Rekacija Stava u najavi novog broja navodi: 

-Pitanje svih pitanja u Hercegovini usmjereno je na dilemu da li će se nakon dvanaestogodišnje pauze održati izbori u Mostaru. Jednako je važno i po kakvim će izbornim pravilima biti održani izbori kada do njih dođe. Jer, upravo nemogućnost postizanja kompromisa o načinu provođenja izbora osnovni je razlog demokratske i institucionalne paralize ovog grada, u kojem izvršni sistem (operativne gradske institucije) po inerciji funkcionira, a zakonodavni organ, jedini nadležan za donošenje odluka (Gradsko vijeće), ne postoji.

U ovom broju Stav detaljno analizira novi projekat Nenada Veličkovića po imenu Školokrečina, koji, ispostavit će se, ima sasvim odgovarajući naziv.

Ovaj profesor srpske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu neumoran je u pokušaju da nametne vlastite svjetonazore bošnjačkom društvu te da mu promijeni ono što ideolog Naše stranke Tarik Haverić naziva “kulturnim kodom”. Očigledno izdašno sponzoriran od raznih stranih organizacija, Veličković neumorno i s gotovo demonskom energijom napada na bošnjački identitet i kulturu iz svakog zamislivog ugla, posebno se koncentrirajući na jezik, a već određeno vrijeme otvorio je front prema najosjetljivijem dijelu jednog društva – djeci i omladini. Budući da zbog političke klime još nije u mogućnosti započeti svoj "dugi marš kroz institucije", te tako nametnuti vlastitu ideologiju s oficijelnih pozicija, Veličković subverzivno djeluje izvana, konstantno problematizirajući kvalitet udžbenika u obrazovanju, ali i sam obrazovni proces.

Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je 5. novembra 2019. godine pravosnažnom presudom bivše bosanskokrupske policajce Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića krivice za ratne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, kao i za neopravdano odgađanje povratka zarobljenika, za šta ih je Tužilaštvo BiH optužilo pet godina ranije. Oslobađanjem od ovih optužbi bh. policajci Jadranko Šaran, Samir Šabić i Zijad Kadić skinuli su ljagu sa svojih imena, te dokazali da je njihov ratni put bio čist. Poliucajci iz Bosanske Krupe govore za Stav.

Zašto je Turska jedina prepreka Asadovom režimu koji terorizira tri miliona civila čitajte u članku dopisnika Stava iz Turske. Brza reakcija vojske i sve izjave turskih zvaničnika praćene akcijama – povećanjem vojnog prisustva u Idlibu – imaju za cilj pokazati (prije svega Moskvi) da nije riječ o blefu, nego o riješenosti da se spriječi humanitarna katastrofa koja bi u krajnjoj liniji najveći račun ispostavila Turskoj. Veliko je pitanje koliko je zemlja koja je u periodu od 2011. do 2018. primila (slovima i brojem) jednu izbjeglicu iz Sirije u stanju razumjeti zemlju koja ih je primila 3,7 miliona.

U ovom broju Stava donosimo drugi nastavak Bošnjačkog leksikona u kojem pišemo o najznačajnijem naučniku Osmanskog carstva. Zvao se Nasuh Matrakči Bošnjak.

U članku saznajte više o o tom briljantnom fizičaru, geografu, kartografu, historičaru, izumitelju, slikaru, navigatoru, agronomu, dramskom scenaristi, sultanskom savjetniku i sabesjedniku, vitezu, mačevaocu, oružaru, minijaturisti po kojem se danas zove jedan poseban stil u osmanskoj umjetnosti i matematičaru kojem se na raznim svjetskim univerzitetima priznaje doprinos razvoju matematike.

Iznad Velikog parka u Sarajevu ovog će proljeća biti otvorena spomen-soba ubijenoj djeci u opkoljenom Sarajevu tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ideja za kreiranje ove sobe rodila se prije osam godina na izložbi umjetnice Arme Tanović pod nazivom Predmeti djece poginule u opkoljenom Sarajevu. Dvije studentice, Amina Hamzić i Elma Hodžić, koje su tada asistirale na ovoj izložbi, inspirirane novim iskustvom, došle su na ideju kreiranja spomen-sobe ubijenoj djeci u Sarajevu. Prijedlog su iznijele Udruženju roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. i predsjedniku Udruženja Fikretu Grabovici, kojem se ideja odmah svidjela. Grabovica kaže da su svesrdno prihvatili ovaj prijedlog i gotovo odmah krenuli u potragu za odgovarajućim prostorom u kojem bi bila smještena spomen-soba. O spomen-sobi detaljno pišemo u novom broju Stava.

Iz Banovića vam donosimo prilu o orijentalnoj muzici u tom gradu a o njoj vam govori hafiz Mirsad Mrahorović, samouki svirač mekamske duhovne muzike

Nekon pogibije oca i brata, hafiz Mirsad Mrahorović smiraj je pronašao u duhovnosti i mekamskoj muzici. Nesvakidašnji prirodni talent i osjećaj za melodiju nadomjestili su nepostojanje formalnog muzičkog obrazovanja. Kada je prvi put uzeo naj, odmah je uspio proizvesti zvuk, za šta je nekima potrebno i do pola godine vježbe. Iako nikada nije imao priliku formalno učiti sviranje naja, danas nastupa s ovim instrumentom te druge podučava njemu. Osim naja, hafiz svira klavijaturu i harmoniku, ali najviše vremena provodi uz turski saz i kanun, dva žičana instrumenta koji mu omogućavaju koračanje perivojima mekamske muzike. S ključem kanuna i saza hafiz otvara vrata svjetovima u kojima je govor suvišan, u kojima riječi ne znače, već jesu.

U ovom broju Stava obilježavamo i dvadeset šestu godišnjicu Ratne džamije na Igmanu. Prva džuma u džamiji koju su od drvene građe podigli muhadžiri i borci Armije Republike Bosne i Hercegovine klanjana je 5. februara 1994. godine. Isti je dan, baš u vrijeme klanjanja džume, na pijaci Markale, u starom dijelu Sarajeva, od granate ispaljene sa srpskih položaja na području sela Mrkovići, ubijeno 68 Sarajlija, a teže su ranjena 144 njihova sugrađanina.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 13. februara, širom Bosne i Hercegovine.