I dok je broj zanatlija sve manji, dok se gase škole u kojima su se izučavali zanati, Abdulah Hadžić je prije osam godina počeo da uči kazandžijski zanat, a danas u ulici Kovači prodaje svoje proizvode od bakra.

- To mi nije u tradiciji, već sam uz prijatelja, koji je kazandžija, počeo da učim zanat i učit ću se dok sam živ. Jer je to zanat u kojem ima mnogo malih zanata, od stvaranja predmeta, do ukrašavanja, te do finalne obrade. Tako da je to zaista kompleksno. Radim razne discipline i tehnike, trudim se da to bude čestito koliko god je to moguće. Da to bude roba koja će se dugo, dugo koristiti, kao što je to nekada bilo, kada su postojali tehnički parametri kako nešto treba da izgleda – pojašnjava Hadžić.

Kaže kako on i još nekolicina zanatlija nastoje da naprave kazandžijski proizvod koji je generacijama u jednoj porodici.

Ističe kako život donese neke situacije, te da se tako i on počeo tražiti u nečemu drugom.

- Vidio sam da ovdje ima nešto zanimljivo, da ima neka kreativna umjetnička nota, da se tu čovjek može izraziti. Kao i svaka proizvodnja, tako i ova ima lijepih faza, ima čistih i onih prljavih, jer da jedna džezva dođe u izlog, ova jedna malo kompleksnija, koja se cizlira, ima 12 faza, ima finih i prljavih faza, gdje koristimo i kiseline, olovo, to su sve opasni materijali, gdje se treba biti jako pažljiv, ali ima i lijepih faza koje daju završni izgled predmetu. Je li to džezva, šećerluk, to su stvari gdje se može dati završni izgled – pojašnjava Hadžić.

Kaže da je teško reći šta je najlakše, a šta najteže napraviti.

- Ja se trudim raditi nešto što se ne može naći na čaršiji, to nije rentabilno, ali kada uhvatim vremena, onda radim tako neke predmete, table, neke unikatne kutije.

Ne može se, kaže, od ovoga nikada obogatiti.

- Radimo rukama, ali mene to i ne zanima, uvijek ima neko ko će to prepoznati, ko će to sve i nagraditi. Korektno se živi. Generalno je konkurencija nelojalna, u državi je tržište poljuljano, devastacija je na snazi. Ove naše proizvode možete naći na mjestima gdje se ne bi ni trebali ni smjeli prodavati, makro proizvodnja, tehnološki loše urađeno. Teško je objasniti kupcima koja je razlika između naših proizvoda i onih koje pronađu negdje drugo, na marketima, pijacama. To nisu proizvodi dovedeni tehnički do kraja – pojašnjava kazandžija.

{$galerijaFotografija}

Kaže da proizvode od bakra kupuju svi, uglavnom "ljudi koji prepoznaju da to nešto vrijedi, ljudi koji su odrastali uz bakreno suđe".

- Turisti uglavnom imaju malo prostora u svojim prtljagama, pa kupuju neke sitnije predmete, manje džezvice, šećerluke. Uglavnom pitaju kako se pravi kahva, pa im ja objasnim i to i razliku između turske, bosanske ili neke druge kahve – navodi.

Kaže kako još nema neko na koga bi prenio svoje znanje, ali da mu ne bi bilo mrsko nekoga podučiti onome što on zna.

- Ja ništa nisam znao o ovom posuđu osim da se u džezvi kuha kahva, ali kada se želi, sve se može naučiti – zaključuje.