Evropski lideri su znali da će drugi mandat Donalda Trumpa kao predsjednika SAD-a biti izazov. No, obim i brzina kojom je Washington raskinuo s decenijama starom politikom odbrane natjerali su vlade širom kontinenta da se suoče s nezamislivim: Da li su Sjedinjene Američke Države sada veća prijetnja nego partner?

Novinari Politica detaljno su istražili događaje iz nekoliko februarskih sedmica kada se sve promijenilo. Evropa je doživjela niz geopolitičkih šokova izazvanih Trumpom, koji su uzdrmali temelje transatlantskih odnosa i potresli vjeru Evrope u njenog najvažnijeg saveznika.

To je natjeralo lidere u Berlinu i Varšavi da u samo nekoliko dana preokrenu svoje sigurnosne doktrine, dok su diplomate pokušavale spasiti ono što je ostalo od poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata. Otkako je Trump u januaru ponovo ušao u Bijelu kuću, Evropa je bila primorana voziti se diplomatskim rolerkosterom – od Gaze do Grenlanda, od Ukrajine do trgovinskog rata.

Iako su stvarne objave politike bile teško pratljive, često zamagljene ili preokrenute noćnim objavama na društvenim mrežama, ključna poruka o transatlantskim odnosima bila je jasna odmah nakon Trumpove inauguracije: Evropa se mora sama snaći, a američki vojni kišobran, koji je štiti od 1945. godine, ne treba se uzimati zdravo za gotovo.

Ono što je još više zabrinulo evropske lidere, prema zvaničnicima s kojima je Politico razgovarao, jeste to što je mnogo Trumpove retorike zvučalo zapanjujuće slično porukama iz Kremlja. Na vrhu spiska: netačna tvrdnja da je Ukrajina odgovorna za početak rata s Rusijom.

Prvi znak nadolazeće drame desio se sredinom februara kada je američki ministar odbrane Pete Hegseth doputovao u Brisel da Evropi donese loše vijesti.

Na sastanku ministara odbrane NATO-a, Hegseth je rekao da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski treba odustati od nade da će povratiti sve teritorije koje je Rusija okupirala i vratiti se na granice iz 2014. godine. To je "iluzorna ideja", kazao je, uz poruku da se Ukrajina uskoro neće pridružiti NATO-u.

Dva mjesta lijevo od Hegsetha sjedio je britanski ministar odbrane John Healey, koji nije imao puno vremena da procesuira ono što je čuo. Kasnije tog popodneva, dok je Healey držao konferenciju za medije nakon susreta s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, procurili su detalji telefonskog razgovora između Trumpa i Putina. Pomoćnik mu je pokazao objavu s Truth Sociala na telefonu:

- Dogovorili smo se da blisko sarađujemo - napisao je Trump i nastavio:

-Također smo dogovorili da naši timovi odmah počnu pregovore, a počet ćemo pozivom predsjedniku Zelenskom da ga obavijestimo o razgovoru.

Nakon što je Hegseth svojim kolegama iz NATO-a grubo predočio Trumpove planove za Ukrajinu, pokušao ih je umiriti iza zatvorenih vrata.

- Ne brinite - rekao je, prema riječima jednog visokog evropskog zvaničnika, i dodao:

- Znamo ko su dobrice, a ko zločinci.

Dok je panika počela obuzimati posmatrače sigurnosne politike širom kontinenta, britanska delegacija je pronašla kratku utjehu: drugi dan NATO sastanka bio je 65. rođendan ministra Healeyja. Nakon sastanka, otišao je s pomoćnicima na četvrti sprat sjedišta NATO-a, gdje je britanska baza, i dobio rođendansku tortu.

Ipak, niko nije bio raspoložen za slavlje. Iza zatvorenih vrata, Hegseth je rekao svojim kolegama iz NATO-a da bi svaki trajni mirovni sporazum morao uključivati sigurnosne garancije, što znači obavezu drugih zemalja da zaštite Ukrajinu od buduće ruske agresije. Evropljani su računali na američko učešće, a šefica evropske diplomatije Kaja Kallas rekla je:

- Ne bismo smjeli ništa isključiti prije nego što pregovori počnu, jer to ide u korist Rusiji.

