Olimpijada

Ahmed Karabegović za Faktor: Zbog čega sam norveškom kralju rekao da sjedne na svoje mjesto

Objavljeno: 08.02.2019. u 21:09 Autor: D. Zeba

Jedan od živih svjedoka značajne 1984. godine, jednog lijepog vremena i nezaboravnog perioda naše historije je i Ahmed Karabegović, tada generalni sekretar ZOI-a 84, koji se u razgovoru za Faktor prisjetio Olimpijade, te sa svog stanovišta ocjenio značaj predstojećeg EYOF-a

Osmi februar značajan je datum u sportskoj historiji naše zemlje, i kao takav se s posebnim emocijama obilježava. I danas se slavi u BiH, a petak je sav u znaku olimpijskog duha, jer su na današnji dan prije 35 godina u Sarajevu počele 14. Zimske olimpijske igre, koje su naš glavni grad stavile na mapu svjetskih sportskih sila u zimskim sportovima, te po prvi put do tada spojile često kroz historiju nepomirljivi istok i zapad. Ove godine ipak je jedna bitna razlika - olimpijski plamen ponovo je zasjao u Sarajevu, koje će uz Istočno Sarajevo biti domaćih EYOF-a - Evropskog olimpijskog festivala mladih.

Jedan od živih svjedoka značajne 1984. godine, jednog lijepog vremena i nezaboravnog perioda naše historije je i Ahmed Karabegović, tada generalni sekretar ZOI-a 84, koji se u razgovoru za Faktor prisjetio Olimpijade, njenog značaja za naš glavni grad i državu u cjelini, te sa svog stanovišta ocjenio značaj predstojećeg EYOF-a.

- Kao čovjek koji je bio neposredni učesnik 14. Zimskih olimpijskih igara i svega onoga što su te igre značile za Sarajevo, čitavih ovih 35 godina sam bio u situaciji da sanjam i priželjkujem da olimpijski plamen ponovo dođe u Sarajevo. Vrlo sam sretan što se to i događa. Mislim da smo sa ovom manifestacijom dobili puno, ili, bolje rečeno, mi se sa EYOF-om vraćamo na olimpijske staze, u olimpijsku porodicu, sa željom i nadom da ćemo u periodu koji dolazi, da će Sarajevo imati novih takmičenja u svim zimskim sportovima. Ja vjerujem da će poslije EYOF-a krenuti, prije svega, jedno veće društveno ulaganje u razvoj sporta, jer mi bez kvalitetnih takmičara nemamo ni potrebe za prvenstvima, ako nemamo naše sportiste. To onda nema svoju svrhu. Moja je želja da imamo značajnija takmičenja na ovom prostoru. Raduju me ti neki pomaci koji se javljaju. Moram reći da sam vrlo sretan kad izađem i na Jahorinu i na Bjelašnicu i kada vidim čitave porodice na skijama i da se bave tim sportom. To je ono što podsjeća na osnovne ciljeve koje smo imali pokretanjem ideje o organizaciji Zimskih olimpijskih igara, tako da možemo da stvorimo uslove za jedan bogatiji i sadržajniji, zdraviji život mladim generacijama Sarajeva i svim onim koji u ovaj grad dolaze - govori Karabegović na početku.

Foto: Kemal Softić

Ističe da ipak treba imati distancirani odnos između onog što su Zimske olimpijske igre i onog što je Festival mladih. Prve su bile jedan veliki događaj, koji je po mnogim elementima specifičan i izuzetno pozitivan, što se može posmatrati sa više aspekata.

