Džeparenje, otimačine ili razbojništva nad građanima i turistima kojima se otimaju mobiteli, novčanici i druge lične stvari u Sarajevu su postale svakodnevnica. Lopovi ne prezaju ni od čega pa su tako njihove žrtve svi:  školarci, studenti, starije osobe... Džeparenje u tramvaju ili otimanje mobitela na ulici više nisu ni vijest. Policiji se svakodnevno prijavljuju ovakve krađe, a mnogo je onih koje građani uopće i ne prijave.

Tvrde, da bi neka krađa policiji bila "zanimljiva" ukradeni predmeti moraju imati malo veću vrijednost.  Ukoliko to nije slučaj, teško da će istražni organi trošiti vrijeme na to.

"Rad" po rejonima

Upravo takav je bio slučaj s našom sagovornicom (identitet poznat redakciji) koja je za Faktor ispričala svoje iskustvo.  Njoj su u augustu ove godine iz automobila ukradeni hard diskovi na kojima je bio pohranjen njen dugogodišnji rad.  

Automobil je bio parkiran na području Općine Centar kada je iz njega nestao ruksak. Osim ličnih stvari, u ruksaku su bili spomenuti hard diskovi.

Naša sagovornica je sa svojim suprugom odmah sve prijavila policiji. Međutim, nemalo se iznenadila kad je shvatila da policija zapravo zna ko bi mogao biti akter krađe koju je upravo prijavljivala.

- Policajci su nam tada rekli da oni znaju ko krade stvari na tom određenom području i da su praktično kradljivci raspoređeni po rejonima, odnosno ulicama u gradu, te da se tačno zna "gdje ko radi". Tada smo molili policiju da nam kaže ko su te osobe kako bi ih našli i vratili svoje stvari - priča naša sagovornica.

Kako je istakla, shvatila je da policija onome što joj se dogodilo nije pridavala naročit značaj, jer je vrijednost diskova za kojim je tragala bila jedva nešto veća od 50 KM.

Na tim hard diskovima je, međutim, bio pohranjen njen dugogodišnji rad i šteta za nju je bila nesaglediva.  Iako je insistirala da sazna ko "ordinira" u rejonu gdje su joj stvari pokradene, u policiji joj to nije pošlo za rukom, iako su rekli da znaju o kome se radi.

Policajci su joj rekli da to ne mogu reći, jer bi zasigurno pronašli i pretukli te osobe, a sva krivica bi pala na policiju!? 

Pošto joj ništa drugo nije preostalo, ono što joj se dogodilo podijelila je na društvenim mrežama. Njeni poznanici su je podržali i post o nestanku njenih stvari se proširio velikom brzinom.  U jednom trenutku, kako nam je ispričala, počeli su joj se javljati ljudi koji imaju bliske veze sa "sarajevskim podzemljem". I oni su joj kazali kako se tačno zna ko joj je mogao ukrasti te stvari.

-  Javili su mi se ljudi koji su to tvrdili i koji su mi obećali kontaktirati te kradljivce i zatražiti od njih da mi vrate stvari. Govorili su da znaju ko tu "radi".  Ta riječi "radi" mi je parala uši. Nekoliko dana kasnije samo sam ispod vozila pronašla te hard diskove. Ostalih stvari nije bilo, samo ono što sam tražila i zbog čega sam digla veliku galamu na društvenim mrežama. Ljudi su prepoznali moj problem, podržali me i dijelili to na sve strane. Vjerujem da se kradljivac prepao galame koju sam digla i da je zbog toga odlučio da stvari vrati - kaže naša sagovornica i dodaje da nikad nije saznala ko joj je vratio stvari, odnosno ko je "urgirao" da se to dogodi.

"Prevršili mjeru"

Međutim, tu nije bio kraj. Nakon ovog iskustva, kako nam je ispričala, počeli su joj se javljati drugi ljudi sa sličnim iskustvima i to baš u Sarajevu.

Tako joj se javila grupa mladih ljudi koji su u Sarajevu radili neko vrijeme i kojima je provaljeno u stan u kojem su boravili, odakle je odnesena njihova oprema.  Zajedno s tom opremom otišao je i projekt na kojem su radili tri godine. Nadali su se da bi im ona mogla pomoći da i oni nađu stvoje stvari.

- Vjerujem da se ove stvari dešavaju u svim gradovima, ali ovo je prevršilo svaku mjeru - kaže naša sagovornica, te dodaje da joj je poznato da su građani sami tragali za svojim stvarima u više navrata, bez oslanjanja na policiju.

Kako kaže, čula je da se isto dogodilo kada su u Sarajevu ukradene umjetničke slike velike vrijednosti. Vlasnici su ih , priča naša sagovornica, sami pronašli kanalima koji su išli mimo onih policijskih.

U policiji odgovor na ovakve tvrdnje nije bilo moguće dobiti. U MUP-u KS uvijek kažu kako čine sve što je moguće kako bi pronašli nestale stvari.

Prema statistikama MUP-a KS, u periodu od devet mjeseci, od januara do septembra ove godine, na području Kantona prijavljeno je 380 krađa mobitela. To znači da se svaki dan u Sarajevu ukrade jedan ili dva mobitela. Od ovog broja ukradenih aparata pronađen je 71 mobitel, a identifikovano je 30 osumnjičenih za navedena krivična djela.

- Kada su u pitanju razbojništva u kojima su oteti mobiteli, prijavljeno je 45 slučajeva u kojima je ukradeno 59 moobilnih telefona - kazali su za Faktor iz MUP-a KS. Od tog broja  je pronađeno 35 mobitela za čije je otimanje osumnjičeno 26 osoba, podaci su MUP-a KS.

U najvećem broju slučajeva, saznajemo, osumnjičeni za krađu mobitela su povratnici u vršenju krivičnih djela, a mnogi od njih su i maloljetni.

Uvjetne osude

Nakon što budu uhvaćeni, kradljivci su vrlo brzo ponovo na ulicama i vraćaju se svom "poslu". Naime, Krivičnim zakonom FBiH, kazna za krađu iznosi od 6 mjeseci do pet godina zatvora. Međutim, uglavnom im se izriču uvjetne osude.

Prema informacijama do kojih smo došli u Tužilaštvu KS, sudovi u Sarajevu kradljivce mobitela kažnjavaju obično osudom od osam mjeseci do godinu uvjetno, s rokom kušnje od jedne ili dvije godine. To zapravo znači da osoba uhvaćena u krađi neće izdržati kaznu ukoliko ne počini novo krivično djelo. Ili ne bude uhvaćena u tome.

Kazne bi, smatraju i u Tužilaštvu KS, morale biti oštrije za lopove i upravo zbog toga žalbe na ove presude su česte. One uglavnom "prođu" i budu prihvaćene kada se optuženi tereti za razbojništvo ili imaju u svom dosjeu i takvo djelo. Opet kazna bude samo malo veća, ali ponovno uvjetna.

Istražiteljima umnogome problem pravi činjenica da često pronađu ukradene telefone, ali ne i kradljivce. Kada uđu u trag telefonu, nerijetko već bude prodat sasvim drugoj osobi koja ustvrdi da ga je kupila na pijaci i tako sekradljivcu opet ne može ući u trag.