Modul memorije završen je danas kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. manifestacijom pod nazivom "A bili su samo djeca".

Na Spomeniku ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva povodom sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva i Dana pobjede nad fašizmom, izveden je muzički preformans sa više od 1.000 učenika, pod dirigentskom palicom profesora Mehmeda Bajraktarevića, a u saradnji s Udruženjem roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 Fikret Grabovica kaže da iako su prošle tolike godine, bol ne prolazi niti će proći. 

- Može se reći čak i da se pojavi i veća bol jer zločin ubijanja nedužnih i brutalnosti načina na koji je to učinjeno, bivaju sve očigledniji. Danas se događa još jedan susret naših emocija protkanih bolom, na mjestu koje predstavlja simbol stradanja djece grada u opsadi, njih 1.601 nevino ubijenih, nasilno otrgnutih iz roditeljskog zagrljaja – istakao je Grabovica.

Poručio je da je fašizam zlo koje nanosi nesagledive posljedice, te da spomenik pred kojim stojimoposjeća, opominje i naređuje nezaborav.

- Vrijeme teče godine prolaze, a naša bol ne jenjava. Usjekline bola postaju sve dublje. Mi, koji smo svjedočili najnemilosrdnijim zločinima počinjenim u najneuhamanijoj opsadi grada u modernoj historiji imamo određene obaveze, ali i odgovornosti. Naš dug je prema njima, podjsećati, upozoravti, boriti se protiv ludila rata, sile i nepravde – naglasio je Grabovica.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS-a Senida Karović istaknula je da se ovaj dan treba obilježavati na jedan poseban način, s posebnim senzibilitetom, naročito na mjestu gdje su pale prve civile žrtve opsade grada.

- Okupili smo se da se sjetimo 1.601 djeteta koje je nevino izgubilo život. Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana, ubijeno je više od 11.000 nevinih građana grada. Nažalost, danas živimo u vremenu kad sve se čini da se žrtve i agresor izjednače - rekla je Karović.

Emini Kujundžić Begović 31. jula 1992. poginuo je brat Rizvan Kujundžić koji je tada imao deset godina.

- On je imao deset godina i tog dana je svojim tijelom i svojim životom, spasio moj. U Jukićevoj ulici, tog dana su poginuli moj brat, moja tetka, od tetke kćerka, moja nana. Jedina sam preživjela zahvaljujući mome bratu. Nakon šest mjeseci poginuo je i moj otac – izjavila je hrabra, danas doktorica Kujundžić Begović.

Naglasila je da je njen zadatak bio da postane dobra osoba, da bude dobra kćerka i da se danas obraća pokoljenjima koja dolaze da učine sve da se ovakvo zlo više nikada i nikome ne ponovi.

Modul Memorije 2019. je zvanično zatvoren porukom mira i ljubavi koju šalju djeca, našu budućnost i budućnost naše domovine.