open-navfaktor-logo
search
Zloupotrebe
Blagodati dvojnog državljanstva: Ljubav prema "drugoj domovini" i spas od krivičnog gonjenja
Vinko Martinović Štela, presuđeni ratni zločinac osuđen je na 10 godina zatvora zbog ubistva Jasmine Đukić 1996. godine u Mostaru, izvijestili su hrvatski mediji.
29.10.2020. u 21:23
get url
text
get url
text

Da je izricanjem pravomoćne presude nakon 24 godine pravosudne trakavice pravda zadovoljena ne može se (još) reći, jer je Štela, po uzoru na mnoge svoje sunarodnjake, vidjevši da će prije ili kasnije biti osuđen, prije četiri godine "utekao" u svoju "rezervnu domovinu" Bosnu i Hercegovinu.

Štela se tako pridružio podužem spisku hrvatskih osuđenika koji su spas od zatvora pronašli u činjenici da posjeduju i debelo zloupotrebljavaju dvojno državljanstvo, koje ih, barem zasad, štiti od izručenja toj državi.

Prije njega, ljubav prema "otadžbini" naprasno su otkrili mnogi.

Najpoznatiji bjegunac iz Hrvatske u BiH zasigurno je Zdravko Mamić, alfa i omega zagrebačkog "Dinama", koji je samo par dana prije nego što je u Županijskom sudu u Osijeku osuđen na šest i po godina zatvora prebjegao u rodno Međugorje, odakle je poručio da se ne vraća u Hrvatsku i da će se iz Hercegovine "boriti" do pravomoćnosti.

U BiH se krije i najpoznatiji hrvatski tajkun Miroslav Kutle, koji je na Interpolovoj crvenoj potjernici još od novembra 2010. godine. On je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog zloupotreba u privrednom poslovanju, ali ga je poziv na izdržavanje kazne zatekao u mostarskoj bolnici. U zatvor nikada nije stigao, a Sud BiH poništio je presudu, jer u ono za šta se teretio u BiH nije krivično djelo. Kutle je pokrenuo biznis s farmom goveda i proizvodnjom ekološke hrane u Glamoču.

Vlatko Radić iz Splita, u tom gradu poznat i kao Van Damme, osuđen zbog brutalnog iživljavanja nad splitskim specijalcem mirno živi u Hercegovini, odakle poručuje da "ne vjeruje splitskom sudu".

Rekorder po broju godina u bjekstvu je Jozo Ćurković, vlasnik firme Salonit, optužen za privredni kriminal, hrvatskom pravosuđu nedostupan je još od 2004. godine. On je u Grabovici kod Tomislavgrada napravio eko selo. Tvrdi da je žrtva montiranog procesa.

Stvar je potpuno ista kad su u pitanju bjegunci od bh. pravosuđa, koji su utočište pronašli u Hrvatskoj.

U tu zemlju je krajem 2015. godine iz BiH pobjegao nekadašnji general Hrvatske vojske i HVO-a Zlatan Mijo Jelić, optužen za ratne zločine nad Bošnjacima u Mostaru. Jelić je u Bosni i Hercegovini optužen za ubistvo i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika.

Prema optužnici, on je kao general vojne policije HVO bio direktno nadležan za upravljanje zloglasnim logorom Heliodrom u Mostaru, u kojem je bilo oko 200 zarobljenika.O njegovom statusu u susjednoj zemlji, uprkos tome što je u BiH osuđen za zločine, govori i činjenica da ga je 4. augusta, među drugim zaslužnim hrvatskim generalima, odlikovao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, a što je izazvalo brojne negativne reakcije u BiH.

BiH je tražila Fikreta Abdića, kojem se, temeljem sporazuma o međunarodno-pravnoj saradnji, sudilo u Hrvatskoj, gdje je izdržavao od Vrhovnog suda smanjenu kaznu za ratne zločine.

