Humana misija

Glumica Arma Tanović-Branković: Kako vam hraniteljstvo može zauvijek promijeniti život

Objavljeno: 01.01.2019. u 17:43 Autor: Maja Radević

To dvoje djece ušlo je u naš život sudbinski. Učinili su me boljom osobom i boljom majkom. Moju djecu naučili su empatiji. Povezali su našu porodicu na način na koji nismo bili povezani prije. Postavili su me pred iskušenja i zadatke za koje nisam imala pojma da imam snage

FOTO: VELIJA HASANBEGOVIĆ

- Počelo je jednog sumornog januarskog dana. Tek sam dobila svoju drugu kćerku. Ranjiva i osjetljiva, držala sam to malo biće na sebi po cijeli dan, udisala njen miris, milovala je... Osjećala sam koliko me treba. Dvadeset i četiri sata. Onda sam počela razmišljati kako je djeci koja nemaju nekoga da ih dvadeset i četiri sata drži u zagrljaju. Kad je beba zaspala, počela sam pretraživati na internetu kako se sve može pomoći djeci bez roditelja. Nisam nikada prije čula za hraniteljstvo do tada - ovako počinje svoju priču glumica Arma Tanović-Branković, odnedavno i ambasadorica organizacije Hope and Homes for Children koja pomaže djeci bez roditeljskog staranja.

Već nekoliko godina Arma i njena porodica se kao povremeni hranitelji brinu o dvoje djece iz Dječijeg doma Bjelave. Povremeno hraniteljstvo podrazumijeva, kako mu i ime kaže, boravak sa djetetom vikendom, praznicima, pružanje podrške u školi i kroz vannastavne aktivnosti...

Hraniteljstvo ili udomiteljstvo je oblik skrbi za djecu bez roditeljskog staranja (ili odrasle osobe) koji podrazumijeva smještanje djeteta u zamjensku porodicu dok se ne steknu uslovi povratka u njegovu biološku porodicu, dok se ne nađe neko trajnije rješenje poput usvojenja, ili dok se dijete ne osamostali. Hraniteljstvo je jedna topla životna misija porodice ili pojedinca koji se na to odluči, kaže Arma.

- Upoznala sam mnoge različite ljude, intelektualne i umjetničke autoritete u svom životu, ali ljudi koji su promijenili moj život su hranitelji. Nikada nisam srela tako smislene i ispunjene živote. Moja priča je mala i inferiorna u odnosu na ideju hraniteljstva. Lijepa je, potresna, teška, divna... materijal za čitavu knjigu. To dvoje djece ušlo je u naš život sudbinski. Učinili su me boljom osobom i boljom majkom. Moju djecu naučili su empatiji. Povezali su našu porodicu na način na koji nismo bili povezani prije. Postavili su me pred iskušenja i zadatke za koje nisam imala pojma da imam snage. Da li je bilo teško? Jeste. I još uvijek je. Djeca koja dolaze na hraniteljstvo suočila su se s najvećim mogućim gubitkom a to je gubitak prve i osnovne emocije, one koju imaš s roditeljima. Nije lako izgraditi povjerenje. Važno je shvatiti da hranitelj ne može u potpunosti zamjeniti roditeljsku ljubav, niti zakrpiti rupe na dječijoj duši. Bol uvijek ostaje. Ali hranitelj može mnogo. Može podići dijete u sigurnosti i dati mu osjećaj da nekome pripada. A to je golemo - govori Arma.

Foto: Velija Hasanbegović

Hraniteljstvo kao oblik skrbi za djecu često može uplašiti potencijalne hranitelje. Za razliku od usvajanja, gdje dijete dobija prezime usvojitelja i ostaje cijeli život u porodici, djeca koja se smještaju u hraniteljstvo zadržavaju svoj identitet i vezu sa biološkim roditeljima ili srodnicima. Ukoliko se procijeni da je to u najboljem interesu za dijete, mogu biti i vraćena biološkim roditeljima ili usvojena. Ovo je stavka koja pokoleba mnoge potencijalne hranitelje, ali važno je znati da budući hranitelj ima pravo da dogovori sa socijalnim radnikom koju vrstu hraniteljstva želi.

