Koliko god bio nezadovoljan stanjem u Košarkaškom savezu BiH, nastupa za reprezentaciju pa je tako nastupio i na nedavnom pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre kada je BiH u finalu poražena od domaćina Poljske, piše Nacional. Pored svega, Nurkić je zaokupljen humanitarnim radom i to na nekoliko razina.

Svoju košarkašku karijeru razvijao je od Slovenije, preko Zagreba, gdje i igrao za Cedevitu, i Zadra, nakon čega je otišao u NBA, prvo u Denver, a zatim u Portland.

Želio se zahvaliti gradovima u kojima je igrao tako da im pokloni izgradnju košarkaškog terena na otvorenom, što u Zagrebu nije prihvaćeno. Osnovao je fondaciju "Jusuf Nurkić" preko koje pomaže djeci i ženama. Pomaže bolnicama, od Doma zdravlja u rodnim Živinicama do zagrebačke Dječje bolnice u Klaićevoj ulici. Sljedeći njegov projekt je otvaranje škole za svu djecu u Srebrenici gdje je tokom agresije na BiH ubijen njegov djed.

- Evidentni su problemi u Savezu kroz cijelu BiH. Kako smo posloženi u državi, tako nam funkcioniše i sport. Nacionalni ključ je izrazito neuspješan. Bilo što da kažete, nekome udarate na hljeb. Probleme imaju omladinski pogoni, individualni sportovi, svaki savez, osim Fudbalskog, ima finansijske probleme. Mi 30 godina slušamo priču kako nemamo novca i uvjeta. I onda smo došli mi, generacija koja ima potencijal za neki uspjeh, ali nam ne dopuštaju da napravimo ništa ozbiljnije, jer mi moramo biti i čistačice i ekonomi i košarkaši - kaže Nurkić, a na pitanje da je jednom rekao "da ćete postati predsjednik Košarkaškog saveza BiH, pa će omogućiti košarkašima normalne uvjete", odgovorio je:

- To sam rekao, tako sam i mislio. Rekao sam im da mi to daju sada, dok sam još igrač. U BiH ne postoji sukob interesa, poslove možete davati i supruzi i djetetu i ocu i majci, ali mi košarkaši ili fudbaleri ne možemo voditi reprezentaciju. Dajte meni da budem odgovorna osoba pa da vidimo hoćemo li onda od Sarajeva do Poljske putovati od pet ujutro do pet navečer. Amel Tuka bi vjerojatno brže dotrčao.

Govorio je i o košarkaškom terenu u Tuzli, koji je bio devastiran.

- Standardno, ništa neočekivano. Ono što oni nisu znali jest da je to bila testna faza. Stavili smo probne koševe, nisu znali da ćemo staviti kamere jer je meni bitna sigurnost. Ljudi se znaju autom odvesti na sredinu igrališta, nisam shvatio poentu toga, ali sam tome svjedočio. Otvore vrata auta, slušaju muziku, driftaju - priča Nurkić, a potom se osvrnuo i na skandal kada je želio pokloniti rendgen Domu zdravlja u Živinicama:

- Vrlo je kritično spominjati riječ "pošteno". Ako negdje nisam očekivao da će se nešto loše dogoditi, onda je to bilo u Živinicama. Čovjek koji je bio zaposlen u Domu zdravlja rušio je konkurse tri puta kako bi ga namještao nekom svom kolegi, što ja nisam dopuštao. Neće me takve stvari pokolebati. Mi smo kulturološki zeznuti, uvijek postoji neko ko je pametniji, kojeg se u nekom trenutku nešto pita i on vidi da je došlo njegovih pet minuta. Ne prozivam ljude sve do zadnjeg trenutka, dok ne vidim da su bezobrazni - objasnio je Nurkić.

Najavio je i sljedeći projekt - otvaranje škole u Srebrenici.

- To je moj cilj, ali kod nas je sve moguće. Kod nas neko nešto potpiše pa kaže da povlači potpis. Želim da to bude škola za svu djecu u Srebrenici, Bratuncu, okolnim selima. Možete me voljeti ili ne voljeti, ali ja radim najbolje što mogu za djecu. U Srebrenici, otkako se dogodio genocid, pa do danas, nije bilo prave želje ni za čim. Želim da ta Srednja škola bude u službi obrazovanja djece i da, ako je moguće, traje zauvijek. Ne želim da se za pet mjeseci ili godinu dana škola zatvori. Djeca se ne pitaju, postoje sitni interesi, ali blizu smo dogovora - zaključio je Nurkić u razgovoru za Nacional.