Međutim, Hegseth je odbacio najjaču i najzaštitničkiju opciju – članstvo Ukrajine u NATO-u. To je bila muzika za Kremlj.

Već naredne noći, nakon poziva Trumpa i Putina, Rusija je napala Ukrajinu s 140 dronova, granatirala stambene zgrade u Hersonu i izvela deset zračnih napada na zajednice u regiji Zaporožja.

Minhenska sigurnosna konferencija u Njemačkoj održana je narednih dana. Iako je tokom godina bila poprište brojnih napetosti, učesnici ove godine su se pripremili za udar.

Među najistaknutijim gostima bio je američki potpredsjednik JD Vance, gorljivi zagovornik Trumpove politike "Amerika na prvom mjestu". Bila je to njegova međunarodna premijera.

Evropljani su s razlogom bili zabrinuti.

- U Minhenu smo u jednom danu shvatili da opstanak Ukrajine i Evrope zavisi od nas samih - rekao je francuski senator Claude Malhuret.

No, Vance je otišao dalje od Ukrajine. Kritizirao je evropske vlade što navodno ignorišu volju naroda, vjerske slobode i odbijaju djelovati protiv ilegalne migracije.

- Prijetnja koja me najviše brine u vezi Evrope nije Rusija. Nisu ni Kina ni bilo koji drugi vanjski akter - rekao je i dodao:

- Ono što me brine jeste prijetnja iznutra.

Njegov vatreni govor od 19 minuta, prepun udaraca na Ujedinjeno Kraljevstvo, Rumuniju i Njemačku, zaledio je publiku.

- Šta je, dovraga, to bilo? Sjedio sam otvorenih usta u prostoriji punoj ljudi s istim izrazom lica - rekao je bivši savjetnik demokrata u američkom Kongresu. 

Miješanje u unutrašnje stvari evropskih država šokiralo je prisutne diplomate i stručnjake za sigurnost.

Njemački zvaničnik je gledao u nevjerici kako Vance izgovara ono čega su se mnoge vlade potajno plašile: "Sve ovo je ludo i zabrinjavajuće." To je potaklo evropske lidere da brzo djeluju – i to s nesvakidašnjom dozom improvizacije.

Dan nakon Vanceovog govora, 15. februara, poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski objavio je da se sprema hitan sastanak lidera u Parizu.

- Veoma mi je drago što je predsjednik Macron pozvao naše lidere u Pariz - rekao je tokom panel diskusije s francuskim kolegom Jean-Noëlom Barrotom.

Barrot se nervozno nasmiješio dok je Sikorski govorio. Planovi za vanredni samit još nisu bili javni, a Francuzi ga nisu službeno potvrdili naredna 24 sata.

Ali sastanak se zaista desio. Krizni sastanak 17. februara, a potom i drugi dva dana kasnije, pokrenuli su dvije sedmice frenetične diplomatije. Evropske zemlje su žurile da zauzmu mjesto za pregovaračkim stolom – kako bi zaustavile rat u Ukrajini, prizvale Trumpa natrag u razum i nacrtale plan za sopstvenu sigurnost.

Macron i britanski premijer Keir Starmer domaćinili su sastancima i planirali putovanja u Washington. U međuvremenu su zemlje bliže Rusiji pojačale pritisak da se poveća vojna potrošnja.

Sastanci su bili neuobičajeni po formatu – uz prisustvo lidera iz Francuske, Poljske, Njemačke, Italije, Španije, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Danske, te visokih zvaničnika EU – ali bez predstavnika istočnih zemalja poput baltičkih država.

Nazvavši to "prilikom koja se pruža jednom u generaciji", Starmer je podigao ulog najavivši da je spreman i voljan poslati britanske trupe u Ukrajinu kako bi podržao mirovni sporazum, podržavši Macronovu ideju o mirovnjacima.

