- Ovo nije prvi napad i paljevina kuće gospodina Berjana. Šalje se loša poruka, što utječe na sam povratak. Želim da apelujem na sve građane da radimo na pomirenju jer je i nakon 25 godina od rata aktuelan napad na srpsku imovinu. Sada je ovo srpska kuća, sutra može da bude bošnjačka ili hrvatska - izjavio je Lučić novinarima, a što su prenijeli mediji u BiH, ali i susjednoj Srbiji. 

Lučić je naveo da nadležni kažu da je moguće da su ovo učinili migranti, te da je možda najlakše reći da su oni to uradili i da niko ne odgovara, ali da je evidentno da su prava Srba ugrožena.

Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo, kako sada 1. januara, tako i u novembru prošle godine, obavili su uviđaj, a istraga koju vodi Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je u toku. Ne postoje apsolutno nikakvi elementi niti dokazi koji bi upućivali na krivično djelo sa nacionalnom pozadinom. 

U nekoliko navrata zapaljena je Berjanova imovina. Prvi puta prije 13 godina, kada je na Kantonalnom sudu u Sarajevu osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina. 

Osim što je "ljut na nadležne institucije" koje, prema njegovom mišljenju, "ne rade ništa da otkriju ko mu pali imovinu", Berjan je ogorčen i na komšije, koje su, tvrdi on, policiji rekle da ništa nisu ni vidjeli ni čuli.

- To je poruka Srbima. Kažu vratite se. Kako da se vratim? Sa kim da živim? Nema više života nama ovdje - poručio je Berjan pred silnim TV kamerama i diktafonima, mahom medija iz manjeg bh. entiteta, čije su izvještaje o "paljenju srpske kuće u Sarajevu" uz nacionalističke i huškačke naslove, ali i sadržaje tekstova, objavili i mediji u Srbiji. 

Ali...

Prvi rođak Borislava Berjana, Božo Berjan, u izjavi za TVSA kazao je da tu živi više od 10 godina i da nema apsolutno nikakvih problema. 

- Nikad mi niko ništa nije rekao. Moje komšije su dobri ljudi. Ovo što je doselilo, ne znam ih, zdravo za zdravo smo. Nema ovdje nikakve ugroženosti po nacionalnoj osnovi, niti sam ikad čuo za nacionalne tenzije - kaže Božo Berjan. 

Za razliku od Bože, Borislav, koji od 1995. godine živi u Višegradu, ne odustaje od dizanja nacionalnih tenzija. Prvog dana nove 2021. godine, kaže na njegov 72. rođendan, javljeno mu je da mu je kuća zapaljena. Drugi put u posljednjih mjesec i po.

- Prošle godine 20. novembra zapaljena je prvi put. Dolazila je policija, vršila uviđaj, ali mi zapisnik nisu dali - kaže Berjan i dodaje: 

- Javio mi komšija. Srbin koji ne smije da se predstavi jer se boji. Njega su napadali više puta, i ženu su mu teško povrijedili. Sin moj i ja smo sad došli i utvrdili da je neko iznio i zapalio gume u potkrovlju naše kuće. Srbin sam, nevolja mi ime i prezime. Imena i prezimena se ne stidim niti plašim. Kome sam god mogao pomoći - pomogao sam i opet ću pomoći. Hoću da se ovdje vratim, ovo je moja djedovina - istakao je Berjan.

{$galerijaFotografija}

A svi njegovi problemi, ne zato što je Srbin, već zbog "sumnjivog podstanara" počeli su u novembru prošle godine kada je u kuću, koju je napustio prije 26 godina, dao na korištenje čovjeku, s kojim po svemu sudeći ima neraščišćene račune. Što je i sam priznao, pobijajući tako sve teze o ugroženosti njega kao Srbina. Podstanar je nestao 20. novembra.  

- Zovem ga telefonom, ne javlja se. Rekao sam mu: "Na tebe sumnjam, ti si mi čuvao kuću, s tobom su se okupljali ti narkomani. Otiđi u MUP reci ako sumnjaš ko je" - kaže Berjan.  

Po već isprobanoj matrici, Berjan, ali i državni ministar Lučić, iskoristili su ovu priliku da javnosti "potvrde" svoju tezu o nemogućnosti da Srbi žive u Sarajevu, da su Srbi nacionalno ugroženi u glavnom gradu BiH. 

Podsjetimo, penzionisani policajac Borislav Berjan iz Dogloda osuđen je u oktobru 2007. godine na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Bara, Dogloda i drugih naselja u općini Ilidža. Odluku je donijelo Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, kojim je predsjedavala sutkinja Jasmina Kosović.

U presudi se navodi da je Berjan, u cilju etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, lično učestvovao u naoružavanju srpskog stanovništva u Doglodima, a kao komandir čete lično učestvovao u protjerivanju, mučenju, nezakonitom lišavanju slobode, te je naređivao likvidacije civila i ratnih zarobljenika na području Ilidža.

Prema presudi, Berjan je lično komandovao Pješadijskom ilidžanskom brigadom VRS-a prilikom opkoljavanja i napada na naselja Bare i Doglode, a tom prilikom zarobljeno je dvadesetak hrvatskih civila i četiri pripadnika MUP-a. Pripadnici MUP-a su teško fizički zlostavljani, udarani nogama i kundacima, te odvedeni u osnovnu školu u Osjeku, potom u Policijsku stanicu na Ilidži, a nakon tri mjeseca su razmijenjeni. Hrvatski civili takođe su zlostavljani, te im je naređeno da se presele u Kiseljak. Berjan je učestvovao u pljački njihove imovine. Između ostalog, navedeno je da je učestvovao u pljački i premlaćivanju hrvatskih civila braće Madžuka i njihove majke Janje. Braća Madžuka su odvedena u logor u Rajlovcu, gdje im se gubi svaki trag, a njihova tijela su ekshumirana nakon rata.