open-navfaktor-logo
search
Životna priča
Džavid Ljubovci: Ni lopata mi nije strana, ali umjetnost me je više privlačila
Džavid Ljubovci u bogatoj estradnoj karijeri sarađivao je sa brojnim zvijezdama sa prostora bivše Jugoslavije.
07.11.2021. u 13:50
get url
text

Kao vrsni muzičar, gitarista, producent i kompozitor snimio je više stotina pjesama različitih žanrova. Pedesetosmogodišnji Džavid posljednjih godina nakon smrti životne saputnice Donne Ares živi u Njemačkoj.

U životnoj priči za Faktor govorio je o svojim muzičkim počecima, saradnji sa brojnim zvijezdama, svojim uzorima… Ipak, o Donni Ares ne želi da govori jer je uvijek kroz karijeru čuvao svoj privatni život za sebe.

Kada počinjete prvi put da se družite sa muzikom?

Rođen sam u jednom prelijepom gradu Prijedoru 18. augusta 1963. godine. Prvi dodir sa muzikom imao sam u folklornom društvu u kojem sam počeo igrati sa 12 godina. Jedan period bio sam u KUD "Osman Džafić", a jedan u "Željezničaru". To je veoma važan period djetinjstva jer sam se duhovno izgradio kao čovjek pored kućnog odgoja i škole koja nas sistemski usmjerava. To prijateljstvo kroz folklor i dan-danas traje sa svima koji su igrali i svirali.

Ja sam igrajući uvijek gledao gitaru i razvijao tu želju da sviram baš taj instrument. Pošto je priča o početku veoma duga, knjiga bi bila malo da sve ispričam. U najkraćim crtama, onog momenta kada sam prvi put uzeo gitaru u ruku, više je nisam ispuštao. Svi iz okruženja su mi se smijali i šalili se na moj račun kako spavam sa gitarom, što je meni dalo još više motivacije za vježbom i usavršavanjem. 

Jeste li kao dječak maštali da budete uspješan muzičar ili ste ipak željeli da budete nešto drugo?

Ja sam oduvijek imao talenta za mnoge stvari i naravno da sam kao i svako dijete istraživao i bio radoznao, pa tako svašta i isprobao. Mogu reći da mi je sve to u čemu sam učestvovao koristilo kroz cijeli život. Džudo je sport koji bih svakom roditelju savjetovao da upišu svoju djecu jer sam tu naučio kako se razgibavati, kretati, disati (što i dan-danas praktikujem svako jutro kad ustanem). Kao izviđač sam naučio orijentaciju u prirodi i prostoru, tako da mi je to koristilo kroz cijeli život. Okušao sam se i u tenisu, trčanju, automehanici, nautici, plivanju… Otac mi je bio kamenorezac tako da sam naučio raditi i sa granitom, a ni lopata mi nije strana. Nagutao sam se puno prašine pomažući mu. Kad sam počeo vježbati gitaru, tada sam sve to zapustio i ako sam ponekad otišao raditi, čuvao sam prste tako da su mi rekli: "Hajde ti, nije ovo za tebe, samo zabušavaš". Iskreno, umjetnost me je nekako više privlačila. Zanimljivo je da sam u periodu od 1979. do 1988. godine imao svoju laboratoriju za razvijanje filmova i izradu fotografija, čime se i danas sporedno bavim. 

Kada ste shvatili da će muzika biti vaš životni poziv?

Kad sam otišao u vojsku, odlučio sam da ću biti instrumentalista i cijeli vojni rok sam iskoristio za vježbu, pošto sam u toj kasarni bio fotograf i imao sam puno vremena. Na moju sreću, laboratorija je bila par metara od prostorija gdje je vježbao vojni orkestar i tu sam se odmah uključio.

Ko vam je na početku bio uzor?