- Postoji dugoročno, privremeno, specijalizirano, povremeno i srodničko hraniteljstvo. Dakle, ukoliko potencijalni hranitelj želi da dijete ostane kod njega do njegovog osamostaljenja, on ima mogućnost da o tome razgovara sa socijalnim radnikom. Moguće je iz hraniteljske pozicije i aplicirati za usvojitelje. Najvažniji je interes djeteta. No, administrativna procedura za hranitelje je mnogo jednostavnija od usvojiteljske, kao i uvjeti. Zaista voljela bih ohrabriti parove koji čekaju na listama za usvojenje da razmisle o hraniteljstvu. Isto tako, hraniteljstvo ne mora biti samo put i privilegija osoba ili porodica koja nemaju biološku djecu. Zašto se u jednoj porodici u kojoj rastu sretna i zadovoljna dječica ne bi pronašlo još jedno mjesto za malo biće kojem treba ljubav i pažnja - obrazlaže naša sagovornica.  

Hranitelj je osoba koja bi trebalo da ima mnogo ljubavi i strpljenja, osoba koja istinski želi djetetu pružiti sigurnost, podršku, učiniti da povjeruje u vlastitu budućnost. Iako hranitelj mora biti spreman na gubitak djeteta, ne mora uvijek biti tako, ističe Arma:

- Teta Vida, dugogodišnja hraniteljka, ima djevojku koja je odrasla kod nje, teta Nevenka uzima samo bebe koje podigne do usvajanja, teta Vanja je postala usvojiteljica, teta Adila ima curicu s posebnim potrebama koja će kod nje ostati čitav život… Priče su različite i sve su velike na svoj način. Negdje sam pročitala da je vrhunac ljubavi prema djetetu, pa i biološkom, trenutak u kojem si spreman da ga pustiš da ide svojim putem ali mu pratiš korak iz sjene. Kontakt hraniteljske porodice i djece koja su živjela kod njih se rijetko kada sasvim izgubi. Čak mislim da veze postaju jače i trajnije. Važno je staviti potrebe i interes djeteta ispred svojih emotivnih potreba. To jeste najteže, ali takav život je vrijedan življenja.

Foto: Velija Hasanbegović

Odnos između biološke djece i djece koja u porodicu dolaze na hraniteljstvo je jednostavan, kaže Arma:  djeca se začas povežu. Ona su neposredna i iskrena i ne plaše se ljubavi. Također, iza hranitelja stoji cijeli sistem koji im pomaže na putu podizanja djeteta - od centara za socijalni rad, posebnih edukacija i treninga za hranitelje, pa do Ministarstva za socijalna pitanja, UNICEF-a i Hope and Homes organizacije, tako da u tom procesu nikada nisu sami.

- Svaka osoba koja razmišlja o hraniteljstvu, prije negoli dozvoli da je strah paralizira na tom putu, treba da pozove ljude iz Hope and Homes for Children organizacije. Oni će ih ohrabriti i dati sve odgovore na njihova pitanja. Važno je da pričamo o hraniteljstvu, da podržimo porodice i pojedince  koje žele postati hranitelji – zaključuje Arma Tanović-Branković.

Vrijeme je praznika, darivanja, okupljanja u porodičnom domu, vrijeme u kojem se svode računi i planiraju promjene. Zašto da ta odluka ne bude baš odluka za 2019. godinu? Svaku noć kad poljubite svoje dijete i poželite mu laku noć, pomislite da možda ima neko malo usamljeno biće kojem bi vaše ruke i poljubac učinile ovaj svijet boljim mjestom za život.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]