Često ovakvi pokušaji izgledaju tragikomično pa je tako tokom požara u Hercegovini Index.hr objavio članak pod naslovom Vatrogasac iz BiH na požarištu klanjao namaz. Bio je to članak serviran masama koje su jedva dočekale istaknuti kako je ovo pokazatelj da Bošnjaci pokušavaju od BiH napraviti šerijatsku državu. Već iz same fotografije bilo je jasno da čovjek ne klanja već se vjerovatno zahvaljuje Bogu nakon što su on i kolege uspješno obuzdale veliki požar, piše Stav.

Uvjerljivo, najviše se tinte ovih dana u hrvatskim medijima prolijeva na temu Bakira Izetbegovića. Na oznaku Bakira Izetbegovića samo u sedmici dana u hrvatskim medijima postoji preko 90.000 rezultata objava i pretraživanja. Samo neki od naslova objavljenih u medijima jesu: Bakir Izetbegović povlači očajničke poteze i zato je postao opasan za BiH, Izetbegović traži potpunu vlast ali će bubnuti u zid: čak i da istjeraju sve Hrvate, BiH ostaje u zagrljaju Hrvatske, Tko je mali sin velikoga oca koji zvecka oružjem u BiH. Ovakvi naslovi mogli bi se ispisivati do sutra, izdvojeni su samo oni početni koji se pojavljuju u tražilicama najčitanijih hrvatskih medija.

Hrvatska se trenutno uz Sloveniju smatra državom u Jugoistočnoj Evropi koja ima visok stepen demokratije i koji se ponajviše očituje u slobodi medija. Posljednjih desetak godina razvijeno je niz nezavisnih medija u Hrvatskoj koji su svojim djelovanjem oplemenili medijsku scenu Hrvatske. Unatoč tome, trenutno na temi Bosne i Hercegovine vlada zastrašujuće jednoumlje koje bi se moglo usporediti s medijskim izvještavanjem tokom perioda hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Bosni i Hercegovini.

U medije se ne pozivaju niti puštaju izjave ljudi koji bi mogli imati nešto drugačiji stav od “službenog”, a o Bošnjacima u medijima se niti ne pomišlja. Kolika psihoza vlada, najbolje pokazuje nedavno gostovanje tzv. analitičara Gordana Akrapa na N1 televiziji, koja slovi kao najliberalnija televizija u Hrvatskoj. Naslov nakon njegova izlaganja glasi: Velikobošnjački unitaristi pozivaju na rat i nasilje, kao velikosrbi 90-ih. Gotovo da vlada natjecanje ko će snažnije i više etiketirati Bošnjake. Ovakva situacija izuzetno je zabrinjavajuća jer pridonosi atmosferi linča te ni na koji način ne pridonosi objektivnom izvještavanju o stanju u BiH.

Zanimljivo je isto tako da se hrvatski mediji mnogo više bave bosanskohercegovačkim izbornim zakonom od onoga u Hrvatskoj. Iako mnogi stručnjaci, poput profesora Gorana Čulara s Fakulteta političkih znanosti, smatraju da, ako se u Hrvatskoj idući izbori održe prema postojećem izbornom zakonu, postoji mogućnost da Ustavni sud ne prizna rezultate istih. Naime, prije 12 godina Ustavni sud Republike Hrvatske pozvao je na izmjene i usklađivanje izbornih jedinica zbog disproporcionalnosti broja birača u izbornim jedinicama koje sve daju jednak broj saborskih zastupnika.

Izborni zakon Republike Hrvatske propisuje da odstupanje u broju birača između izbornih jedinica može biti +/- 5 posto. Međutim, u zadnja 4 izborna ciklusa u Hrvatskoj u čak 8 od 10 izbornih jedinica to je odstupanje mnogo veće od 5 posto. Pojednostavljeno, Hrvatska na izborima ima 12 izbornih jedinica, 10 teritorijalnih, u kojima se bira po 14 zastupnika u svakoj, XI izbornu jedinicu u dijaspori, iz koje se biraju 3 zastupnika dijaspore, te XII izbornu jedinicu, u kojoj se bira 8 zastupnika nacionalnih manjina. Da biste dobili mandat u jednoj od ovih 10 izbornih jedinica, morate preći prag od 5 posto  što dovodi do ogromnog broja takozvanih “propalih glasova”. Naprimjer, 2020. godine Živi zid je osvojio 37.345 glasova, ali nije osvojio niti jedan mandat. S druge strane, HNS i Reformisti osvojili su zajedno koliko i Živi zid, ali su dobili po 1 zastupnika. Zbog ovakve neusklađenosti izbornih jedinica s brojem birača, dolazi do velikog broja propalih glasova.

