Faktor sa migrantima: Ima li sreće u tuđoj zemlji, pod vedrim nebom

Objavljeno: 13.03.18 u 19:46 Autor: Berina Pekmezović

Dvadesetpetogodišnji Waheed Hussain iz Pakistana jedan je od migranata koji su u petak uhavaćeni u Višegradu prilikom ilegalnog prelaska granice Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Mukom natjeran, on je svoju zemlju napustio prije četiri godine, a kako nam je ispričao, upravo je BiH zemlja u kojoj želi ostati i izgraditi novi život. 

Waheed je jedan od rijetkih koji iz grupe od 17 njegovih sunarodnjaka priča engleski jezik, te je svoju životnu priču podijelio sa nama. Kako nam je ispričao, iz Pakistana je pobjegao zbog sukoba koji su konstantni među suparničkim religijskim grupama. U tim sukobima izgubio je i nekoliko članova porodice. 

- Ja sam sunit i kao takav imao sam velikih problema sa šiitima. Život je postao gotovo nemoguć. Moj otac i brat su ubijeni samo zbog onoga u šta vjeruju. Cijeli put iz Pakistana sam prošao pješke. Stigao sam do Grčke i tu sam se zadržao nešto više od tri godine, te sam radio u jednoj fabrici plastike - kazao je. 

Prema njegovim riječima, u jednom momentu je odlučio da dođe u BiH i tu pokuša naći posao.

- Prvo sam otišao u Makedoniju. Tu sam se zadržao desetak dana. U Makedoniji sam opljačkan. Jedan razbojnik mi je ukrao sav novac, a ja nisam smio otići u policiju i to prijaviti. Potom sam došao u Srbiju, gdje sam ostao neko vrijeme i tu su mi osigurali mjesto na kojem mogu spavati. Do tada sam na svom putu spavao po cesti, šumi, u napuštenim i devastiranim objektima, što dalje od ljudi. Sada sam ovdje i dat ću sve od sebe da u BiH izgradim dostojanstven život - rekao je Waheed.

Ekipa Faktora posjetila je u petak JGP Višegrad. Ubrzo nakon našeg dolaska, graničari su dobili dojavu da se u šumi oko Vardišta nalazi još 25 migranata, mahom žena i djece.

Ekipe su odmah poslate na teren i nije im trebalo mnogo da pronađu grupu Afganistanaca i Iračana, koji su dovezeni u kancelarije, kako bi mogli biti obrađeni. Kako smo se uvjerili, migranti su došli u zaista teškom stanju, iscrpljeni, poderani i prljavi, a neki od njih nisu danima jeli. Graničari su se odmah "dali na posao", te ih smjestili i nahranili. Djeci i ženama dali su sokove i slatkiše, a mnogi od njih su taj mali znak pažnje dočekali sa suzama.

Nemaju identifikacione dokumente

Čim se prođe mali hodnik na ulazu u zgradu JGP Višegrad, nalazi se prostorija sa velikim stolom i stolicama. Žene i djeca su tu bili smješteni, a zbog nedostatka prostora, ostali su bili vani ili u opremljenom kontejneru uz zgradu. Prvi koji je s njima komunicirao bio je inspektor za istrage Eldan Hurić. On je zadužen za obradu migranata, prvenstveno utvrđivanja njihovog identiteta.

Ispričao nam je kako on i kolega, između ostalog, sa migrantima obave i manji razgovor. Problem je, međutim, to što većina njih ne poznaje engleski jezik tako da je komunikacija s njima otežana. Dosjetljivi graničari su se, ipak, snašli te za to ponekad koriste Googleov prevoditelj.

- Ni naše tastature nisu prilagođene njihovom arapskom pismu, pa oni onda na engleskom odgovore nešto što mogu i što im napišemo na prevoditelju. Imamo i frazeološke kataloge koji su za to predviđeni i koje koristimo - kazao je Hurić.

