open-navfaktor-logo
search
Intervju
Alibek Ngy Koylakaev, umjetnik iz Dagestana: Uz pomoć bosanskog stripa sam naučio crtati
Na slikama predstavlja daleku veličanstvenu prošlost i goruću sadašnjost, a u tom preplitanju ponosa predaka i poroka našeg doba kao da propušta život čitavog čovječanstva i pojedinca u ciklusu vremena i događaja.
03.12.2020. u 19:23
get url
text

Njegove slike prepoznala je i publika i kritika i dio su kataloga Savremene umjetnosti u Rusiji. On je Alibek Ngy Koylakaev i rođen je 1982. godine u selu Terekli-Mekteb, okrug Nogai u Dagestanu.

Priča nam da je od malih nogu pokazivao zanimanje za kreativnost, neprestano je crtao, a kada je imao šest godina, napravio je "živu" ružu od plastelina, što je učiteljica rekla njegovoj majci na prvom roditeljskom sastanku.

I to je bio trenutak koji je presudio. Alibeka je majka poslala u umjetničku školu. Istina, tada niko nije ni pomišljao da će dječakov hobi prerasti u djelo čitavog života, ali nakon završetka umjetničke škole, Alibek nastavlja svoje likovno obrazovanje na Odsjeku za primjenjenu umjetnost, a u sferi njegovog interesovanja su drvo, kamen i kosti.

Njegov diplomski rad bio je lik violinista, isklesan od pet vrsta drveta, za koji je 2002. godine dobio diplomu prvog stepena primijenjenih specijalista Dagestana. Bio je to važan trenutak.

- Kada je moja majka vidjela moj rad, prolila je suze - sjeća se Alibek i nastavlja: "Vjerovatno je tada shvatila da sam zaista pravi umjetnik. Bilo mi je jako važno".

Imao je podršku i svojih učitelja.

- Bilo mi je drago kad me učitelj crtanja nazvao majstorom olovke, i već na drugoj ili trećoj godini najavio je da se neće miješati u moju tehniku jer je vidio formirani rukopis. Zaista cijenim što mi je učitelj tada dao takvu slobodu, a ja sam "odrastao" u svojoj tehnici, u svom elementu, a za umjetnika je to izuzetno važno – ističe Alibek.

Na prvoj izložbi, koja je upriličena u njegovom rodnom selu, predstavio je priču o osnivačima okruga Nogai.

- Bilo mi je toliko važno čuti odgovor starijih generacija. Kad vam se stariji zahvale na radu, to puno vrijedi! Bilo im je drago što sam se okrenuo našoj historiji, mnogi su u mojim junacima "vidjeli" svoje pradjedove. To je za mene postalo poticaj za budućnost – kaže Alibek.

Nakon prve izložbe, Alibek Koylakayev je gotovo pet godina putovao po cijeloj zemlji, sudjelovao na izložbama i forumima. Mladog umjetnika primijetili su šefovi mnogih regija i republika. Stručnjaci su njegov rad visoko cijenili, radovi su otkupljivani u privatnim kolekcijama, mnogi ljubitelji njegove neobične slikarske i grafičke tehnike pojavili su se na društvenim mrežama.

Postao je glavni umjetnik i dizajner nacionalne kompanije za suvenire Kazahstana, a danas sa svojom porodicom živi u Kabardino-Balkariju u gradu Maysky. Nije član nijednog kreativnog udruženja niti zajednice jer kaže: "službena strana" njegovog poziva ga ne zanima, a svoju kreativnost pronalazi u srcima publike.

Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Autor je brojnih umjetničkih izložbi, učesnik međunarodnih umjetničkih simpozija, konferencija. Glavni smjer umjetnika je povijesna grafika, a ima i niz slika nadrealističkog i simboličkog smjera.

{$galerijaFotografija}

U svijet umjetnosti ušli ste kao dječak. Kako je biti umjetnik u Vašoj zemlji, koliko je to cijenjena profesija?

- Mislim, i siguran sam, da je u Rusiji običnim umjetnicima teško postići visine s malo talenta. Trebate imati dobre prijatelje, sjajne veze, trebate osigurati da o vama pišu u medijima, a zatim će kupiti vaš posao. Ili bi vaša kreativnost trebala biti šokantna, biti u trendu s vremenom, modom itd. Ne trebaju svi istinu, umjetnost govorenja, stvarnu umjetnost, da biste uspjeli, prvo se morate izjasniti iz drugih izvora. Sada su vremena drugačija, prave umjetnike malo cijene, malo se govori o savremenim umjetnicima na TV-u, ili nema posebnih programa, ili je vizuelna umjetnost postala digitalna.

Opišite svoj umjetnički izraz. Šta Vas najviše nadahnjuje?

