open-navfaktor-logo
search
Noćni život nekad u šeheru
Kada je Pimpek bio u lokalu, onda ti nije trebala ni muzika, kod Pinje zore se dočekivale uz tri harmonike
- Kada je noćni život 70-ih i 80-ih godina u pitanju, Sarajevo je bilo glavni grad u Jugoslaviji - kaže na početku razgovora za Faktor poznati sarajevski ugostitelj i poslastičar Hasan Hajdarević, javnosti poznat kao Hasko Tabasko.
24.01.2021. u 21:56
get url
text
get url
text

Hajdarević nam je, sigurno, najbolji vodič kroz noćni život Sarajeva u tom periodu jer je tokom života u svom vlasništvu imao čak 17 radnji.

- Pola raje iz Beograda i Zagreba je dolazilo vikendom u Sarajevo, pa je u kafićima bila jedna polovina Sarajlija, druga polovina iz Zagreba i Beograda. Tu su nastajala velika prijateljstva i druženja, izrodilo se i puno brakova. Stari sat koji je držao Neđo Alihodžić je bio jedan od vodećih. Kasnije su bili popularni Mujkić, Nava... Radio je dobro David u Nedžarićima koji je imao odličnu narodnu muziku. Tu je i Uranak na Sedreniku, koji je držao Meho Poturković.

VEZANI TEKST - Hasan Hajdarević - Hasko Tabasko: Jedini sam u Sarajevu dnevno mogao prodati 10 kilograma puževa

Ja sam jedno vrijeme konobarisao na Vasinom Hanu i lokal se zvao Kod Pinje. To je moj amidža. Raja je poslije fajronta u drugim lokalima dolazila kod nas na jelo i piće. Znali smo raditi do 12 sati ujutro kada se zalomi i ostanu prava društva i tada su svirale po tri harmonike. Nismo imali problema sa vlastima jer smo imali dozvole. Najbitnije je bilo platiti doprinose i poreze i onda možeš raditi šta hoćeš. I, naravno, da nema tuča – kaže Hajdarević.

Dugo godina među najpopularnijim i najposjećenijim objektima su bili Sloga, Kaktus, Trasa..., gdje su, prema Haskovim riječima, bile najbolje igranke.

- Za dobar dernek i akšamluk dugo godina mnogi su birali kultne Osmice, koje je u svom hitu opjevao legendarni Toma Zdravković. On je tamo danima i sedmicama nastupao i uvijek se tražilo mjesto više. Bio je veliki prijatelj sa vlasnikom Salkom Fejzibegovićem Kičom, koji je držao i kafanu Romanija na mjestu gdje se sada nalazi Papagajka. Poslije je držao i restoran Stadion na Koševu, gdje je također dovodio Tomu Zdravkovića.

Dobre muzike bilo je i na lidži u Kristalu i u Topoli. Poznate kafane su bile David u Nedžarićima i Zizo na Energoinvestu. U Zizi je u to vrijeme radio omiljeni sarajevski konobar Mujo zvani Pijuk. On bi ujutru, kada je predavao pazar, pitao vlasnika: "Hoćeš da brojimo blokove ili da podijelimo pazar", jer je dobijao velike bakšiše. Većina Sarajlija prije noćnog izlaska znala se pripremiti u Hrasnici Kod Ahme koji je imao najbolju janjetinu u Sarajevu i okolini – govori nam Hajdarević.

Bešlić: Počeo je pjevati u Hamam baru

U svaki od ovih objekata redovno su navraćali i u to vrijeme najpopularniji sarajevski sportisti, glumci, političari..., a nerazdvojni i svima omiljeni duo su bili Davorin Popović i Mirza Delibašić.

- Gdje je bio Davor, tu je bio i Mirza i obrnuto. Sa njima je uvijek bilo anegdota. Davor je uvijek volio pričati i sluša ga cijela sala. Kada je Pjevač bio u lokalu, onda ti nije trebala ni muzika. Sve prisutne Popović je zabavljao svojim pričama i anegdotama. Kada su u pitanju rokeri, oni su najviše voljeli kafić 84 koji se nalazio ispod Kovača. Redovni gosti su bili Goran Bregović i Željko Bebek, koji su uvijek bili u društvu lijepih žena. Kada sam prvi put u Hamam baru čuo kako pjeva Halid Bešlić, znao sam da će biti velika zvijezda, mada se on nikada nije tako ponašao. Bio je i ostao isti skromni dječak kao sa 17 godina kada je prvi put uzeo mikrofon.

Ne smijem zaboraviti istinsku legendu Sarajeva Asima Ferhatovića Haseta. On i rahmetli Mujo Džinović uvijek su pomagali ugostiteljima kada bi se pojavili problemi u komori. Uvijek su rješavali sve probleme i, ako je bilo potrebno, zvali i gradonačelnika. Hase nije volio previše kafanu i najviše vremena je provodio na Vratniku igrajući tavle sa svojom rajom. Gradonačelnik Anto Sučić sa svojim saradnicima nakon izlaska često je znao pokupiti čistače ulica i odvesti ih na jelo i piće u Šadrvan i time im je davao do znanja koliko mu je bitno da je šeher čist – prisjeća se Hasko Tobasko.

Hajdarević: U to vrijeme jedan čovjek je mogao popiti nekoliko litara pića, a sada mnogo manje

Tokom godina mijenjala su se najpopularnija mjesta za okupljanje, a tako i pića koja su bila omiljena.

- Naša raja koja je živjela vani većinom je pila viski. Kada su u pitanju domaći gosti, to se mijenjalo. Votka, vinjak, loza, razne vrste rakija... Kada se pojavio italijanski konjak koji je bio jeftiniji od svega, on je godinu bio glavno piće. Naravno, uvijek su bile omiljene i pive. Sarajevska pivara je počela kasno da pravi male pive (0,33 litra), tako da se dugo pila banjalučka i nikšićka. Kada je Sarajevska pivara napravila malu pivu, organizirao sam sastanak nas ugostitelja i da svi uzmemo našu pivu.

Gosti su tokom noći išli u deset kafića i zbog toga je bilo poželjno da svi imamo isto pivo da ne bismo miješali. U to vrijeme jedan čovjek je mogao popiti nekoliko litara pića, a sada mnogo manje. Ne znam jesmo li bili zdraviji ili je bio bolji alkohol – pita se na kraju razgovora legendarni ugostitelj.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.