U 2003. godini propalo je 487.125 glasova ili 20,17 posto, dok je 2011. godine propalo čak 600.511 glasova ili 25,63 posto, što je jedna četvrtina ukupnih glasova. Ovakav izborni sustav doveo je do toga da glas, primjerice, u Slavoniji vrijedi više od glasa iz Dalmacije. Ustavni sud i stručnjaci izbornog zakonodavstva posljednjih 12 godina alarmantno upozoravaju na ove probleme, ali u Hrvatskoj se za sada ne naziru nikakve promjene izbornog zakona. Još je zanimljivije vidjeti na koji su način raspoređeni zastupnici nacionalnih manjina, zbog jednostavnijeg prikaza, prilažemo tablicu.

Dakle, iako su druga najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj, Bošnjaci dijele svoju izbornu jedinicu s Albancima, Slovencima, Crnogorcima i Makedoncima, što čini više od 100.000 ljudi u samo jednoj izbornoj jedinci koja je po 1 zastupniku uvjerljivo najveća, uključujući i onih 10 koji se biraju putem općeg biračkog prava. S druge strane, manjine poput italijanske ili mađarske, koje broje 17.807, odnosno 14.048, dakle duplo manje od bošnjačke manjine, imaju svoje samostalne izborne jedinice. Nesvakidašnju situaciju predstavlja i biranje 3 zastupnika iz dijaspore koja su najčešće rezervirana za Hrvate iz BiH. Kada bi u ovome dijelu bilo malo bolje i veće bošnjačke organiziranosti, bez problema bi se mogao izabrati Bošnjak iz ove kvote dijaspore jer postoji jako veliki broj Bošnjaka koji posjeduju dvojno državljanstvo, a najviše takvih živi na područje Krajine.

Paradoksalno, ti isti ljudi ne mogu birati Bošnjaka iz kvote za nacionalne manjine jer nisu upisani u birački spisak, odnosno upisani su kao “Hrvati” ili “Muslimani”, čime nemaju pravo glasa za manjinskog predstavnika. Na izborima 2020. godine samo 289 Bošnjaka s dvojnim državljanstvom moglo je glasati za predstavnika Bošnjaka u Hrvatskoj. Prema slovu hrvatskog zakona, ljudi koji posjeduju dvojno državljanstvo (RH-BiH) morali bi imati mogućnost da se preimenuju u biračkom spisku, odnosno da se izjasne kao Bošnjaci. Međutim, do danas to pitanje nije adekvatno uređeno, odnosno nije omogućeno online izjašnjavanje, slučajno ili namjerno – prosudite sami.

U svakom slučaju, histerija hrvatskih medija nastavit će se izvjesno vrijeme s trendom povećavanja. S druge strane, kao što smo prikazali, dok zaviruje u tuđu avliju, hrvatski politički establišment nije pomeo niti svoju vlastitu. Trenutni izborni zakon u Hrvatskoj na rubu je regularnosti i tako već više od desetljeća, ali “veći problem” jeste “diskriminatorski izborni zakon” u BiH koji “velikobošnjaci gori i od velikosrba” pokušavaju zadržati prije svega uz pomoć “malog sina velikoga oca koji zvecka oružjem”. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Hrvatska se trenutno uz Sloveniju smatra državom u Jugoistočnoj Evropi koja ima visok stepen demokratije i koji se ponajviše očituje u slobodi medija. Posljednjih desetak godina razvijeno je niz nezavisnih medija u Hrvatskoj koji su svojim djelovanjem oplemenili medijsku scenu Hrvatske. Unatoč tome, trenutno na temi Bosne i Hercegovine vlada zastrašujuće jednoumlje koje bi se moglo usporediti s medijskim izvještavanjem tokom perioda hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Bosni i Hercegovini.