Latvijski predsjednik Edgars Rinkēvičs kratko je poručio: "Nikad nemojte prestati paničariti." A nova poruka iz SAD-a ubrzo je opravdala njegov savjet.

Govoreći iz Mar-a-Laga, Trump je napao Zelenskog nakon što je ukrajinski lider izrazio zabrinutost što nije uključen u pregovore.

- Danas sam čuo: "Nismo bili pozvani". Pa, tamo si već tri godine - rekao je Trump 18. februara i dodao:

- Nikad to nisi trebao ni početi. Mogao si postići dogovor.

Dan kasnije otišao je još dalje, nazivajući Zelenskog ne samo nesposobnim, nego i "diktatorom bez izbora", koristeći retoriku Kremlja.

Pokušavajući zadržati prisebnost, Starmer i Macron ostali su u kontaktu s Trumpom. Starmer je trebao posjetiti američkog predsjednika sedmicu kasnije, dok je Macron lobirao da bude prvi evropski lider koji će posjetiti Bijelu kuću.

U Washingtonu, gdje je odsjeo u predsjedničkoj rezidenciji Blair House, Macron je pokušao obnoviti ono što njegovi savjetnici opisuju kao "poseban odnos" s američkim predsjednikom.

Ali usred kurtoazije i muškog rukovanja, došlo je do tenzija. Kada je Trump netačno opisao evropsku pomoć Ukrajini kao "samo zajam", Macron ga je prekinuo da ga ispravi.

Privatno je Macron lobirao da Trump primi još jednog lidera - Zelenskog.

To se pokazalo sudbonosnim. U međuvremenu, grupa zastupnika Evropskog parlamenta svjedočila je urušenim transatlantskim odnosima iz prve ruke.

Osam konzervativnih zastupnika dogovorilo je sastanke s američkim analitičarima i kreatorima politika. No, već nakon jednog dana vrata su im se počela zatvarati.

- Opća poruka bila je: snađite se sami - rekao je francuski zastupnik François-Xavier Bellamy.

U Kijevu su vodeći evropski zvaničnici i lideri Španije, nordijskih i baltičkih zemalja, uz druge članice NATO-a, upriličili demonstraciju snage kako bi pokazali da EU i dalje stoji uz ukrajinskog predsjednika.

Republikanski kongresmen otkazao je sastanak 24 sata ranije, saopćili su njegovi saradnici.

U Londonu, Starmer je napravio vlastiti iznenadni potez kako bi pridobio Trumpa uoči svoje posjete Washingtonu. O tom planu je privatno razgovarao sa svojom ministricom finansija Rachel Reeves sedmicama, ali je namjerno isključio druge ministre – čak i najbliže saradnike koji su mu pomagali da isplanira posjetu SAD-u.

Britanska ministrica za humanitarnu pomoć, Anneliese Dodds, obaviještena je tek dan prije objave. Odlučila je podnijeti ostavku, ali je sačekala da to objavi dok Starmer ne završi sastanak s Trumpom.

Na letu, šetajući prema zadnjem dijelu aviona kako bi neformalno razgovarao s novinarima – u Adidas patikama, tamnoplavoj košulji i crnom sakou, Starmer je rekao da će "odgovori biti prilično odmjereni", jer je sastanak s američkim predsjednikom od izuzetne važnosti.

Najavio je da će tražiti sigurnosni "rezervni mehanizam" za zaštitu evropskih mirovnih snaga u poslijeratnoj Ukrajini. Zvaničnici su kasnije potvrdili da se to odnosi na zračnu obavještajnu podršku i zaštitu iz zraka kao krajnju opciju u slučaju ruskog napada. No, otprilike sat vremena nakon njegovih izjava, Trump mu je izbio tlo pod nogama.

- Neću davati velike sigurnosne garancije - rekao je Trump članovima svog kabineta i dodao:

- Evropa treba to da riješi.