BiH i dalje traži Antu Jelavića, bivšeg člana Predsjedništva, koji je u bjekstvu u Hrvatskoj od 2005. Vlasti Republike Hrvatske odbile su zahtjev BiH za njegovo procesuiranje zbog organiziranja tzv. hrvatske samouprave u dijelu Federacije BiH iz 2001. i raspuštanja hrvatske komponente Vojske FBiH, čime je ugrozio borbenu spremnost države. I to s obrazloženjem da se radi o političko-vojnom procesu. Protiv Jelavića vođen je i postupak u slučaju Hercegovačke banke, koju je međunarodna zajednica u BiH ugasila. Prvostepena presuda od 9,5 godina zatvora je ukinuta i određeno je novo suđenje, kada je Jelavić, koji se branio sa slobode, pobjegao u Hrvatsku, u kojoj se slobodno kreće.

Željko Džidić, kojem se ponovo sudi za zločine nad 13 zarobljenih vojnika i oficira Armije BiH u zgradi "Vranice", pred početak ponovljenog suđenja također je pobjegao u Hrvatsku i poziva se na njeno državljanstvo. Suđenje za teške ratne zločine na isti način izbjegao je upravnik koncentracionog logora za Bošnjake u Gabeli Boško Previšić.

Oliver Knezović, optužen za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića u Širokom Brijegu, također je u Hrvatskoj. Na listi su i Ivan Andabak, "general" HVO-a, jedan od osumnjičenih za atentat na zamjenika federalnog ministra unutrašnjih poslova Jozu Leutara, Ivan Azinović i Ivan Medić, radnici Ministarstva odbrane FBiH, koji su osumnjičeni u slučaju "Hercegovačka banka", te Romeo Blažević, osuđen za ratne zločine u Mostaru.

U toj zemlji od 2016. godine krije se i poznati advokat Faruk Balijagić, protiv koje je potvrđena optužnica zbog sumnje da je, zajedno sa njegovim sinom Adom, počinio krivična djela podstrekavanje na krivično djelo ubistva i teško krivično djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine.

Lejla Fazlagić-Pašić, nekadašnja sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, optužena zbog krivičnih djela organizirani kriminal, zloupotreba položaja ili ovlasti, krivotvorenje isprave, prevara i pranje novca također se krije u Hrvatskoj i još nije izručena BiH, iako je to davno najavljeno. Ona se tereti se da je od 2009. do 2016. godine bila članica organizirane kriminalne grupe na čelu koje je bio optuženi Alija Delimustafić.

Prema navodima optužnice, ona je u fingiranim sudskim postupcima koje je vodila nekretnine sa umrlih knjižila su na članove grupe i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama.

Dvojna državljanstva s Hrvatskom, ali i Srbijom omogućila su brojnim osumnjičenima i presuđenima u BiH za razna krivična djela da se u tim zemljama spase od krivičnog gonjenja ili izdržavanja kazne.

Niko od nadležnih nema precizan broj koliko je takvih osoba u jednoj, drugoj ili trećoj državi, ali se, prema nezvaničnim podacima, radi o stotinama takvih osoba.

Bosna i Hercegovina je zaključila bilateralne ugovore o izručenju s većinom zemalja u regionu, čime je trebalo biti omogućeno izručenje počinilaca teških krivičnih dijela i u slučajevima kada osoba ima državljanstvo zemlje u koju je prebjegla, a pod uvjetima predviđenim ugovorom. Riječ je o krivičnim djelima organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca. Uprkos tome, stanje na terenu je sasvim drugačije i praktičnih primjera primjene sporazuma gotovo i da nema.

Kada je u pitanju Srbija, u toj zemlji spas od krivičnog gonjenja pronašli su brojni osumnjičenici, među kojima je najviše onih koji se sumnjiče za ratne zločine.

Najpoznatiji primjer je slučaj Novaka Đukića, osuđenog na 20 godina robije zbog ratnog zločina na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. godine. Đukić se od juna 2014. godine nalazi u Beogradu.

Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji.

On je u februaru 2014. pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. Đukiću smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

Za Đukićem je potjernica raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude. Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.

Poznat je i slučaj Slobodanke Tošić, zvane Boba iz Han Pijeska, koja je kao članica organizovane grupe Darka Eleza pred Sudom BiH osuđena na dvije i po godine zatvora zbog pomaganja u pokušaju ubistva Đorđa Ždrale.

Ona je također nakon presude, a prije upućivanja na izdržavanje kazne, pobjegla u Beograd, gdje živi i slobodno se kreće.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.