Pronađen je i uhapšen u Beogradu, gdje se krio u jednom hostelu, odakle je, sumnja se, namjeravao pobjeći dalje u neku od evropskih zemlja. Tako se, iako se strahovalo od toga, po svoj prilici ovaj slučaj ipak neće naći na spisku neriješenih ubistava u Bosni i Hercegovini koji nije mali, a neka od njih istražitelji ne uspijevaju riješiti godinama.

Većina kriminalističkh stručnjaka slaže se u jednom, a to je da je prvih 48 do maksimalno 72 sata ključno za rasvjetljavanje ovakvih slučajeva, pa bi se za uhapšenog Marokanca u sportskom žargonu moglo kazati da je uhapšen u "sudijskoj nadoknadi".

Usljed dužeg protoka vremena, čak i kada policija uspije otkriti identitet počinilaca, oni se po pravilu više ne nalaze na području BiH i nedostupni su policijskim agencijama.

Takav je slučaj ubistva Adnana Salčina, koji je 2. marta 2015. godine likvidiran u sarajevskom naselju Mojmilo. Istraga ovog slučaja dugo je tapkala u mjestu, da bi Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) tek prije dvije godine dostavila Tužilaštvu KS izvještaj o mogućim počiniocima, za koje je tada rečeno da nisu dostupni policiji. U javnosti su se tada nezvanično pojavila imena Aleksandra Živkovića i Safeta Ljaljaja, za koje je tek nedavno, raspisivanjem i zvanične potrage, potvrđeno da su osumnjičeni za ovu po mnogima klasičnu mafijašku likvidaciju.

Uviđaj nakon ubistva Adnana Salčina u Sarajevu   FOTO: ARHIV

Javnost u Sarajevu posebno uznemirava činjenica da još nisu uhapšene ubice dvojice pripadnika MUP-a KS Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, koji su ubijeni rafalom iz automatskog oružja dok su patrolirali u sarajevskom naselju Alipašino Polje. Iako je zbog ovog događaja privođen veliki broj osumnjičenih, od kojih su neki mjesecima boravili u pritvoru, istraga nije okončana, počinioci nisu poznati, dok nadležni poručuju da "intenzivno rade na rasvjetljavanju slučaja".

Još jedan slučaj koji godinama zadaje glavobolju istražiteljima je ubistvo crnogorskog državljanina i vlasnika firme "Moj taxi" iz Mostara Božidara Cicmila, koji je još u oktobru 2015. godine ubijen hicima iz vatrenog oružja. Likvidirao ga je zasad nepoznati ubica u garaži zgrade u mostarskom naselju Rudnik gdje je stanovao posljednjih mjeseci života.

Istragu ovog slučaja vodi MUP-a HNK, a vidljivih rezultata, barem zvanično, još nema. Dosadašnja istraga pokazala je da je Cicmil ubijen iz automatskog pištolja kalibra 7,65 milimetara. Prema informacijama kojima raspolaže policija, ubijeni je bio član crnogorskog kiminalnog miljea i dovodio se u vezu sa nekoliko ranijih ubistava u toj zemlji. Zbog toga su iz MUP-a HNK od početka istrage iznosili uvjerenja o tome da je njegov ubica van BiH, odnosno da je motiv ubistva Cicmil sa sobom donio iz Crne Gore.

S uviđaja nakon ubistva Božidara Cicmila   FOTO: Bljesak.info

Pored toga, u Crnoj Gori su se iznosile informacije da je ovaj nekadašnji crnogorski policajac koji je godinama živio u Kotoru, bio blizak kriminalnom "škaljarskom klanu", te da se radilo o obračunu sa "kavačkim klanom", koji je prenesen u BiH. Iako je tokom istrage ostvarena određena saradnja sa crnogorskom policijom, gdje su poslati nalazi i dokazi nađeni na mjestu ubistva, pomaka još nikakvog nema.

Još nekoliko ubistava u BiH, po načinu na koji su izvedena, imaju obilježja profesionalnih likvidacija, a većina ih je počinjena na području entiteta Republika Srpska.

Od entitetskog MUP-a nedavno smo tražili informacije o broju ovakvih slučajeva i statusu tih istraga, ali nikakvu povratnu informaciju do zaključenja ovog teksta nismo dobili.

Tako se još ne zna ko je u julu 2018. godine u selu Liskovac kod Bosanske Gradiške ispred kafića "Dom" ubio Senada Kobilića i to ni manje ni više nego hicem iz snajperske puške. Neposredno nakon ovog ubistva izvori iz istrage su kazali kako je Kobilića sasvim izvjesno ubio profesionalni ubica, koji je smrtonosni hitac ispalio sa oko 70 metara udaljene livade. Prema tada prikupljenim informacijama, ubica je puzao livadom i primakao se koliko je moguće kafiću i čekao. Kada je jedan od Kobilićevih prijatelja koji je sa njim sjedio za stolom ustao, ispalio je hitac, koji je Kobilića pogodio u grudni koš, usljed čega je preminuo nakon par minuta.

