Škija je rođen 2. maja 1948. godine u Sarajevu. Djetinjstvo je proveo na Ilidži gdje je načinio prve fudbalske korake trenirajući za FK Igman. Vrlo brzo ga je primijetio tadašnji šef omladinske škole Željezničara Milan Ribar, koji ga dovodi u Željine juniore. Sa samo 17 godina potpisuje prvi profesionalni ugovor s klubom i debituje za prvi tim u susretu sa Vardarom, podsjeća Historija.

Za Plave je nastupao narednih 10 godina odigravši 269 prvenstvenih utakmica i postigavši 48 golova. Ukupno, u svim takmičenjima, u plavom dresu odigrao je 550 utakmica i postigao 100 golova. Bio je član Željine šampionske generacije iz 1972. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je 43 puta postigavši pri tome 10 golova. Za reprezentaciju je postigao jedan od najvažnijih golova, protiv Španije 13. februara 1974. godine na Vald stadionu u Frankfurtu, za odlazak na Svjetsko prvenstvo.

Godinama najbolji igrač Željezničara, odlazi u inostranstvo 1975. godine. Prešao je u ekipu Nice koja je postala jedna od najboljih francuskih ekipa. Interesantno je da u to vrijeme ponekad nastupao i kao centarfor. Vrlo dobro se snalazio i u novoj ulozi. Za francusku ekipu skupio je 103 nastupa uz 28 postignuta gola.

Katalinski je svojevremeno bio jedan od najboljih defanzivaca svijeta. Koliko su ga cijenili, govori i poziv u reprezentaciju svijeta gdje je igrao sa čuvenim Peleom, Ruudom Krolom, Euzebijom...

Igračku karijeru završio je rano, sa svega 30 godina zbog teške povrede koljena. Potom se vratio u Sarajevo, gdje je ostao u sportu.

Po završetku rata u našoj zemlji, obavljao je niz dužnosti u Nogometnom / Fudbalskom savezu BiH. Jedno vrijeme bio je šef stručnog štaba niželigaša Igmana u kojem je počeo svoj sjajni fudbalski put. Od Želje se nikad nije odvajao. Željo je bio i ostao u njemu, a i on u Želji. Dva velikana, onako kako to i priliči, ostali su nerazdvojni i u onim najtežim životnim trenucima.