Kako nam je ispričao, ilegalni migranti im u većini slučajeva kažu da su platili nekome u matičnoj zemlji da ih prokrijumčari do Srbije, ali u većini slučajeva BiH ne spominju. Interesantno je to da svi, u skoro 95 slučajeva, imaju istu priču o tome kako su se našli u našoj državi, te graničari te priče ponekad uzimaju sa rezervom.

- Kada obavimo određene provjere u Srbiji, preko naših organa, onda se ipak pokaže to malo drugačije. Nerijetko se ispostavi da nisu samo bili u tranzitu u Srbiji, pet ili šest dana kako navode, već da neki od njih čak imaju i podnesene zahtjeve za azil prošle godine – kazao je Hurić.

Dolaze u lošem psiho-fizičkom stanju

Prema njegovim riječima, migranti uglavnom dolaze u prilično lošem psiho-fizičkom stanju, izgladnjeli, a posebno u posljednjem periodu zime su svi promrzli, dugo su pješačili i uglavnom se žale da ih bole noge.

- Vi ako prepješačite deset kilometara, bolit će vas noge. Oni za kratko vrijeme pređu po 50 ili 100 kilometara, spavaju u šumi, po tunelima... Ne toliko često, ali dođu i sa malom djecom. To dosta utječe na čovjeka. Bez obzira na to što sam policijski službenik, i sa profesionalne strane, pokušavam da zaštitim interese BiH kao države, ipak sa ljudske strane ne mogu biti ravnodušan. Posebno ako kod kuće neko možda ima dvoje male djece, pa kad pogleda svoju djecu i ovdje vidi malu dječicu, mora ostaviti traga – kazao je Hurić.

Kako je ispričao, osim onoga što im zakon nalaže, oni tu nahrane migrante, osiguraju im doktora ukoliko je to potrebno, smjeste ih na suho i ugriju, a to je samo mali dio onoga što im, sa ljudske strane, mogu učiniti.

- Posebno s te strane, ja sam obavezan da tim ljudima pomognem. Mi nemamo nekih posebnih sredstava koja nam omogućavaju da im sve to pružimo. Medicinsku pomoć možemo, jer je u blizini bolnica. Što se tiče hrane i pića, uglavnom skupimo novac između sebe, neko ode kupi hljeb, djeci sokove. Djeca vole slatkiše, pa ih im kupimo. Damo im barem taj prvi obrok. Oni uglavnom dođu izgladnjeli, nisu jeli ništa po nekoliko dana... Bez obzira na sve, da ste "hard core" policijski službenik, ipak to sve utječe na čovjeka – rekao je naš sagovornik.

Hurić je ispričao kako svi oni imaju različite sudbine, te da svoje priče podijele i u neformalnom razgovoru sa graničarima.

- Mi ih dijelimo na države iz kojih dolaze. Uglavnom su Sirijci, Libijci i Iračani oni koji su većinom fakultetski obrazovani, bolje govore engleski i boljeg su fizičkog izgleda. Imali su posao tamo odakle su krenuli, živjeli su relativno dobro, ali su zbog različitih razloga i interesa krenuli na taj dugi put. Migranti iz Sirije su napustili zemlju zbog rata kao izjeglice, ostali su uglavnom ekonomski migranti, koji su zbog situacije u zemlji morali napustiti svoje domove – kazao je naš sagovornik.

Iza sebe ostavljaju težak život

Prema njegovim riječima, migranti iz Afganistana i Pakistana im pričaju kako su imali težak život u svojoj zemlji, kako su tamo maltretirani zbog religijskih sukoba između određenih grupa. Naveo je primjer migranata iz Pakistana, koji su u sukobu sa onima iz indije, kao i onih iz Afganistana, koji pričaju da Talibani zlostavljaju one koji sarađuju sa zapadnim stranama, odnosno onima koji podržavaju zapadni režim.

- Nedavno smo imali jednog profesora iz Sirije, ovdje smo ga obrađivali. On je bio profesor u Halepu, čovjek govori pet evropskih jezika i 25 arapskih dijalekata. Po meni je to vrh obrazovanja i nevjerovatno je da je on takav prisiljen da napusti svoju državu i pored svog znanja i obrazovanja mora hodati po bijelom svijetu i tražiti sebi mjesto – naveo je Hurić.