Ubijeni je imao podeblji kriminalni dosje i važio je za čovjeka s odličnim vezama u sarajevskom podzemlju, biznisu, ali i pravosuđu. Hapšen je zbog otmica, reketiranja, premlaćivanja, posjedovanja oružja…

Način na koji je ubijen neodoljivo podsjeća na likvidaciju Čede Đokića, koji je u augustu 2016. godine ubijen iz snajpera na balkonu stana u Zvorniku. Policija je nakon par dana zbog sumnje da se može dovesti u vezu sa ovim slučajem privodila muškarca, za kojeg se moglo čuti da je "desna ruka" kriminalca Luke Bojovića, ali je on pušten zbog nedostatka dokaza koji bi ga povezali sa slučajem. Mediji su čak spekulirali da je Đokić ubijen hicem koji je stigao iz Malog Zvornika, iz Srbije.

FOTO: SCREENSHOT/BNTV

Na sličan način još davne 2003. godine ubijen je Goran Kotur, "žestoki momak" iz Bosanske Gradiške, koji je upucan na kućnom pragu i naočigled tada desetogodišnjeg sina i supruge Šefike. Ubica je u Kotura ispalio samo jedan hitac koji ga je pogodio sa desne strane leđa, zatim zakačio kičmeni stub i presjekao arteriju, što je ujedno bio i uzrok smrti. Nikad nije otkriveno odakle je ubica pucao, niti iz kojeg oružja.

Potpuna je misterija i ubistvo Nebojše Čubrilovića (33), osuđivanog krijumčara kokaina iz Ljubljane, koji je likvidiran 1. oktobra 2015. godine u sačekuši u centru Banje Luke. On se kobne noći automobilom vraćao u iznajmljeni stan u Banjoj Luci, gdje se krio od slovenskog pravosuđa koje je za njim raspisalo potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u međunarodnom švercu više stotina kilograma kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Ubica ga je u zasjedi čekao u susjednom dvorištu, skriven iza betonske ograde. Nakon što je Čubrilović krenuo prema ulazu u stan, u njega je ispalio više hitaca iz "škorpiona" kalibra 7,65 milimetara. Tri metka pogodila su ga u leđa, probila srce i oba plućna krila, dok ga je jedan pogodio u ruku. Istragu slučaja vodi Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS-a, a uključena je i slovenska policija i američka DEA. Ubistvo je pripisano profesionalnom ubici, s fokusom na narkokartele, ali rezultata još nema.

Nedavno je Granična policija saopćila da je prilikom ulaska u BiH uhapšen R. R., koji se dovodi u vezu sa ovim slučajem, ali se iz MUP-a RS-a nezvanično moglo čuti da je u pitanju njegov nekadašnji cimer iz zatvora, kojeg je policija tražila da ga sasluša kao svjedoka. Ni ove informacije nam nisu zvanično potvrdili iz MUP-a RS-a.

Nema pomaka, barem zvanično, ni u istrazi ubistva tridesettrogodišnjeg Miloša Ostojića u Istočnom Novom Sarajevu, koji je u januaru prošle godine likvidiran sa tri hica, kad je izašao iz auta kod kluba "Sparta", čiji je suvlasnik.

Ostojić likvidiran u sačekuši    FOTO: N1

Maskirani ubica je izašao iz "golfa" i ispalio prema njemu rafal s leđa te pobjegao, a ubrzo je vozilo nađeno zapaljeno u selu Ivanići, u općini Istočno Novo Sarajevo. Ostojić je preminuo na putu ka bolnici Kasindo. Veći broj osoba neposredno nakon ubistva je privođen u vezi s ovim slučajem, ali su svi pušteni i ni do danas niko nije okrivljen za ovo hladokrvno ubistvo. Motivi su također, barem zvanično, nepoznati, a istragu provodi Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS-a u saradnji sa Policijskom upravom Istočno Sarajevo.

Bosna i Hercegovina je neposredno nakon rata, ali i godinama kasnije, bila poprište sukoba najokorjelijih kriminalaca koji nisu prezali od atentata i surovih likcidacija. Iz tog perioda ostalo je neriješeno nekoliko zvučnih slučajeva, koji su nazivani i "političkim ubistvima", a za koje se ni do danas ne zna ko su počinitelji.

To su ubistva nekadašnjeg pomoćnika direktora AID-a Nedžada Ugljena (1996), atentat na bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Jozu Leutara (1999), ubistvo nekadašnjeg komandanta u ARBiH i poslijeratnog ugostitelja Taiba Torlakovića (2004), likvidacija Ramiza Delalića Ćele (2007)...

Jedinstvena baza podataka neriješenih ubistava u Bosni i Hercegovini ne postoji, pa su novinari prinuđeni "kopati" po arhivama u potrazi za makar približnim podacima o broju ovakvih slučajeva.

Prije par godina banjalučki EuroBlic je, pozivajući se na nezvanične policijske izvore, objavio presjek ubistava koja su nakon rata počinjena u banjalučkoj regiji. Prema ovoj evidenciji, samo na području Banje Luke, Bosanske Gradiške, Prijedora i Bosanske Dubice u periodu od 1995. godine do 2015. godine ubijeno je 28 muškaraca, žena i njihove djece i za ove zločine do danas niko nije procesuiran.

Poznato je da je ubistvo krivično djelo koje, zbog visine zaprijećenih kazni teško zastarijeva, posebno ako je u pitanju teško ubistvo, a iz policijskih agencija redovno kažu kako i dalje poduzimaju sve potrebne mjere i radnje kako bi ona bila rasvijetljena.

Činjenica je, međutim, da što je veći protok vremena od zločina, to su šanse da počinioci budu izvedeni pred lice pravde sve manje ili gotovo nikakve.