Zamah prve industrijske revolucije i industrijalizacije u 19. vijeku obilježio je nemilosrdno iskorištavanje radnika i radnica od vlasnika i poslodavaca. Male dnevnice, dnevni rad od 12 do čak 18 sati, iskorištavanje dječije radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtijevali dostojniji uslovi rada i života.

Oko 40.000 radnika protestovalo je u Čikagu 1. maja 1886. godine, ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice - 8 sati rada, 8 odmora i 8 kulturnog obrazovanja. Policija je 3. maja intervenisala i ubila nekoliko demonstranata, a ranila oko 50 radnika. Brojni demonstranti su uhapšeni, a vođe su izvedene pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta.

Zbog pandemije koronavirusa, ove godine obilježavanje 1. maja bit će znatno drugačije. Neće biti protesta, ali i neizostavnih roštilja i druženja u prirodi.

Vlasti entitetu Republika Srpsak donijele su odluku o uvođenju policijskog sata danas, sutra i prekosutra. Građani će naredna tri dana moći izlaziti iz kuće samo u periodu od 5 do 12 sati. S druge strane, u Federaciji BiH policijski sat će bit na snazi od 22 do 5 sati ujutro, a prema odluci Federalnog štaba civilne zaštite zabranjuje se okupljanje više od pet ljudi.