Ispovijest čovjeka kojem je odron "progutao" kuću: Bili su neki službenici, rekli su da nisu nadležni

objavljeno: 13.03.2018. u 21:45

Na Hrvatsku Kostajnicu se sručila zemlja. Hrvatsku Kostajnicu krenula je potapati voda. Gradić na obali Une doživio je dvije nesreće u jednom danu, pukim slučajem bez ljudskih žrtava.

- Žena i djeca su mi bježali iz kuće dok se brdo rušilo na njih - ispričao je Semir Orlić za Index.hr, koji se upravo vratio iz ruševina svoje kuće. Policija ga je pustila u zabranjeno područje da pokuša pronaći lijekove za suprugu i djecu. Uspio je. Pod ruševinama je našao ono najnužnije, a ostalo prepustio zemlji.

Baš kao što mu pod zemljom već trune stado od 11 ovaca koje nisu uspjele pobjeći pred lavinom koja se sručila na naselje u ulici Stari put. Već u noći, satima prije nego što se brdo obrušilo na naselje, stanovnici su osjećali podrhtavanje.

Tražili su pomoć. Nisu je dobili dok nije bilo prekasno.

A prekasno je bilo kad je sedam kuća srušeno do temelja, a još desetak nije sigurno pa su stanari evakuirani.

- Došli su neki službenici i rekli da to nije njihova nadležnost. Otišli su, a sat vremena kasnije sve je nestalo pod zemljom. Tako je to u Kostajnici, nitko nije nadležan - priča nam Semir. I smije se. Smije se i očima i usnama.

- Sretan sam jer nitko nije nastradao. Kuća je nestala, ali porodica i prijatelji su mi živi. Svi su živi - priča i ne prestaje se osmjehivati. Nalazi utjehu u toj velikoj sreći da su svi uspjeli preživjeti. I oni koji su bez ičega bježali kroz vrata i oni koji su skakali s balkona dok im je cijeli život nestajao pod lavinom.

Semir se prije deset godina doselio u Hrvatsku Kostajnicu iz Zagreba. Kuću je kao veteran dobio od države. Sada se više ne nada pomoći.

- Imam prijatelje. Primili su mi porodicu, pomoći će i s ostalim - kaže. Orlićeva porodica smještaj je pronašla kod prijatelja, ostali su u hotelu Central čiji ih je vlasnik odmah primio.

No ni hotel nije potpuno siguran. Ne prijeti mu zemlja nego voda. Una se izlila iz korita i prodrla u prizemlje hotela, u kotlovnicu. Kroz usko vrtno crijevo ispumpavaju vodu. Dvadesetak centimetara vode je već u najnižim dijelovima.

Kuće bliže Uni prošle su još lošije.

- Imamo pumpu pa je premještamo. Pokušavamo izbaciti vodu - kaže nam Mirza čija kuća je jedna od najbližih Uni. Ono što bi se moglo činiti kao izvrsno mjesto za život, s pogledom na rijeku ljepoticu, Mirzi je jesenska i proljetna noćna mora.

- U četiri godine, četiri puta nas je Una poplavila - kaže Mirza. Oko kuće su mu vreće s pijeskom, donijeli su ih vatrogasci, obišao ga je i Crveni krst.

Njegova pumpa jača je od one koja spašava hotel, snažan mlaz vode štrca iz njegove kuće. Nada se da će biti dovoljna.

- Nisam se od petka naspavao. Jedva čekam da ovo završi - kaže Mirza dok gleda prema Uni. U toku dana vodostaj je počeo opadati, ali kako se noć bližila ponovno je počeo rasti. Čeka ga još jedna noć u ribarskim čizmama i s crijevom u rukama. Spašava svoju kuću i čeka da se snijeg prestane otapati, a Una oteče.