Prijedor je rasadnik vrhunskih umjetnika i svirača, a ono što je najvažnije kvalitetnih ljudi koji su poznati i priznati širom bivše Jugoslavije i svijeta, kako tada, tako i danas.
U Prijedoru je takav standard postavljen da si morao dobro zagrijati stolicu da bi se usudio reći da sviraš. Da me pogrešno ne shvatite, ja pričam o svom početku i gradu u kom sam živio i odrastao. Činjenica je da u cijeloj bivšoj Jugoslaviji ima toliko dobrih muzičara da su zasigurno u samom svjetskom vrhu.

Dakle, kad vježbas i učiš sve žanrove, onda nemaš jedan uzor niti idola, već slušaš i skidaš najbolje na svjetskoj i domaćoj sceni, rock, pop i folk istovremeno. Meni je takva škola itekako vrijedila i bila korisna kroz dalje usavršavanje u producentskom radu. U vezi sa studiom, snimanjem, komponovanjem, aranžmanima do danas sam snimio više od hiljadu pjesama poznatim imenima naše estrade i svirao isto toliko koncerata širom svijeta sa raznim izvođačima. 

Posljednjih godina često mijenjate adresu stanovanja. Jeste li konačno našli mir u Njemačkoj ili sebe vidite u nekoj drugoj zemlji?

Ja sam još od 1986. godine vezan za Njemačku i zapadne zemlje. Živio sam u Cirihu, Beču, Gracu, Minhenu, Dusseldorfu i Odenseu. Na našim prostorima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Do prije par godina sam vodio evidenciju o broju pređenih kilometara automobilom i na tri miliona kilometara sam prestao brojati. Od Sicilije do Norveške vozim bez navigacije i poznajem sve autoputeve i gradove. Nisam čovjek koji traži mir te vrste da ostane na nekoj adresi. Možda se nekada to moglo planirati, ali danas to nije moguće jer vidite kakva je dinamika života. 

U životu ste obišli brojne zemlje i upoznali mnoge ljude i kulture. Gdje vam je bilo najljepše?

Kad imate ovoliko prijatelja u cijelom svijetu, onda je svako mjesto gdje su oni podjednako lijepo, a ja se svugdje osjećam kao kod svoje kuće. 

Koliko Džavid svira instrumenata i koliko u svojoj kolekciji imate gitara?

Sviram bubnjeve, bass, buzuki, tambure, klavijatura, ali sebe smatram gitaristom i to mi je specijalnost. Nisam kolekcionar jer previše putujem da bih vukao sve to sa sobom.

U karijeri ste sarađivali sa brojnim muzičkim zvijezdama iz različitih muzičkih žanrova. Je li Vam draža pop ili narodna muzika?

Iz iskustva znam da postoji samo dobra i loša muzika (pjesma) u svakom žanru, a ostalo je stvar ukusa konzumenta. Mada je danas sve izjednačen, pa i zamijenjene uloge instrumenata, tako da u rock pjesmi imate harmoniku, a u folku distorziju, pa kad prvi put čujete pjesmu, ne znate ko će zapjevati. Sigurno i jedna i druga varijanta budu dobre i kvalitetne i po aranžmanu i po interpretaciji.

Možete li živjeti od muzike ili razmišljate da se posvetite nekom drugom poslu?

Imao sam privilegiju u životu da radim ono što volim i od toga da živim. Kao menadžer uporedo radim više od 25 godina. Uvažavam i poštujem sve moje kolege muzičare i radujem se svačijem uspjehu. Muzičari  i branša su mi dali priznanje kao umjetniku i stvaraocu samim time što izvode moja djela.

Dok god stvaram muziku koja se sviđa publici, izvođačima, muzičarima, ja ću raditi i živjeti od muzike jer ovo je moj život. Novac dođe samo kao nagrada za trud i djelo, što znači može se živjeti od muzike. Imam par učenika gitare, tako da prenosim znanje i iskustvo na mlađe i odlično se osjećam zbog toga. Svaku noć radim, komponujem i snimam, tako da sada imam više od 70 muških i ženskih pjesama spremnih za razne stilove izvođača. 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.