- Šta su one značile sa sportsko-kulturnog aspekta, sa stanovišta propagande, informisanja i prisustva Sarajeva i šta je ono u svijetu, i, naravno, sa aspekta šta je sve Sarajevo dobilo organizacijom 14. Zimskih olimpijskih igara. U tom kontekstu, danas kada govorimo o ovom događaju nakon svih tih godina, uglavnom govorimo sa stanovišta emocija i svega onoga što se dešavalo, a ne spominjemo i ne analiziramo kako se uopšte desilo da Sarajevo bude organizator Zimskih olimpijskih igara i šta su u najširem smislu igre značile za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Treba napomenuti da ideja o organizaciji olimpijskih igara, bilo ljetnih ili zimskih, nastaje obično u gradovima koji su doživjeli neku snažnu ekspanziju sveukupnog društvenog, ekonomskog, privrednog, sportskog, umjetničkog aspekta. Sarajevo je baš tih godina, sa 70-tih na 80-te, imalo tu dimenziju snažnog razvoja, sa stanovišta velikih privrednih sistema, intenzivnog razvoja grada, naših umjetnosti, sporta, od ekipa u prvoj Saveznoj fudbalskoj ligi do prvaka Evrope u košarci, naših muzičkih sastava koji su tada dominirali u bivšoj državi, do naših uglednih umjetnika i svega onoga što smo imali u nauci. U takvom jednom ozračju, ideja o organizaciji Zimskih olimpijskih igara je nastala kao vrh i želja da se to na određen način uobliči i dobije jednu novu dimenziju i sadržaj - konstatuje nekadašnji generalni sekretar ZOI-a 84.

Nadalje, Sarajevo u vrijeme kada se javila ideja o organizaciji Zimske olimpijade nije imalo razvijene sportove na ledu i snijegu, niti je imalo neku ozbiljnu materijalnu podlogu za takav događaj. Imalo je jednu ledenu plohu u Zetri i sasvim skromne komponente ski centra na Jahorini.

- Upravo iz tih razloga, u takvoj situaciji, to je bilo tada dosta začuđujuće u sportskom i širem svijetu kako bivše zajedničke države, tako i u odnosu na onaj Međunarodne zimske federacije. Mi smo bili svjesni da poslije studije OSDEA Bosna i Hercegovina, posebno region Sarajeva, ima izvrsne uslove za razvoj zimskog turizma i sportova na snijegu. To nam je bilo uporište i želja da dobijemo šansu da organizujemo jednu takvu manifestaciju. Danas rijetko ulazimo u sve one aspekte sa kojih bi mogli posmatrati 14. Zimske olimpijske igre. Prvo, kroz realizaciju tog projekta smo stvorili optimalne uslove da djeca, mladi ljudi, građani Sarajeva i čitave regije imaju uslove za bavljenje sportovima na snijegu i ledu. Drugo, sa organizacijom Olimpijskih igara imali smo izuzetan publicitet u svijetu, ne samo po rekordnom broju zemalja učesnica, sportista koji su došli, 7.800 novinara i tehničkog osoblja, 640 hiljada prodatih karata, 540 sati direktnog televizijskog prijenosa, 2,5 milijarde gledalaca koji su pratili dešavanja na olimpijskim igrama, već je tu i ona druga dimenzija, gdje se organizacijom Olimpijskih igara Sarajevo dovelo u poziciju jednog modernog evropskog grada koji je sa tim čitavim programom riješio i brojne infrastrukturne objekte, od aerodroma, RTV doma, hotelskih kapaciteta kako u Sarajevu, tako i na planinama- nastavlja Karabegović.

Ono što je dalje posebno važno, naglašava, jeste da su 14. Zimske olimpijske igre bile razvojni projekat za Bosnu i Hercegovinu, prosto jer su se kroz njegovu realizaciju otvorile dvije lokacije, Igman i Bjelašnica, te Jahorina kao prostori za razvoj zimskog turizma i sportova na snijegu.

- Treba reći da su sarajevske Olimpijske igre bile specifične po tome što u to vrijeme bile prve olimpijske igre na kojima su bili sportisti i Varšavskog i Sjevernoatlantskog pakta, odnosno i Amerike i SSSR-a. Do sarajevske Olimpijade, na igrama u Lake Placidu i Moskvi nije bilo sportista iz SSSR-a, tj. iz Amerike. Sarajevske igre su bile prve na koje je došao i istok i zapad. Po tome su bile zanimljive, ali i jer su one predstavljale jedno jedinstvo čitave jugoslovenske zajednice. Na realizaciji projekata bile su angažovane brojne kompanije iz svih krajeva Jugoslavije. Organizacija je protekla uz izuzetno angažovanje radio-televizijskih kuća iz svih centara. Napomenuo bih da smo izgradili hotele i smještajne kapacitete, ali nismo imali dovoljno kvalifikovanih kadrova, te nam je sa kadrovima koji su bili uključeni u taj ugostiteljsko-hotelski program ogromnu pomoć pružio Dubrovnik, Makarska i drugi - podcrtava Karabegović.