Zvaničnici iz Downing Streeta mogli su samo nemoćno pratiti kako se Trumpovi komentari pojavljuju na njihovim telefonima usred leta. Starmer, iza sive zavjese na prednjem dijelu aviona, više se nije pojavljivao pred novinarima, a njegovi saradnici odbili su komentarisati.

- Mnogi (američki zvaničnici) se bude ujutro čekajući da vide šta će (Trump) danas reći - rekao je jedan visoki britanski zvaničnik.

Dana 25. februara Trump je najavio ono što je opisao kao "najveće kontinuirano povećanje odbrambene potrošnje od kraja Hladnog rata", finansirano u Trumpovom stilu: rezanjem sredstava za međunarodnu pomoć.

Ministar odbrane Healey odmah je nakon Starmerovog obraćanja Parlamentu požurio u svoj ured da pozove Hegsetha, koji mu je, prema izvorima bliskim razgovoru, rekao da je ta politika "veliki korak liderstva".

Dok se Starmerova delegacija pripremala za ključnu posjetu, Macron je u Parizu gradio odnos s potencijalnim saveznikom za turbulentna vremena koja dolaze, njemačkim kancelarom u najavi Friedrichom Merzom. On je, odmah nakon izborne pobjede, doputovao u Pariz na intimnu večeru s francuskim predsjednikom.

Samo nekoliko minuta nakon što je osvojio ključne prijevremene izbore u Njemačkoj, konzervativni lider obećao je "nezavisnost" od Trumpove Amerike, radikalni zaokret u odnosu na tradicionalnu njemačku proameričku poziciju, i nešto za što je sam priznao da "nikada nije mislio da će morati reći".

Starmer je proveo nekoliko sati pripremajući se za sastanak s Trumpom u britanskoj ambasadi. Tokom pola sata u Ovalnom uredu, za stolom prepunim zlatnih podmetača i s mapom "Američkog zaljeva" u kutu, povukao je potez nalik Macronu, dodirnuvši Trumpa po ruci, i posegao u džep da izvadi pismo kralja Charlesa III kojim poziva Trumpa u zvaničnu državnu posjetu.

Trump je reagovao pozitivno, ali upozorio da bi britanske trupe "mogle same da se pobrinu o sebi" u slučaju ruskog napada.

Uprkos crvenim lampicama, Starmer je bio dobro raspoložen na povratnom letu za London. Nakratko se pojavio kod novinara, podigao palac i rekao da je "zadovoljan".

Imao je barem neki razlog za optimizam. Dva dana prije, između posjeta Macrona i Starmera, ukrajinsko predsjedništvo je potvrdilo veliki napredak: Washington i Kijev su se dogovorili o tekstu sporazuma o mineralima. Trump je nagovijestio da bi Zelenski mogao doći u Washington da ga potpiše dan nakon Starmerove posjete. Ukrajinske diplomate bile su pune nade, dijelile su pozitivne informacije zakonodavcima i novinarima.

U Briselu, visoki ukrajinski zvaničnik upravo je davao intervju kada je potvrđena vijest o posjeti Zelenskog. Njegov telefon je zazvonio. "Moram se javiti", rekao je, i nestao u drugu prostoriju.

Nakon nekoliko minuta vratio se s objavom: Zelenski ide u Washington, pa zatim u London.

- To je pobjeda, sastat će se s Trumpom prije nego se on sastane s Putinom -  rekao je zvaničnik.

Osim toga, "redoslijed" događaja ide u korist Ukrajine, potpisivanje sporazuma o mineralima, moguće dobivanje neke vrste sigurnosne garancije, i predstavljanje rezultata evropskim liderima.

Nažalost, upravo insistiranje na sigurnosnim garancijama dovelo je do zloglasnog sukoba između njega i američkih domaćina.

 - Bilo mi je muka - rekao je ambasador iz Pariza govoreći o incidentu u Ovalnom uredu i dodao:

- Na ljudskom nivou... pokazuje da ništa nije sveto.

Pošto je vijest "pukla" u petak navečer, mnogi britanski zvaničnici morali su se baviti krizom od kuće.