- U svom radu želim izraziti naše vrijeme takvo kakvo jeste, uprkos modernim tehnologijama i trendovima. Ljudi ostaju isti kao prije 100 godina, isti su osjećaji, ljubav i smrt, ali prije svega želio bih pomoći ljudima sa svojim slikama, tako da u njima pronalaze odgovore na svoje probleme. Ne samo da proučavaju historiju svojih predaka, kulturu svog naroda, vrlo mi je važno da budem koristan, ne zanimaju me slava i novac, iako su ponekad potrebni resursi za izlaganje izložbi. Prije svega, nadahnjuju me ljudi, historijski likovi, postupci ljudi i sam život, priroda, religije, ljudski strahovi, ljubav, smrt, duša. Važno mi je da budem realan, važno je ovo što se sada događa, da ne nosim ružičaste naočale.

Imate li umjetnika koji je Vaš idol i čiji Vas rad nadahnjuje u stvaranju vlastitih slika?

- Da budem iskren, ne postoje idoli, i ne mogu izdvojiti jednog, u principu nadahnjuju me svi - klasici Leonardo Da Vinci, Michelangelo, Gauguin, Van Gogh i Salvador Dali. Svaka osoba može biti idol: prolaznik ili stranac, koji možda čak i ne zna da me je nadahnuo za novu sliku. Stvarnu kreativnost pokreće ljubav, ljubav prema svemu što nas okružuje.

Kroz svoje slike govorite o bogatoj prošlosti svoje zemlje, ali upozoravate i na anomalije u društvu...

- Vjerovatno želim upozoriti ljude da ne ponavljaju greške ili obrnuto, a da budu nadahnuti junakovim djelom.

Gdje ste do sada imali izložbe i kako različiti ljudi reagiraju na Vaše radove? Da li razumiju Vašu poruku ili se samo dive Vašem talentu? I šta Vam je važnije, da Vas razumiju ili da pohvale Vaš talenat?

- Zbog načina na koji je izvedena i u kojoj tehnici je urađena moja umjetnost se sviđa skoro svima, a moje slike uglavnom razumiju zreli ljudi koji su pošli svojim putem, kroz bol, ljubav, izdaju. Početnici se obično plaše mog rada jer mnogi pokušavaju pobjeći od problema. Samo dostojanstveni otvaraju oči.

Nije mi važno da budem hvaljen, važno je da osoba u mojim djelima nađe svoj odgovor za sebe. Kreativnost ujedinjuje istomišljenike.

Jeste li ikada bili u Bosni i Hercegovini? Koliko znate o mojoj domovini, jeste li čuli za naše vrsne slikare Safeta Zeca ili Mersada Berbera?

- Nikad nisam bio u vašoj zemlji, znam samo da postoji i da ste uspješni u sportu, a jedino čega se sjećam bio je bosanski strip. Dao mi ga je moj učitelj dok sam bio na fakultetu. Strip je bio crno-bijeli, desetke puta bolji od američkog. Bilo je to 1998. Taj strip me nadahnuo, i naučio sam crtati uz njega, bio je izvrstan vodič, stripovi s potezima. Upoznao sam ljude iz vaše zemlje na međunarodnim forumima, divni su i pozitivni ljudi.

Koje su Vaše umjetničke želje i ciljevi. Imate li neostvarenih želja?

- U mladosti sam sanjao da će moja majka biti ponosna na mene zbog mojih akademskih postignuća, i postigao sam to kroz nagrade i predsjedničke stipendije. Sad su ciljevi reći ljudima više o mom poslu. A želio sam biti glumac ili pjevač.

Zadatak umjetnosti je ujediniti razlike i pozvati na solidarnost. Može li umjetnost svijet učiniti boljim mjestom za sve nas?

- Siguran sam u to. Umjetnost je razvila društvo, umjetnost su emocije, ovo je ideja svijeta. Umjetnost je bogatstvo duhovnog svijeta, umjetnost je odjeća i tijelo svijeta, bez umjetnosti svi će postati figure i roboti bez osjećaja. Umjetnost je bogatstvo naroda jer smo međusobno zanimljivi upravo svojom kulturom i načinom života.

Ako biste trebali preporučiti nekome da posjeti Vašu zemlju, šta biste rekli? Zašto ljudi trebaju doći u Dagestan?

- Dagestan ima vrlo lijepu prirodu. Dagestan je država u državi, mala država, biser Kavkaza, sa mnogo kontrasta - 47 nacionalnosti i jezika. Dagestan je vrlo drag gostima. Dagestanu, kao i svim narodima Kavkaza, gostoljubivost je poznata, gost je draži od brata. Narod kaže: "Gost je bogatstvo"...

Alibek - umjetnik iz Dagestana - 01.12.2020.
1 od 7
left-arrowright-arrow
2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.