Osim priča o situaciji u njihovim matičnim zemljama, migranti sa njima podijele i iskustva sa drugih granica u Evropi. Pričaju da su ih tukli u Rumuniji, da u Mađarskoj puštaju pse na njih, dok iz Hrvatske imaju "šarena" iskustva.

Hurić je podijelio s nama kako se on i kolega često šale da ne mogu stići odratiti njihov "stvarni" posao, koji rade kao istražitelji, jer su u posljednja tri mjeseca uglavnom zaokupirani obradom migranata.

- Često se šalimo i "prognoziramo" s kim ćemo sljedeće jutro piti kafu, da li će to biti Nepalci ili Indijci, ili možda Marokanci. Na kraju, opet, i s njima se pokušamo malo našaliti. Svi Pakistanci bi najradije da ostanu u BiH, pa se nekad šalim s njima da ako znaju kuhati, ako otvore sebi pakistanski restoran i zaposle sami sebe, i dobit ćete boravak. Pored svog tog službenog dijela trudimo se nekako da budemo i ljudi u svemu tome – kaže naš sagovornik.

Osim o njihovim životima i situaciji u matičnim zemljama, graničari dosta nauče i o kulturnim i historijskim činjenicama iz zemalja iz kojih migranti dolaze.

- O nekim zemljama možda nikad ne bih saznao ili pročitao neke stvari, ali kako s kojom zemljom imamo kontakt, nekad odemo na Google i proguglamo nešto o toj zemlji. Recimo, bilo je Indijaca koji su se svi prezivali Singh, što mi je bilo čudno. Onda smo od njih saznali da je to neka Singh religija. To su Indijci sa turbanima i svi imaju duge kose. Oni nose neke narukvice i to smo saznali iz razgovora sa njima. Baš neki dan nas je jedan htio prevariti. Nosio je tu narukvicu i rekao da je Pakistanac. Kolega mi je kazao da on nije Pakistanac i da ćemo to "provjeriti". Muškarac sa narukvicom je otišao da opere ruke i kolega ga je zovnuo "Singh!", a on se okrenuo i nasmijao. Znači, on nosi tu narukvicu, što kao Pakistanac ne bi smio, jer se oni "ne mogu", to jest pakistanske grupe i Singhovi.

Novac u prodavnici za migrante

Priča o tome kako službenici JGP Višegrad između sebe skupljaju novac da bi mogli nahraniti izgladnjele migrante, te djeci priuštiti bar neki slatkiš, pročula se među Višegrađanima.

Situacija je bila takva da graničari u svojim kancelarijama nisu mogli smještati sve migrante koje bi uhvatili, pa su oni nerijetko znali ostati u dvorištu ispred zgrade, bilo da pada kiša, snijeg ili je sunce. Naravno, kako su kazali, to nisu mogli dopustiti, te su očistili kontejner pored zgrade, koji im je služio kao ostava i tu su napravili prostoriju u kojoj bi migranti mogli prespavati ili odmoriti, dok ih dalje ne predaju Službi za poslove sa strancima. Međutim, i taj kontejner nije bio baš uvjetan jer bi tamo spavali na podu, te su graničari uspjeli dobiti od Crvenog križa dva kreveta. Kako su Višegrađani često mogli vidjeti migrante u svom gradu, ali i čuti priče kako im službenici JGP Višegrad pomažu, ni oni nisu ostali ravnodušni.

Među njima je i Vojkan Krstić, biznismen iz Srbije koji među Višegrađanima važi za velikog humanitarca. Njegova majka je, kako nam je ispričao, iz Višegrada, tačnije iz mjesta gdje se nalazi zgrada JGP Višegrad. Razgovarajući sa ljudima, on je čuo kako migranti nemaju ništa, kako se muče, te da policajci između sebe skupljaju novac kako bi ih barem nahranili.

