuklearnu bombu ako to odluči. Imaju za to kapacitete. No odluku još nisu donijeli, ali ako gledamo razvoj događaja na Bliskom istoku i ako Iran odluči napraviti nuklearnu bombu to će pokrenuti novu utrku u naoružanju globalno. Više zemalja željet će se naoružati nuklearnim oružjem što će uz rat na Bliskom istoku, u Ukrajini i tenzije na Tajvan zahtijevati pristup kojim ćemo osigurati da ne krenemo prema Trećem svjetskom ratu - zaključio je Hurmuz.