Pranje novca

Kriminalni poslovi Rusa na Balkanu: Kako je "krvavi novac" ušao u Crnu Goru?

Objavljeno: 03.07.2019. u 19:14

Uzete zajedno, najamnina za jahtu i kupovina zgrade pokazuju kako su milioni dolara sumnjivog, a u nekim slučajevima definitivno kriminalnog novca ruskog porijekla našli put u zemlju koja se želi pridružiti Evropskoj uniji

FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Tri godine je elegantna 21-metarska jahta bila usidrena u Porto Montenegro, ekskluzivnoj marini na jadranskoj obali Crne Gore. Međutim, dokumenti koje je prikupio Projekat izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP) sugeriraju da brod nije bio namijenjen samo za užitak bogataša. Bilo je to plovilo za prijenos novca sumnjivog porijekla preko napuhane najamnine za jahte.

Između 2010. i 2012. godine, Asti Services Ltd, kompanija sa sjedištem u Belizeu koja je posjedovala jahtu, platila je naknadu za privez crnogorskoj marini. U tom je periodu kompanija prijavila uplate od iznajmljivanja jahte u iznosu od 3,1 milion eura od dvije kompanije sa Britanskih Djevičanskih otoka, čiji je stvarni vlasnik bio ključni organizator zloglasne porezne prevare "Magnitsky" u Rusiji.

Zasebni skup uplata kompanije Asti za kupovinu osiguranja za jahte sugerira da je riječ o jahti Crystal Princess, 21-metarskoj krstarici s četiri kabine. Iznos koji je Asti prikupio na ime iznajmljivanja jahte bio je znatno veći od iznosa prinosa sličnih plovila u Crnoj Gori, što nameće pitanje prirode transakcija.

Prihod Astija od jahte pojavio se u evidencijama koje su procurile iz nekadašnje litvanske banke "Ukio Bankas", koja je bila ključna u shemi pod nazivom "Praonica Troika". Taj je sistem pranja novca omogućio ruskim elitama da iznesu novac iz zemlje, troše ga na luksuznu robu, a ponekad i peru sredstva, skrivaju imovinu ili izbjegavaju poreze. Od 2006. do 2013. godine tim je sistemom preneseno 4,6 milijardi dolara putem mreže kompanija koje je osnovala ruska investicijska banka "Troika Dialog".

Dodatnih 1,1 milion eura Asti je potrošio na kupovinu četverospratne stambene zgrade u crnogorskom odmaralištu Đenovići, pokazuju dokumenti banke "Ukio Bankas". Novac za zgradu prikupljen je nezakonitim prihodima od afere "Magnitsky". Tvrdi to Bill Browder, američki finansijer koji je nekada ulagao u Rusiju. Browder je bio potaknut da postane glasni protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina i aktivista za borbu protiv korupcije kada je njegov porezni advokat Sergej Magnitski umro u zatvoru nakon što je razotkrio krađu. Browder je novinarima pokazao kopije detaljnih dokaza koje je dostavio crnogorskim tužiteljima o kupovini Astijevih stambenih zgrada 2017. godine. Tvrdi da niti vrhovni državni tužioc Ivica Stanković, niti glavni specijalni tužioc Milivoje Katnić, nisu poduzeli mjere nakon što su dobili njegove dokaze.

Uzete zajedno, najamnina za jahtu i kupovina zgrade pokazuju kako su milioni dolara sumnjivog, a u nekim slučajevima definitivno kriminalnog novca ruskog porijekla našli put u zemlju koja se želi pridružiti Evropskoj uniji.

- Ovo nije ponašanje koje se može očekivati od zemlje koja teži postati članica EU-a - kazao je Browder.

Službenik za odnose s javnošću u vrhovnom državnom tužilaštvu rekao je OCCRP-u da direktno kontaktiraju Stankovića. Na zahtjev za komentar nije odgovorio.

Mještani u Đenovićima rekli su da ne znaju ko je vlasnik zgrade Asti Services, koja se nalazi nedaleko od plaže. Apartmani se, dodaju, iznajmljuju turistima. Nekoliko mještana u nekadašnjem ribarskom selu je izjavilo kako pretpostavljaju da je zgrada u vlasništvu Rusa. I upravu su. Dokumenti i poslovni saradnici Asti Servicesa ukazuju na to da iza kompanije stoji udovica preminulog ruskog zakonodavca i bivšeg časnika FSB-a.

Zamršena mreža

Lanac dokaza koji povezuje sredstva iz afere Magnitsky s iznajmljivanjem jahti i stambenom zgradom u Crnoj Gori uključuje složenu mrežu korporativnih i ličnih odnosa između nekoliko osoba.

Sve počinje s Dmitrijem Klyuevom, bankarom koji je 2006. godine osuđen za prevaru u Rusiji i koji je sankcioniran u SAD-u 2014. zbog toga što je bio "organizator" masovne sheme koju je Magnitsky izložio kako bi prevario rusku vladu za povrat neuplaćenih poreza.

Među njegovim različitim korporativnim subjektima, Klyuev je bio stvarni vlasnik Altem Invest d.o.o. i Zibar Management Inc., oba registrirana na Britanskim Djevičanskim otocima. To su dvije kompanije koje su od marta 2010. do aprila 2011. platile Asti Services 3,1 milion eura za "najam jahte". Isplate su izvršene s bankovnih računa koje su Klyuevove kompanije držale u FBME banci na Kipru, koja je 2015. godine izgubila bankarsku dozvolu nakon što su američke vlasti objavile da su pronašli dokaze o pranju novca.