- Sve ja to čujem od naroda. Inače se bavim humanitarnim radom. Imam firmu koja dobro radi i odvajam sredstva za ljude koji nemaju. Meni je nebitno koje su nacionalnosti i želim da pomognem onoliko koliko mogu. Nisam htio davati novac nikome u ruke, pa sam u prodavnici ostavio određeni iznos. Tako svako iz Granične polciije ko želi da uzme nešto za migrante, ode u prodavnicu, kupi potrepštine i za to samo uzme fiskalni račun, a od sume koju sam ostavio, to se odbije – kazao je Krstić.

Dodao je kako će i ubuduće u prodavnici ostavljati novac, te da će te uplate ići čim cifra spadne na 50 eura.

- Proći će i njihovi jadi i taj rat. Poslije tri godine će doći negdje, stati i reći kako su ih dočekali ljudi. Imat ćemo neki brend u svijetu, gdje će oni, ti obični ljudi, reći da su ih najbolje dočekali u Srbiji i BiH. Sutra će nas ti ljudi predstaviti u Evropi, kazati kako ovdje ima naord koji je nekad ratovao, a kako se sada vole i pomažu nekoj četvrtoj naciji – kazao je Krstić.

Međutim, to nije jedino što je učinio za migrante koji se nađu u Višegradu. Za kontejner koji su im pripremili graničari, on je donio posteljine, jastuke, deke. Osigurao je i dvije grijalice kako se ljudi unutra ne bi mrzli, te je platio variocu da stavi rešetke na kontejner.

- Ako me pitate zašto to sve radim, zaista ne znam. To je neka sila koja me vuče odozgo i moram da pomažem. Isto je i u Srbiji gdje živim. Pored moje kuće migranti svakodnevno prolaze i tu im je jedna od ruta kretanja. Ja svaku večer na kapiji ostavim kilu jabuka, narandži i nekoliko štruca hljeba i oni to usput uzmu. Ne daj Bože nikome biti u situaciji u kojoj su oni – kazao je ovaj humanitarac.

Najveća grupa za jedan dan

Prema riječima Zorana Stupića, komandira JGP Višegrad, ilegalni migranti koji uspiju preći našu državnu granicu, kod njih se zadržavaju oko jednog dana, a nakon obrade ih preuzima Služba za poslove sa strancima.

- Ovo je dosad najveća grupa koju smo uhvatili za jedan dan. Od početka godine, zajedno sa današnjim migrantima, obradili smo 151 ilegalnog migranta, uključujući i današnju grupu. Veliki problem predstavlja nam što imamo manjak ljudi, ali se trudimo da naše granice održimo sigurnim. Prema našim analizama rizika i sigurnosnim procjenama, dolaskom ljepšeg vremena i toplijih dana povećat će se broj miganata koji će doći na granicu. To se već na neki način obistinjuje, jer samo danas smo imali 42 ilegalna migranta. Za očekivati je u narednom periodu da se taj trend neće zaustaviti, a mi ćemo primijeniti i mjere koje su nam date zakonom o našoj kontroli – kazao je Stupić.

Dodao je da u slučaju kada je povećan rizik po sigurnost BiH, kao što je upravo sada, GPBiH može primijeniti mjeru odvraćanja migranata pri pokušaju ilegalnog prelaska granice kada su u pitanju veće grupe ljudi, tako što će ih vratiti u Srbiju.

- Mi smo već ostvarili saradnju sa kolegama iz Granične policije Srbije i oni su rekli da po tom pitanju neće biti problema. Kada je u pitanju rizik za BiH po bilo kojem osnovu, imamo pravo da primijenimo tu mjeru. Mogu da istaknem da JGP Višegrad preduzima sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti u cilju sprečavanja ilegalnog prelaska državne granice i zaštite državne granice u našoj zoni odgovornosti, koja nije baš mala. U pitanju je 96 kilometara granice i zaista nam nedostaje ljudi, ali dajemo sve od sebe da ona ostane sigurna – naglasio je Stupić.