Zimske olimpijske igre su donijele jedan snažan poticaj razvoju turizma u sarajevskoj regiji, ne samo sa adaptiranim postojećim hotelima, poput "Holiday Inna", već i sa hotelima na Jahorini, Igmanu i Bjelašnici.

- Imali smo hotele poput "Igmana", "Mrazišta", "Famosa". Mi smo tada dobili 1.500 novih ležaja, te 9.500 hiljada novih radnih mjesta, a, što je posebno važno, napravljeno je 2.856 novih stanova na Dobrinji i u Nedžarićima, na način da su službe grada na tim lokacijama gdje je planirana izgradnja napravili projekte izgradnje, a da su sarajevske firme finansirale izgradnju tih stanova koje smo mi koristili za olimpijsko selo i novinarsko naselje, da bi njima poslije ti stanovi ostali. Možete misliti kako je to izgledalo tog marta i aprila 1984., kada su 2. 850 porodica dobile nove stanove, a čak su mogli da kupe i opremu, od kreveta, natkasni, ormara, sve do peškira koji su bili u selu. To su uglavnom bili stanovi koje su firme kupile za svoje radnike i stručne kadrove. Svi objekti koje smo gradili su nosili zahtjev da imaju vezanu neku privrednu aktivnost, da poslije Olimpijade ima i neki ekonomski efekat. U rezimeu, treba reći da smo realizacijom Olimpijskih igara stvorili materijalne uslove za jednu snažnu organizaciju koja se bavila i dan danas se bavi zimskim turizmom i turizmom uopšte, podrazumijevajući da smo neposredno nakon Zimskih olimpijskih igara formirali firmu ZOI 84 i prenijeli joj svu nepokretnu i pokretnu imovinu koja je tada obuhvatila preko 120 miliona dolara i 1.750 hotelskih kreveta, podrazumijevaći tu hotel "Igman", hotele na Jahorini, sve do Visa u Dubrovniku, te Stojčevca i, naravno, sa 1.100 zaposlenih ljudi, to je bila organizacija koja je kompletno imala svoju strukturu, od prevoznih sredstava do turističke agencije - kaže Karabegović.

U vrijeme Olimpijade, Sarajevo je bilo specifično i po tome što su tih dana u Sarajevu bile brojne krunisane glave. Švedski, norveški i belgijski kralj, potom engleska princeza Ana, princ Albert od Monaka, koji je u to vrijeme bio njihov takmičar u bobu...

- Amerikanci nisu imali krunisane glave, ali su doveli Kirka Douglasa. Rusi su doveli Kasparova, kosmonauta Leonova. Svako je u tom smislu želio biti prisutan. Protokol za princezu Anu u nekoliko navrata je obilazio sve hotele, smještajne kapacitete, da bi se opredijelili za onaj motel "Monik". Čak su prethodno dolijetali specijalnim avionom da bi provjerili da li sve odgovara. Švedski i belgijski kralj su bili što na Jahorini, što u Sarajevu. Međutim, norveški kralj je sve vrijeme bio na Igmanu, jer je volio nordijsko skijanje, i nije toliko bio u centru pažnje, dok je švedski kralj pravio prijeme, pa je čak podijelio i ordenje nekolicini nas. Sjećam se jedne anegdote sa svečanosti otvaranja igara. Kad je trebalo da krene događaj u 14.45 sati, u svečanom salonu ja sam onima u protokolu davao znak da odu i sjednu na svoje mjesto, a za šankom je sjedio stariji čovjek u vindjakni sa kapom na glavi, u društvu dva čovjeka. Ja sam nekome iz protokola rekao da kaže ovom starcu da ide na svoje mjesto, da bi me čovjek iz protokola upozorio da je to norveški kralj. Meni je tada ostalo samo da kažem: "Zamolite njegovo veličanstvo da ide sjesti, jer počinje manifestacija" - prisjetio se nekadašnji generalni sekretar ZOI-a 84.

Osvrnuo se i na dolazak Kirka Douglasa, te neugodnost koja se desila vezano za enormni račun koji mu je prezentiran u jednom ugostiteljskom objektu.