U 2008. godini, godini osnivanja, Asti Services je kupila Crystal Princess od Terra Trade & Consulting GmbH, kompanije u vlasništvu njemačkog državljana Hendrika Szymanskog. Predstavnik Asti Servicesa bio je Evgeny Senokosov, koji je također pružao usluge Klyuevu. Bankarski dokumenti FBME-a za dvije Klyuevove kompanije, Altem Invest i Zibar Management, pokazuju da su od februara do jula 2011. na Senokosovov račun u Narodnoj banci Abu Dhabija platili 94.040 dolara za potrebe putnih troškova. Senokosova novinari OCCRP-a nisu uspjeli pronaći. Szymanski je odbio dati komentar.

U novembru 2010. godine, Asti Services je kupila stambenu zgradu u Đenovićima u dogovoru u kojem je Senokosov također učestvovao. Andrei Gorin, ruski biznismen koji je zgradu prodao Astiju preko svoje kompanije za razvoj nekretnina GALS d.o.o., potvrdio je da Senokosov zastupa Asti, ali je rekao da nema ništa loše u vezi s tim poslom.

- Sve naše dokumente su provjerile lokalne vlasti i nemamo šta skrivati. Svi naši poslovi su vrlo čisti i vrlo iskreni - rekao je Gorin o prodaji zgrade u vlasništvu svoje kompanije Village Gals.

Službeni dokumenti iz Belizea, jedne od 15 zemalja koje je EU u martu stavila na crnu listu, navodeći nedostatak saradnje u poreznoj transparentnosti, ne pokazuju ko je vlasnik kompanija kao što je Asti Services. Njihov registrirani agent, CCS Trust Ltd., odbio je komentirati.

Veza sa Dumom

Međutim, dvije osobe koje su poslovale s tom kompanijom rekli su OCCRP-u da je njen stvarni vlasnik Oxana Stalmakhova, udovica bivšeg člana ruske Dume. Dva izvora, koji lično poznaju Stalmakhovu, nisu identificirane zbog straha za sigurnost. Zapetljani trag korporativnog vlasništva i poslovnih odnosa vezuje Stalmakhovu za jahtu, za Asti Services i za Dmitrija Klyueva. On također sugerira da je ona postala korisnica kompanije nakon smrti svoga supruga Vladimira Stalmakhova.



Za početak, podaci Ukios Bankasa pokazuju da je Asti Services, kada je registrirao Crystal Princess na Cookovim otocima, to učinio korištenjem usluga kompanije Blue Ensign iz Velike Britanije. Ta faktura nudi važan trag za pozadinu Asti Servicesa, pokazujući da je ta kompanija registrirana na adresi Schosse Entuziastov 38, u petospratnoj zgradi u istočnom predgrađu Moskve.

U toj je zgradi bila smještena i NPO Kosmos, nekada jedna od najvećih građevinskih kompanija u Rusiji. Kosmos je likvidiran 2015. godine, nakon što je njegov predsjednik Andrey Chernyakov navodno protupravno prisvojio velike iznose iz bankovnog kredita koji nije bio povezan s "Praonicom Troika" ili prevarom koju je otkrio Magnitsky. Chernyakov je uhapšen u Poljskoj 2017., ali se borio protiv izručenja Rusiji. Nejasno je gdje se sada nalazi.

Pored moskovske adrese, Chernyakov je povezan s vlasnikom Asti Services i Crystal Princessom preko dva bivša poslovna saradnika. On i Hendrik Szymanski, Nijemac čija je kompanija prodala jahtu Astiju, bili su partneri u Cewimex GmbH, još jednoj likvidiranoj kompaniji koja se bavila silicijskim proizvodima i građevinskom opremom.

Chernyakov je također imao višestruke veze s pokojnim Vladimirom Stalmakhovim, Oxaninim suprugom. Bivši oficir FSB-a i većinski dioničar sigurnosne kompanije Baikal, Stalmakhov je 2003. godine izabran u Dumu kao član Putinove stranke Ujedinjena Rusija. Iste je godine Stalmakhov postao potpredsjednik za ekonomsku sigurnost u Kosmosu.

Stalmakhov i Chernyakov također su bili partneri u Yacht Clubu Patriot, koji se nalazi sjeverno od Moskve, kao i u sada već ugašenoj Komercijalnoj banci Kutuzovsky. Još jedan partner banke, predsjednik uprave Oleg Novoselsky, nestao je 2005. Njegovo tijelo pronađeno je u bačvi na dnu moskovskog kanala deset godina kasnije.

Stalmakhov je umro u julu 2011. godine nakon "ozbiljne bolesti" u dobi od 41 godine, navodi se u saopćenju Dume. U poslovnim knjigama vidi se da njegova udovica nije nepoznata Astinom redovnom predstavniku, Evgeniju Senokosovu.

Do marta 2012. godine, Senokosov je bio jedini dioničar i direktor kompanije za upravljanje nekretninama, Basti s.r.o., sa sjedištem u Karlovim Varima u Češkoj Republici. Podaci kompanije Basti pokazuju da je Oxana Stalmakhova 2012. zamijenila Senokosova kao jedinog dioničara i direktora. Kompanija je likvidirana u julu 2018. godine.

U međuvremenu, fotografije koje je u julu 2014. objavio član porodice Stalmakhova na VKontakteu, ruskom društvenom sajtu, prikazuju pogled na Kotorski zaljev iz stambene zgrade Đenovići.

Stalmakhova nije odgovarala na poruke kojima je od nje zatražen komentar. Na pokušaj kontaktiranja telefonom je odmah spustila slušalicu.

(Originalni, autorski tekst je objavljen na occrp.org. Prijevod sa engleskog i priređivanje teksta na bosanskom jeziku - redakcija Faktor.ba)

Izvor:   OCCRP

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije