Razlog za neusvajanje ove tačke bio je u tome što je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija uslovio usvajanje ove odluke usvajanjem odluke o izgradnji istočne interkonekcije sa Srbijom, tj. sa ruskim gasom.

Zbog toga ova odluka nije dobila potrebnu većinu, jer su za su bili samo ministri iz RS-a, dok su protiv bili ministri iz reda hrvatskog naroda, a Bošnjaci nisu ni glasali.

Izgradnja gasovoda prema jugu od ključnog je značaja za Bosnu i Hercegovinu i omogućio bi državi da ima drugi izvor gasa, te da ne strahuje od cijena ili obustave gasa koji iz Rusije stiže preko Srbije u BiH.

Šta se krilo iza ove tačke dnevnog reda zbog čega je predsjedavajuii Vijeća Ministara Zoran Tegeltija prije sedam dana sazvao telefonsku sjednicu kako bi se razmatrala samo jedna tačka dnevnog reda pod nazivom:

- Nacrt osnova za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na pravcu Zagvozd (HR) - Posušje (BiH) - Novi Travnik/Travnik sa odvojkom za Mostar i Nacrt osnova za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji gasovoda "Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije" na pravcu granica Republika Srbija - Bosna i Hercegovina - Bijeljina - Banja Luka - Prijedor - Novi Grad.

Odgovor na pitanje zbog čega su dva potpuno odvojena i različita međunarodna sporazuma predložena Vijeću ministara BiH zajedno na odlučivanje krije se u činjenici da je to tražila Vlada RS, pojasnio je za Faktor Almir Bečarević, stručnjak za gas.

- Prijedlog je došao iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Vijeća ministara i kandidovana je kao jedna tačka dnevnog reda, a trebale su biti odvojene tačke dnevnog reda, jer se radi od dva međudržavna sporazuma, što je po Poslovniku Vijeća ministara BiH i predviđeno. Dakle, išlo se sa namjerom uzmi ili ostavi! Ili prolazi sve ili neće proći ništa. Namjera Tegeltije i ministra Staše Košarca bila je da interkonekcija ruski gas ostane koja je povezana sa Turskim tokom i tako ostane opet jedan pravac snabdijevanja. Što se tiče Južne interkonekcije to je drugi pravac snabdijevanja, što znači drugi ulaz gasa iz potpuno suprotnog pravca i podrazumjeva kupovinu gasa od nekog drugog, a da nije iz Rusije. To nije odgovaralo ministrima iz RS – ističe Bečarević i pojašnjava:

- Plan za priključenje Bosne i Hercegovine na Južnu konekciju za kupovinu gasa kod ministra Košarca stajala je u ladici tri godine. Entitet RS uslovljava BiH da se nabavka gasa vrši samo iz Rusije. Zato su čekali signal iz Moskve za odvojak sa Turskog toka iz pravca Srbije prema Bijeljini i dalje prema Banjoj Luci i kada je taj mig dat sa zadnjeg sastanka Milorada Dodika i predsjednika Rusije Vladmira Putina odmah se na sjednici Vijeća ministara pojavio taj međunarodni sporazum i gas iz ovog pravca bio bi osiguran samo za RS – ističe Bečarević.

Sada je nastao novi problem u Federaciji BiH, jer pojavio se prijeldlog HDZ-a za osnivanjem nove kompanije za snabdijevanje gasom preko Južne konekcije, kaže Bečarević.

- Predložili su da se osnuje novi operator transportnog gasnog sistema koja bi se zvala "južna plinska interkonekcija" koja bi po federalnom zakonu o južnoj konekciji, bila ozakonjena umjesto BH-Gasa, što znači da se eliminiše distributer BH-Gas. Tako je u Federaciji BiH došlo do podjele zbog ovog prijedloga HDZ-a – zaključuje Bečarević.

Južna interkonekcija je od suštinskog značaja za daljnji razvoj distributivne mreže u BiH, kao i za sigurnost snabdijevanja gasom čitave BiH. Sigurnost snabdijevanja podrazumijeva osiguravanje dva ulaza prirodnog gasa u BiH čime će se moći u svakom trenutku odgovoriti na potrebe potrošača u prirodnom gasu te anulirati bilo kakve ucjene na postojećem pravcu snabdijevanja, kojima smo bili svjedoci proteklih godina.

Također, realizacijom projekta bi se omogućio i pristup većem broju izvora snabdijevanja, odnosno pristup izvorima gasa iz LNG terminala Krk (HR), Kaspijske regije (TANAP – Transanadolijski gasovod, TAP – Transjadranski gasovod i IAP – Jonsko-jadranski gasovod), gasnih čvorišta EU (Alžirski, Norveški, itd.), te pristup skladištima gasa u regiji.

S druge strane, novi istočni gasovod prema Srbiji nema pribavljene saglasnosti niti je dokazan osnov niti interes za Bosnu i Hercegovinu da gradi novi veliki plinovod prema Srbiji, odnosno prema ruskom izvoru plina.