- WhatsApp je gorio - rekao je jedan od njih i dodao:

- Ljudi su pokušavali imati mirnu noć, a onda su skontali, j...te, ovo je baš loše.

Jedan francuski ministar je bio u svom izbornom okrugu u zabačenom dijelu Francuske kad mu je prijatelj prišao i pokazao šta se dogodilo.

-Vratio sam se kući i ostao zalijepljen za TV do jedan ujutro -  ispričao je.

Macron je bio u Portugalu, usred TV intervjua, kad su se počele pojavljivati prve vijesti. Nakon snimanja, odmah je pogledao snimke, pa iz aviona nazvao Zelenskog.

Merzu je snimak poslao član osoblja dok se vraćao kući u Sauerland. Odmah je obavio više poziva i napisao poruku solidarnosti s Ukrajinom na X-u.

Tri dana kasnije, najavio je jedan od najvećih zaokreta u savremenoj njemačkoj politici: popuštanje pravila o dugu za potrebe odbrane i plan za fond od 500 milijardi eura za stimulaciju ekonomije.

Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy sletio je na Heathrow zadovoljan sastankom s američkim kolegom Marcom Rubiom.

Njegov tim je bio fokusiran na ostavku Dodds, ministrice za pomoć. No sve je palo u drugi plan nakon vijesti iz Ovalnog ureda. Starmer se uzdržao od kritika, ali je pozvao i Trumpa i Zelenskog u roku od četiri sata.

Zelenski je već narednog jutra stigao u London, gdje ga je Starmer dočekao na stepenicama Downing Streeta, odmah ga zagrlivši.

Na londonskom samitu, Starmer je pokušao okupiti evropske zemlje u "koaliciju voljnih", najavivši da će on i Macron predvoditi izradu mirovnog plana koji bi predstavili Trumpu. Zelenski je nakon toga otišao na susret s kraljem Charlesom III, što je uslijedilo svega nekoliko dana nakon što je Starmer Trumpu obećao kraljevsku posjetu. Iako takve susrete tehnički dogovaraju dvorci, oni su često koordinirani s vladom.

- Definitivno su to primijetili - rekao je jedan američki zvaničnik.

Trump je, kako se izvještava, bio posebno iznerviran tim danom, ne samo zbog kraljevskog tretmana Zelenskog, već i zbog "ljubavne atmosfere" iz Londona.

Jedan britanski zvaničnik rekao je da Trumpov tim "nije volio kako to izgleda" i sugerisao da je to gurnulo Britaniju da snažnije pritisne Ukrajinu da pristane na pregovore.

Zelenski je dodatno razbjesnio Trumpa u nedjelju navečer 72-minutnim intervjuom s novinarima u jednoj prostoriji na aerodromu Stansted, tik pred polazak. U njemu je rekao da je mir "još uvijek veoma, veoma daleko".

Neki zvaničnici vjeruju da je upravo to bio okidač koji je doveo do Trumpove odluke da zaustavi vojnu pomoć Ukrajini, manje od 24 sata kasnije.

Kako sedmice prolaze, diplomate iz Pariza, Londona i Berlina trude se da poprave narušeni odnos između Trumpa i Zelenskog.

Dok je Starmer razgovarao s obojicom i poslao svog savjetnika za nacionalnu sigurnost u Washington i Kijev, francuski diplomati su pokušavali posredovati u pisanju pomirljivog pisma koje bi Zelenski poslao Trumpu, prema riječima francuskog zvaničnika.

Odnos između američkog predsjednika i njegovog ukrajinskog kolege i dalje je napet.

Iako su Moskva i Kijev postigli principijelni dogovor o 30-dnevnom primirju na civilnu i energetsku infrastrukturu, ono se brzo pokazalo simboličnim.

Ukrajina se u međuvremenu povukla iz žiže, a Trump je fokus prebacio na carine. No rane koje su otvorene tih nekoliko februarskih dana ostaju duboke, i trajat će još dugo.