Završio je Medicinski fakultet u glavnom gradu BiH, odstažirao svoje na Hitnoj pomoći, tri godine kao ljekar proveo u opkoljenom Sarajevu, a potom otišao u Ameriku. Tamo je krenuo iznova i najprije radio kao bolničar, što mu je bila dobra priprema da opet položi sve ispite.

Danas je specijalist za intenzivnu njegu na Odjelu za plućnu medicinu prestižne klinike Mayo u Rochesteru, Minnesota, te profesor na njihovoj medicinskoj školi, gdje je i sam završio specijalizaciju, piše Slobodna Dalmacija.

Je li koronavirus najveći naučni problem s kojim ste se vi lično suočili u svojoj dosadašnjoj karijeri ljekara, kao i cijela medicina kao nauka?

– S aspekta intenzivne njege, što je moja uža specijalnost, infekcije novim koronavirusom su teške, ali manje komplicirane nego mnoga druga kritična oboljenja s kojima se svakodnevno susrećemo.

S druge strane, rapidno širenje infekcije i nagli priljev bolesnika je u nekim sredinama (Wuhan, sjeverna Italija, New York City...) dovelo do paralize zdravstvenog sistema, nedostatka kapaciteta za intenzivnu njegu i velike smrtnosti.

Posljedice virusa na javno zdravstvo, način života, socijalne, političke i ekonomske tokove su nesagledive. Treba se nadati da će barem neke od posljedica biti pozitivne; na primjer, smanjenje zagađenja okoliša ili efikasnije korištenje interneta za telemedicinu, teleedukaciju i biznis.

Nedavno ste objavili da ste u svakodnevnoj praksi s pacijentima uočili veliki broj njih s obostranom upalom pluća. Je li taj trend posljednjih tjedana uzlazni ili silazni?

– Kroz veliku internacionalnu studiju (VIRUS) koju Mayo klinika radi u suradnji s Udruženjem intenzivne medicine (SCCM) možete se najbolje vidjeti sadašnje trendove. Otprilike jedna trećina bolesnika kojima je potrebno bolničko liječenje dobije tešku obostranu upalu pluća s potrebom za intenzivnom njegom, velikim koncentracijama kisika, neinvazivnim i invazivnim respiratorima. Prosječna smrtnost hospitaliziranih bolesnika je oko 20 posto, a onih koji zahtijevaju intenzivnu njegu i do 40 posto.

Velike su razlike u rezultatima između pojedinih bolnica. Radimo analize kako bi mogli razumjeti te razlike. U našem iskustvu na Mayo klinici u Minnesoti, broj kritično oboljelih je stabilan, možda malo manji negoli prije par mjeseci. U svakom slučaju težina bolesti ovisi od ukupnog broja zaraženih te općeg stanja bolesnika (starosna dob, komorbiditeti...).

Svi se pribojavaju jeseni i zime, ako se udruže koronavirus i gripa. Kakva su vaša očekivanja?

– Za gripu imamo dosta efikasnu vakcinu tako da u sredinama gdje se vakcinacija dobro provodi, kao što je to slučaj ovdje gdje ja živim, to neće biti problem. Korona može biti veći problem, ljudi će više vremena provoditi u zatvorenom prostoru. Naravno uz dobru ventilaciju, pranje ruku, obvezne maske u zatvorenom prostoru i fizičku distancu (2 metra), prijenos virusa se može dosta dobro kontrolirati.

Očito je da neće doći do prekida lanca prijenosa virusa poduzetim mjerama i razvojem imuniteta, odnosno da ova bitka zavisi od razvoja vakcine. Kada realno možemo očekivati cjepivo?

– Da, prijenos je teško zaustaviti mada su neke sredine to uspješno postigle (Novi Zeland, veći dio Kine). Svi se nadamo da će cjepivo za koronu uskoro biti dostupno i efikasno, možda čak i do zime. Uz vakcinu, epidemiološke mjere i razvoj prirodnog imuniteta osoba koje su preboljele koronavirus, očekujemo da će pandemija biti zaustavljena 2021. godine.

Što kažete na otpor antivaksera, odnosno trebamo li se bojati brzo razvijene vakcine?

– Razvoj vakcine prati rigorozne metode radi smanjivanja sporednih efekata na minimum. Sjetimo se sedamdesetih godina kad su se pojavile velike boginje. Svi smo tada vakcinisani, pa i ja. Da tada nismo imali vakcinu, trećina stanovništva bi izumrla.

Nažalost, naivni, slabo obrazovani ljudi nasjednu na propagandu koja im se servira iz različitih motiva, slično kao što su nasjeli na nacionalizam i ratovali...

Hoćete li se vi vakcinisati i biste li to preporučili drugima?

– Ja se kao ljekar moram vakcinisati. To je na Mayo klinici obvezno. Rizik od vakcine je minimalan u odnosu na korist koju pruža vama i ljudima oko vas.

Kako vam se čini situacija u regiji (BiH, Hrvatska, Srbija, Slovenija...) i biste li nešto preporučili ovdašnjim kolegama?

– Uz podršku ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Sarajevu, već u martu smo uspostavili Viber grupu s više od 2500 liječnika iz regije i dijaspore preko koje svakodnevno izmjenjujemo iskustva.

Također održavamo web-stranicu na našem jeziku s relevantnim smjernicama. U početku jednom tjedno, a sada jednom mjesečno imamo telediskusije sa stručnjacima intenzivne medicine iz regije i Sjedinjenih Država koje se prenose preko YouTubea. Svi pokušavamo učiniti što je najbolje moguće u jedinicama intenzivnog liječenja, ali epidemiološke mjere i prevencija su efikasniji od intenzivnog liječenja. Tu je Slovenija očekivano najbolja.

Mnogi vas poznaju i kao muzičara, člana prve postave "Zabranjeno pušenje". Što je presudilo da se okrenete medicini i ostavite saksofon?

– Presudio je profesor Aleksandar Fajgelj na trećoj godini fakulteta i prvim vježbama iz uvoda u kliničku medicinu. Prve dvije godine sam učio u kombiju dok smo išli na turneje. Medicina me nije previše zanimala, ali sam mogao dobro pamtiti. Prof. Fajgelj je bio veliki stručnjak, porijeklom Slovenac i veliki planinar i gljivar. Uveo je i dijalizu u BiH i opisao novu bolest (Balkansku nefropatiju).

Na prvim vježbama, umjesto klasičnog predavanja, prof. Fajgelj je počeo glumiti staru nanu (baku) iz zabitog sela na planini Treskavici, koja se onako izokola žalila na stomačne probleme. Mi studenti smo kao detektivi morali pogađati što je u pitanju i kako joj najbolje pomoći. Shvatio sam što znači biti ljekar, počeo volontirati u sarajevskoj hitnoj pomoći i nakon treće ploče napustio "Zabranjeno pušenje".

Kontaktirate li s članovima benda i može li se očekivati da se jednog dana, barem prigodno, svi zajedno okupite?

– Da, u redovnom sam kontaktu sa Sulom (Sejo Sexon), Neletom, Zenom, Elvisom. Mene bi radovalo da se okupimo i još uvijek se nadam da je to moguće. Raspad "Pušenja" na određeni način simbolizira raspad tadašnjeg društva, pa je i naše buduće okupljanje uvjetovano promjenom sadašnje političke atmosfere, čemu se iskreno nadam.