Mjesna zajednica Popov Most na Tjentištu bilježi najmasovniji povratak Bošnjaka na području općine Foča.

U 15-ak bošnjačkih sela i zaseoka, Ćurevo, Šadići, Rakitnica, Igorče, Perovići, Mješajići, Kruševo, Zamršten..., do sada se vratilo oko 300 porodica, koje su sa svojih ognjišta protjerane 1992. godine kada je počela agresija na BiH.

- Već u augustu 1992. godine sva bošnjačka sela na ovom području bila su zapaljena. Jedan dio Bošnjaka iz okolnih sela, iz Borča i Gacka bili su na planini Trebavi do oktobra. Zahvaljujući Zaimu Beševiću, komandantu bataljona Sutjeska, u četiri-pet tura, oko četiri hiljade žitelja civila prebačeno je na slobodnu teritoriju Igmana. Bilo je puno starih i iznemoglih, koji su idući prema Jeleču kako bi se spasili, upali u četničke zasjede i ubijeni. Za neke se ni danas ne zna trag - govori na početku razgovora stanovnik ovog kraja Ismet Bajrović (75).

Ismet se zajedno sa suprugom Alijom (70) među prvima početkom 2000. godine vratio na svoju zemlju u selu Rakitnica. Očistili su zgarište, a onda polako, kažu, svojim sredstvima počeli praviti kuću i čistiti zaraslo zemljište.

Sa komšijama Srbima žive u slozi

Danas, 19 godina poslije, uživaju u plodovima svoga rada. Obrađuju zemlju, siju pšenicu i heljdu, uzgajaju povrće i voće, a plodovima koje na jesen ubiru pomažu i djecu, familiju, prijatelje.

Prisjećajući se prve godine povratka Ismet nam otkriva kako nije bilo svejedno vratiti se tamo odakle je 1992. godine svako bošnjačko uho protjerano ili ubijeno.

- Ja i supruga došli smo u Rakitnicu kada je organizovan prvi povratak. Od kuće smo jedino zatekli zidove. Drugi put kada smo došli, ni zidova nije bilo, a na imanju smo zatekli Srbe kako kose travu. Nisam ih poznavao, a kasnije smo saznali da je općinska vlast u Foči Srbima koji su došli od Ustikoline i Jabuke, podijelila zemlju Bošnjaka, misleći kako se mi više nikada nećemo vratiti - priča Ismet.

Danas Bošnjaci i Srbi u ovoj mjesnoj zajednici ponovo žive zajedno i međusobno se pomažu. Ismet kaže kako do sada nikada nije čuo da je neko od Bošnjaka povratnika sa područja Popovog Mosta imao problema sa komšijama Srbima.

- Ljudi su shvatili da je rat iza nas i da treba krenuti dalje. Ponekad nam navrate i političari iz oba entiteta, dođu, pitaju kako je živjeti, ima li problema, a mi im svojim primjerom pokazujemo kako je zajednički život moguć, samo oni trebaju odraditi svoj dio posla, učiniti sve da država funkcioniše i da ljudi bolje žive - govori Bajrović.

Iako život seljaka, naročito povratnika, nije nimalo lahak, Ismet i Alija se ne žale. Kažu, ko ima zemlje i hoće raditi, za njega nema zime. Njih dvoje najbolji su primjer toga. Radni dan im počinje oko četiri-pet sati ujutro, a završava kasno uvečer, oko 22.

Na kuću i okućnicu, koja se nalazi u blizini rijeke Hrčavke, milina je pogledati.

Kraj je jula, pa se u vrtu iznad i ispod kuće već naziru prvi plodovi paradajza, paprika, krastavaca, tikava, kupusa, pečenjaka... Alija nam se hvali kako već uveliko bere buraniju, krompir, bijeli i crni luk, mrkvu, a već sadi drugu turu graška.

U voćnjaku stabla krušaka, jabuka, oraha, šljiva, trešanja, a uz ogradu grmovi aronije, kupine, maline, ribizle...

- Uživam biti u vrtu ili voćnjaku. To sam naslijedila od svoje nane i majke koje su me naučile svemu što danas znam oko zemlje. Nije lahko raditi na zemlji, ali ako volite i ako se potrudite, ona će vam višestruko vratiti. Nema ništa ljepše kad ugledate plodove svoga rada, a ja ih svaki dan gledam. Kraj jula je vrijeme kad najviše gledam u nebo i molim dragog Allaha dž. š. da ne bude tonje i grada, ali valjda neće. Ova godina je bogata, voće i povrće je rodilo, pa će biti i zimnice – hvali se Alija.

Ljubav prema pčelarstvu i ribolovu

Iznad loze koja se savila od još zelenih, ali punih grozdova grožđa, mjesto je za Ismetove ljubimice – pčele. Nadaleko poznati pčelar, koji se ovim hobijem bavi više od 30 godina, otkriva nam kako trenutno ima oko 20-ak košnica.

- Moj punac se bavio pčelarstvom, a mi smo samo nastavili njegovim stopama. Nisam pčelar kako bih prodavao med. Pčele su moja ljubav, nešto što me opušta i čini sretnim. Tjentište je raj za pčele jer je ovdje priroda netaknuta. Borova šuma, nepregledni čairi puni raznovrsnog ljekovitog bilja, odlični su za ispašu pčela. Zato je i med vrhunski – naglašava Bajrović.

Osim što je pčelar, Ismet je i dugogodišnji vrsni ribolovac. Kaže kako nema rijeke i jezera u BiH na kojima nije bio, a sa mnogih od njih vratio se s punim ruksakom.

- Onaj ko je jednom zabacio i iz vode izvukao ribu, taj više ne pušta štap iz ruke. Tako je i sa mnom. Kad završim sve poslove oko zemlje i namirim pčele, onda se prihvatim štapa i ruksaka, odem do Hrčavke i Sutjeske, pecam, uživam u prirodi, šumu rijeke, čistom zraku. Šta zdrav čovjek može poželjeti više - kaže Ismet Bajrović.