- Douglasa je pazio ABC, jer su ga oni i doveli. Njima je bilo stalo da imaju što veću popularnost ukupnog utiska iz Sarajeva, koji su oni prenosili svom gledalištu. Neugodna situacija se desila kada mu je u restoranu "Una" naplaćen veliki račun, jer su njemu prenijeli da je iznos u dolarima, a ne u dinarima, pa je tako nastala ta bruka. Sarajevo je inače tih dana bilo puno ljudi. Bila je i jedna američka bogatašica, gospođa Whitney koja je na Zimskim olimpijskim igrama uvijek organizovala gala prijeme, a taj gala prijem tokom naše Olimpijade je napravljen u Skupštini BiH, gdje nikada prije, a vjerovatno ni kasnije nije bio neki prijem sa svim vrstama šampanjaca i kavijara. To je bio krem ljudi koji se okupljaju na Olimpijskim igrama. Mi smo imali pravo da na njega pozovemo 18 domaćih ljudi, a ostalo je bila svjetska društvena krema - otkriva Karabegović.

Zanimljivost je i da su sarajevske Zimske olimpijske igre bile prve koje su, uz sve po čemu su do tog vremena bile prve, finansijski pozitivno završile, sa suficitom od 12 miliona dolara. Svi dotadašnji organizatori su godinama imali obaveze budžeta gradova koji su finansirali manifestacije.

- Mi smo pozitivno završili sa 12 miliona, od čega smo 2 miliona odvojili za fond za sufinansiranje svjetskih i evropskih prvenstava poslije Olimpijade, a 10 miliona dolara smo potrošili na sadržaje u olimpijskim prostorima. Tako smo napravili bazen uz hotel "Igman“, stadion na Velikom polju, produžili žičaru na Malom polju, dogradili skakaonice sa ledenom špurom da se može skakati i u periodu kada nije zima i nema snijega, napravili nove žičare i ski staze. Deset kilometara ski staza je napravljeno za vrijeme Olimpijade. Kada to zaokružite, onda imate jednu sliku da je Sarajevo u mnogo čemu nakon Olimpijade postao jedan drugačiji, moderan evropski grad koji je postao ne samo turistički centar, već i sajamski grad, grad kongresa i svega onoga čega do tada u Sarajevu nije bilo. Značajno je što Olimpijadu nismo posmatrali kao sportski događaj, već smo željeli da podstaknemo razvoj zimskih sportova u kompletnoj BiH. Olimpijski komitet je finansirao 17 ski liftova u BiH u potencijalnim centrima za razvoj skijanja, od Bihaća, preko Bosanskog Petrovca, Bugojna, Jajca, pa prema Rujištu kod Mostara, na Tjentištu, u Fojnici, ovdje na Romaniji i, naravno, Vlašiću, koji smo tretirali kao rezervni centar za pripreme. Na njemu smo finansirali izgradnju liftova, mašine za osnježavanje itd. Mnogi od tih centara i danas dan žive. Posmatrali smo da sa jednog šireg aspekta pomognemo razvoj zimskog turizma u čitavoj BiH - ističe Karabegović.

Ono što posebno karakteriše Zimske olimpijske igre je i činjenica da je Jugoslavija učestvovala na svim Zimskim olimpijadama poslije Drugog svjetskog rata, i imala je dosta uspješnu ekipu i u alpskom skijanju i u skokovima, ali tek u Sarajevu je osvojena prva medalja.

- Kao što znate, Jure Franko je bio tad najdraži građanin ovog grada, s tim da smo očekivali puno i od Križaja i Ulage. Po tome će sarajevska Olimpijada ostati upamćena. Jure Franko dan danas često dolazi u Sarajevo, a ono o čemu se malo govori jeste da je on prijatelj dječijeg SOS sela. On je čak na igre u Milano o svom trošku vodio jednu grupu djece. Križaj je ovdje zajedno sa jednim domaćim čovjekom pokrenuo izgradnju hotela "Vučko", a oni se odazivaju svim skupovima sa stanovišta sporta koji se dešavaju. Značajna uloga bila je i tada, a i danas je Janeza Kocijančića. On je u vrijeme Olimpijade bio predsjednik Olimpijskog komiteta Slovenije, a danas je predsjednik Udruženja evropskih olimpijskih komiteta. Veliki je prijatelj Sarajeva, a sve što je urađeno oko EYOF-a, u velikoj mjeri je vezano za njegovu pomoć i njegovo angažovanje- zaključuje Karabegović.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije