Jedini šeširdžija

Janko Hlpka, majstor čije šešire nose Dino Merlin i Rade Šerbedžija

Objavljeno: 08.02.2019. u 19:42 Autor: A. Sijerčić

Sve ono što zna o izradi šešira Janko duguje svom ocu, koji je porijeklom iz Slovačke, vrsnom i u to vrijeme čuvenom šeširdžiji, čovjeku koji je 1953. godine prodao imanje i radnju u Novom Sadu i preselio se u Sarajevo

Janko Hlpka pomaže mušteriji da izabere šešir FOTO: K. SOFTIĆ

Janko Hlpka jedini je šeširdžija u BiH. Izradom šešira, kapa i šubara bavi se 50 godina, a počeo je kao 12-godišnji dječak, učeći tajne ovog zanata od svog oca Janka, porijeklom Slovaka, koji je daleke 1935. u Novom Sadu otvorio radnju šešira i kapa.

Radnja je radila sve do 1953, kada je Janko prodao imanje i radnju i sa porodicom preselio se u Sarajevo. Razlog što je to uradio, kaže njegov sin Janko, jeste što u to vrijeme u BiH nije postojao nijedan šeširdžija.

- Slovenija, Srbija i Crna Gora, u to vrijeme, imale su šeširdžije, ali u BiH nije bilo nijednog. Zbog toga je otac odlučio prodati imanje u Vojvodini i preseliti se u Sarajevo. Po dolasku, ubrzo je otvorio radnju u Sarajevu i u njoj radio sve do 1971. kada je iznenada  umro u 51. godini. Radnju su potom vodile moje dvije starije sestre, a onda sam ja 1975. preuzeo posao - objašnjava nam na početku razgovora Janko Hlpka dok nas provodi kroz radionicu u kojoj nastaju njegova remek djela, nadaleko poznati ručno rađeni šeširi iz Sarajeva.

Da bi se izradio šešir potrebne su 22 operacije

Sve ono što zna o izradi šešira Janko duguje svom ocu, vrsnom i u to vrijeme čuvenom šeširdžiji, čije su mušterije bile priznati ljudi poput nekih ministara i ambasadora.

- Od 12. godine života ja sam već uz oca bio svakodnevno u radnji, gledao šta i kako radi i upijao svaki pokret njegovih ruku. Iako mi je životni poziv već po rođenju bio predodređen, jer se u to vrijeme podrazumijevalo da muška djeca nastave tradiciju u porodici, ja sam vrlo brzo i zavolio ovaj zanat, tako da mi nije bilo teško učiti i savladavati teškoće. Upisao sam krojačku školu i završio je, jer nije bilo šeširdžijskog smjera, a onda se, uz oca, svaki dan nadograđivao.

Da bi se izradio samo jedan šešir potrebne su, kaže Janko, 22 operacije, puno truda, rada, ljubavi i znanja, a da bi šešir došao do izložbenog salona radnje, prođe i do četiri dana.

- Često kada me neko to pita, odgovorim kako je to "prljav" posao, jer dok pravi šešir zanatlija udiše dlakice od vunenog filca, materijala od kojeg se izrađuju šeširi. Zbog toga je neophodno da se prve dvije operacije u izradi rade pod maskom. Otac od mog prijatelja iz Zagreba, koji je također bio šeširdžija, imao je operaciju srca. Ljekari koji su ga operisali, nakon zahvata pozvali su njegovu suprugu na razgovor, i pitali je - sa koliko mački u stanu žive, jer kad su mu otvorili grudni koš, u plućima su pronašli sloj dlaka koje je on, tokom decenija, udisao dok se bavio ovim zanatom.

Materijale za izradu šešira, tzv. vuneni ili filc od zečije dlake, Janko nabavlja u Njemačkoj, Češkoj i Italiji, jer fabrike u Sloveniji i Srbiji, koje su jedine na ovim prostorima nekada proizvodile takav materijal, otišle su pod stečaj.

- Izrada šešira, ako ćete to raditi na pravi način, dosta je skupa. Samo jedan drveni kalup košta 400, a aluminijski 600 eura. Pravom majstoru treba barem šest takvih kalupa sa različitim veličinama kako bi imao raznovrsniju ponudu. I alat je jako skup. Ne možete ga nabaviti u BiH, pa obično odlazim u Štutgart ili Firencu da ga kupim.

Osim izradom, Janko se bavi i popravkom i čišćenjem šešira.

- Penzioneri najčešće donose šešire na popravak ili čišćenje. Među njima je i akademik prof. dr. Muhamed Filipović. Prije agresije na BiH bio mi je stalna mušterija, ali proteklih godina i on donosi šešir samo na popravak ili čišćenje. Penzioneri, valjda zbog svog standarda, rijetko uzimaju nove šešire, a i kada kupuju dajem im na rate, jer malo je onih koji mogu odmah izdvojiti novac. Kažem – nosi, platit ćeš kad budeš imao. Nikada se nije desilo da neko nije donio novac.

Jankova supruga Sabina sa Radetom Šerbedžijom

Među mušterijama su i poznati profesori, ljekari, glumci, pjevači... Janko posebno ističe prijateljstvo sa glumcemo Radetom Šerbedžijom, koji nosi njegov šešir, a tu je i naša muzička zvijezda Dino Merlin i njegova supruga Amela, kojoj Janko izrađuje turbane.

Tu su i interpretaror sevdalinki Božo Vrećo, pjevači Hari Varešanović i Haris Džinović, a porodica Hlpka često radi posebne kape za pozorišne predstave, poput "Hasanaginice."

Janko Dini Merlinu pred turneju izrađuje posebne šešire

- Dini Merlinu pred turneju pravim posebne šešire, čije boje moraju biti usklađene sa njegovom odjećom. Šerbedžija je moj dugogodišnji prijatelj. Kada je u Sarajevu obavezno se vidimo. Uvijek jedan šešir kupi, a jedan dobije na poklon - kaže Hlpka.       

Teško je živjeti jer je sve manje onih koji nose šešire

Iako mu njegov zanat teče venama, nešto uz pomoć čega je proteklih decenija hranio i othranio svoju porodicu, Janko nam otkriva kako je u posljednjih nekoliko godina teško živjeti od ovog posla.

- U Sarajevu se od 1995. poprilično promijenila struktura stanovništva i sve je manje onih koji nose šešire. I moda se stalno mijenja, a i zbog ne tako viskog standarda našeg stanovništva, malo je onih koji se odlučuju na kupovinu. Osim toga, kao i sve stare zanate, i ovaj guši masovna industrija, Kina i njeni proizvodi, jer danas je na tržištu takva situacija da je njihov gotovi proizvod jeftiniji od mog materijala. Ima još nešto. Šeširi, bilo zimski ili ljetni, nose se tri mjeseca zimi i tri mjeseca ljeti. Ostatak, a to je pola godine, ne trebaju vam pokrivala za glavu, i tada rijetko ko uđe u radnju da bar nešto pogleda, a ne da kupi.

No, i pored toga, njegova želja je da se šeširdžijski zanat u Sarajevu ne ugasi, i da tradiciju porodice Hlpka nastave potomci.

- Imao sam dva sina, ali mi je stariji Haris umro 2016. godine. On je puno znao o ovom zanatu. Mlađi sin Janko trenutno je sa porodicom u Slovačkoj i mogao bi nastaviti voditi radnju. Ako on to ne bude prihvatio, onda će to sigurno moje dvije unuke, koje su mi ostale od starijeg sina – kazao nam je na kraju razgovora Janko Hlpka.  

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije