Zanat koji izumire

Majstor Vejsil Džaka: Popravljao telefone Berizu Belkiću i Hanki Paldum, Safet Isović nije žalio bakšiša

Objavljeno: 12.06.2019. u 16:19 Autor: Amela Sijerčić

U vremenu vladavine mobilnih aparata zvuči nestvarno kada vam neko kaže da u kući još uvijek ima telefon sa brojčanikom na okretanje. Vejsil nas uvjerava da ima i takvih. Uglavnom su to kaže, penzioneri, njegove dugogodišnje vjerne mušterije

Džaka: Svakodnevno učim, zapisujem i skiciram svaki telefon koji popravljam

FOTO: KEMAL SOFTIĆ

Od nekada pet vrsnih majstora za popravak fiksnih telefona na Baščaršiji ostao je još jedan - sedamdesettrogodišnji Vejsil Džaka.

Ljubav prema ovom zanatu rodila se davne 1961. godine kada je Vejsil upisao srednju školu za telekomunikacije u Sarajevu. Zahvaljujući profesorima, koji su mu, kako kaže, usadili ljubav prema zanatu, bez problema je završio školovanje i odmah počeo raditi na popravci telefona.

- Jedno vrijeme radio sam u Pošti, ali sam uporedo s tim uvijek nešto "čačkao" oko telefona, pa se po čaršiji pročulo kako znam popraviti kvar. Na početku telefone mi je donosila familija i komšije, a onda i ostali svijet, kako se haber prenosio gradom - govori Džaka na početku razgovora.

Turisti traže da kupe telefone sa brojčanikom na okretanje

U maloj radnji, koja se nalazi u blizini Sebilja na Baščaršiji, smješteno je Vejsilovo malo carstvo. Na starim drvenim policama uredno su složene na desetine telefona, što starih, što novih, a preko puta u malim kutijicama bezbroj sitnih dijelova koje služe tokom popravljanja aparata.

Foto: Kemal Softić

Pažnju nam privlače birvaktilski telefoni sa brojčanikom koji se okreće. Među njima je i najstariji u radnji, kojemu je 70 godina.

- Nevjerovatno je koliko su ljudi još uvijek zainteresovani za ove telefone. Tokom ljeta, kada najviše turista posjećuje naš grad, često mi u radnju ulaze ljudi i pitaju mogu li im prodati telefon sa brojčanikom na okretanje. Neki su spremni platiti i više stotina KM. Kada im kažem da nisu na prodaju, mnogi odlaze tužni, jer tako nešto nigdje nisu vidjeli i željeli bi aparat imati kao suvenir. Žao mi je što ljudima ne mogu ispuniti želju, ali ne znam kako bih se mogao rastati od mojih ljubimaca, jer svaki od njih ima neku svoju priču - kaže majstor Džaka.

U vremenu moderne tehnologije i potpune vladavine mobilnih aparata zvuči nestvarno kada vam neko kaže da u kući još uvijek ima telefon sa brojčanikom na okretanje. Vejsil nas uvjerava da ima i takvih Sarajlija. Uglavnom su to kaže, penzioneri, njegove dugogodišnje vjerne mušterije.

- To su starije Sarajlije koje su iz sentimentalnih razloga vezane za te aparate i ne žele ih zamijeniti novim. Među njima puno je roditelja kojima su sinovi prije 1992. godine kupili telefone, a koji su tokom agresije na našu zemlju poginuli. To je za njih vrijedna stvar, nešto čega se ne žele odreći. Osim toga, stari telefoni puno su kvalitetniji, jer mogu trajati i po 50 godina - otkriva Džaka.

Iako bismo pomislili kako su danas rijetki oni koji svoje fiksne telefone nose na popravku, Vejsil nas razuvjerava i ističe da je najviše kvarova tokom vremenskih nepogoda - jake kiše i grmljavine.

- Kod nas je kablovska telefonija razvučena po stubovima za električnu energiju. To je razlog što nastaju kvarovi tokom grljavine. Svaku mušteriju upozorim da kad krene nevrijeme odmah isključe aparat iz struje kako bi ga sačuvali. Neki poslušaju, a neki i zaborave to uraditi, pa je radnja, nakon nevremena, puna pokvarenih telefona - objašnjava Džaka.

Kako bi bio u skladu sa vremenom, Vejsil i u poznim godinama svakodnevno uči o novim telefonima i kako na njima otkriti i otkloniti kvar.

- Telekomunikacije svakodnevno napreduju, pa i ja pokušavam biti u skladu sa tim. Iako se modreni telefoni prave tako da ih ne možete popraviti, u većini slučajeva pronađem kvar i otklonim ga. Naravno, desi se i da ne mogu ništa napraviti. Svakodnevno učim, zapisujem i skiciram svaki telefon koji popravljam. To mi kasnije pomaže u radu. Ne volim ljude vraćati, želim im pomoći, i u većini slučajeva uspjevam u tome - kaže Džaka.

Volio bih da me bar jedan unuk naslijedi

Tokom 58 godina rada Vejsil je popravio telefone mnogim Bosancima i Hercegovcima. Među njima su i neke poznate ličnosti u našoj zemlji, poput Beriza Belkića, Mustafe Cerića, Safeta Isovića, Hanke Paldum...

- Za mene su sve mušterije iste, ali je lijepo kad na vratima ugledate nekoga poznatog. Vjerski službenici sve tri konfesije donosili su mi telefone na popravak. Bilo je i političara, pjevača, ali mi je u sjećanju ostao naš Safet Isović koji je bio stalna mušterija. Ako je cijena popravke kvara bila deset maraka, on bi uvijek ostavio još deset. Takav je bio naš Sajo, jedan od onih koji su znali cijeniti rad majstora. Glumac ima plaću, ali mu je aplauz, kojeg dobije od publike, daleko važniji. Tako je i sa nama majstorima. Imam tri unuka koji često dođu u radnju. Dvojicu sam naučio da popravljaju neke kvarove na telefonu. Ne znam šta nosi vrijeme, ali volio bih kada bi me barem jedan od njih naslijedio kako bi se očuvao ovaj zanat - kaže Džaka na kraju razgovora.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije