Američki nutricionisti nemaju ništa protiv redovnog konzumiranje tunjevine iz konzerve, ali je, kažu ne bi stavili na svakodnevni jelovnik.

Njihovo neslaganje sa učestalim posezanjem za ovim konzervama nema samo veze sa količinama žive i teških metala koji mogu biti prisutni u njenom mesu, nego generalnim odrednicama zdrave prehrane.

Dobro je poznato da je tunjevina migracijska riba koja može preplivati veliku kilometražu te putem upiti teške metale i živu kao posljedicu zagađenja mora.

Količine žive neće nestati ni nakon kompliciranog procesa konzerviranja, no izloženost njenim negativnim svojstvima ovisit će o individualnim karakteristikama pojedinca.

Čak i da suočite dvije osobe sa istim uvjetima – primjera radi, jednoj konzervi od 180 grama ocijeđene tune dnevno, ne biste dobili identične rezultate.

O utjecaju žive na ljudski organizam, naime, ovisit će tjelesna masa pojedinca, opće stanje organizma, kao i eventualne genetske bolesti od kojih bi ta osoba mogla patiti.

No, svakako treba imati na umu da se u 100 grama konzervirane tune može naći od 10 do 45 mikrograma žive, dok će ista količina u svježem odresku ove plave ribe - biti dvostruko visa.

Treba znati i da većina plodova mora sadrži određene količine žive, a najčešći uzroci trovanja ovim elementom uključuju sve, od problema sa probavom, poput povraćanja i slabosti, do gubitka pamćenja.

Zdravstveni stručnjaci stoga preporučuju umjerenost u konzumiranju.

Podsjetimo, panika oko trovanja živom iz tunjevine počela se širiti 2004. godine kada je Američka agencija za hranu i lijekove trudnicama, ali ne i generalnoj populaciji - savjetovala ograničavanje unosa ove ribe u organizam.