Fahrudin Radončić predstavlja sve ono protiv čega mladi Bošnjaci moraju glasati

objavljeno: 18.08.2018. u 17:01

Od svih kandidata za člana Predsjedništva BiH koji pretenduju na bošnjačke glasove, Fahrudin Radončić je posljednji koji može sebe nametati mladima kao uzor za bilo šta. Jer, za razliku od drugih kandidata, njegova prošlost je obilježena suradnjom sa svim iole ozbiljnim kriminalcima u regionu.

Dok je godinama napadao i uništavao na naslovnicama Avaza sve iole uglednije i uspješnije Bošnjake, koji nisu htjeli pod njegov šinjel, Avaz nikad nije ušao u sukob, vodio medijsku hajku, protiv ijednog kriminalca, ni sa ove, ni sa one strane Drine.

Naser Keljmendi je za njega, kako je sam izjavljivao, uspješan biznismen koji je, je li, na američkoj crnoj listi kao jedan od najvećih trgovaca narkoticima s ove strane Atlantika. Da i dalje to misli, potvrdila je vijest da je Keljmendi oslobođen u Prištini za ubistvo Ramiza Delalića ali ne i za poslove s drogom, koju je na naslovnici avazovog portala danima slavodobitno držao kao, očito njemu najvažniju vijest u regionu. O tom "uspješnom biznismenu" Keljmendiju, mediji u Sarajevu su ispisali stranice i stranice, osim Avaza, naravno, dokazujući njegove veze u organiziranom kriminalu, poslove s drogom, i ulogu u likvidacijama "konkurencije". Nije malo onih koji su bili u strahu od tog "uspješnog" biznismena dok je hodao sarajevskim ulicama. I redovno posjećivao Radončića u Tornju i Radon Plazi. Radončić je, na sudu u Prištini, istom onom gdje je optužio Bošnjake za početak rata u BiH, izjavio kako su svi njegovi i Keljmendijevi susreti "bili potpuno slučajni ili spontani".

A onda je SDP ušao u koaliciju s Radončićevom strankom i pomogao da on dođe na poziciju ministra sigurnosti. Međutim, ni SDP to nije mogao bez pomoći Milorada Dodika, odnosno tadašnjeg direktora SIPA-e Gorana Zubca, pod Dodikovom kontrolom, koji se u to vrijeme hvalio po Beogradu kako su "on i Mile odlučili da podrže Radončića kako bi ga imali pod kontrolom". I tako je Zubac potpisao sigurnosnu provjeru za Radončića. Kao što je i tadašnji direktor OSA-e Almir Džuvo dao svoju saglasnost, valjda na osnovu toga što je postojao još jedan dosje s imenom Fahrudina Radončića, kao što je Džuvo okolo pričao, pa nije bio siguran da se radi o istoj osobi?!

Kao ministar sigurnosti Radončić se hvalio kako ne prima plaću i ne koristi državno policijsko osiguranje, te kako štiti policajce. Da, ali one koje je on kao ministar raspoređivao u agencijama kako bi mu bili lojalni. Postavlja se pitanje da li su ti "spavači" Radončiću pomagali da napravi cjelu paralelnu sigurnosnu službu i da li ona i danas funkcionira i podriva sistem sigurnosti? Istovremeno, niko nije pitao Radončića od čega živi, s obzirom da se razveo od supruge kojoj je pripao Avaz, ili čime plaća privatno, dobro naoružano, osiguranje, bez kojeg već godinama nigdje ne ide?

Imajući sve ovo u vidu, opravdano je postavljati pitanja da li je Radončić cijeli sistem koji ga okružuje i kojim se danas hvali, podigao na, u najmanju ruku, sumnjivim vezama sa svjetom podzemlja i sumnjivim parama (osim onih koje je dobio od SDA), a on danas upravo to ističe kao "primjer" mladima, galameći na svojim skupovima kako u "ovim teškim vremenima (za BiH) nisu potrebni anonimusi i budžetski paraziti na mjestu predsjednika, već uspješni privrednici, intelektualci, regionalno prepoznatljivi političari s jakom ličnom referencom koju poštuju i Srbi i Hrvati, ali i svi drugi".

Regionalno prepoznatljiv da, i to policijskim, obavještajnim i pravosudnim strukturama, i u beogradskom MUP-u imaju "zanimljive" informacije o njemu i njegovim "regionalnim vezama", kao i u Crnoj Gori. Odavno je Radončić poznat kao neko ko ima dosjee o svim iole uspješnim Bošnjacima u BiH koje koristi da ih uništava u trenutku kad procjeni da su postali previše ugledni. I opasni po njega. Koristeći se pri tome neistinama, podvalama, poluinformacijama, ali i lažima. To fabrikovanje afera upućeni već odavno prepoznaju kao metodologija koju godinama njeguju i koriste srpske službe.

Radončićeve mete u kampanji su neosporno SDA i kandidat za člana Predsjedništva, Šefik Džaferović, jer Radončić, naravno, pretenduje na bošnjačke glasove, identifikujući se s Bošnjacima kao "svojim narodom". No, upravo Radončić je poslije rata najviše doprinio da se bošnjački korpus razjedini, uništavajući godinama sve uspješne Bošnjake i vrijednosti u društvu svojim kampanjama u Avazu, štiteći pri tome sve ono što je loše i negativno, nanoseći Bošnjacima najveću štetu. 

Po čijim nalozima i za čije interese? Da bi se onda on pojavio kao veliki mesija. Ne zvuči li to poznato i veoma slično politici u susjedstvu, koju provodi Aleksandar Vučić. Nažalost, dio Bošnjaka zaluđen njegovim predizbornim obećanjima zaboravlja šta je sve Radončić radio od trenutka kad se okrenuo od SDA, koja ga je stvorila, i zabio joj nož u leđa, sve pod krinkom da spašavanja Bošnjake. Od koga? Bošnjake prvenstveno treba spašavati od njega i zla koje širi. Zato su SDA i Džaferović na meti, jer sve to znaju i ne libe se da o tome i govore, za razliku od onih koje je Radončić kupio ili im svojim prijetnjama zapečatio usta, kako se ne bi našli na naslovnicama Avaza, najbrutalnijim lažima vrijeđani.

I taj i takav Radončić pretenduje da bude vođa Bošnjaka, uvjeren kako će njegovo IN na predizbornom plakatu "posebno biti simpatično i prijemčivo mladom glasačkom tijelu, gdje Radončić, kao čovjek sa iznimnim rezultatom ima najveći broj pristalica i fanova". Upravo suprotno – Radončić predstavlja sve ono protiv čega mladi Bošnjaci moraju glasati.