Solistica na harmonici

Merima Ključo za Faktor: Odavno planetu Zemlju doživljavam kao svoju državu

Objavljeno: 10.05.2019. u 08:56 Autor: Denis Zeba

Često se možete osjećati usamljeno, pa čak i usamljenije u okruženju ljudi, nego kad ste sami, ali sa ovim divnim umjetnicima je to nemoguće, samim tim što govore moj muzički i emotivni jezik

FOTO: Kemal Softić

Veliki je ponos kada možete reći da jedna od najpoznatijih solistica na harmonici u svijetu, koju je taj svijet roditeljski prigrlio, a ona mu uzvraća svojom jedinstvenom umjetnošću, čineći ga plemenitijim i boljim za život, potječe upravo iz vaše zemlje. Merima Ključo dobro je znano i ugledno ime u svijetu klasične muzike, koje je udahnulo novi, savremeni život harmonici, podižući njenu popularnost na globalni nivo. Mnogo puta nagrađivana umjetnica sa bogatim portfoliom, dokazala je i da neke od najljepših melodija dolaze iz uma čovjeka sa Balkana, koji, znamo svi, negdje tamo ima drugačiju reputaciju zahvaljujući turbulentnoj historiji. Hvala joj što nam svjetla obraz u svijetu.

O njenom radu, saradnjama, postignućima i priznanjima sve je napisano u mnogim intervjuima, tako da je izlišno napominjati o kakvom muzičkom geniju se radi. Sarajlije i svi koji žele posvjedočiti onome što izvrsno radi, njenoj magiji koju izvodi na harmonici, pruža se prilika za susret 28. juna ove godine u sarajevskom Domu mladih, gdje će Ključo i njen kolega i prijatelj, gitarist svjetskog glasa Miroslav Tadić drugi put izvoditi numere sa zajedničkog projekta, albuma "Aritmia".

To je bio i povod za naš intervju sa Merimom, koja je u pauzi priprema za nastavak promocije novog materijala "Lume", komponovanja muzike za jedan dokumentarac, i, kako je sama navela, nakon dugog i intenzivnog radnog dana, našla vremena da odgovori na naša pitanja.

Krajem aprila odabrana publika Vas je imala priliku slušati na mini koncertu u Domu oružanih snaga u Sarajevu u organizaciji Ambasade Kraljevine Holandije u BiH. Kakav je osjećaj bio nastupiti u rodnoj zemlji poslije dugo vremena?

- Svaki nastup mi je poseban na svoj način. Što se tiče nastupa u BiH, prošle godine sam održala koncert u rodnom Livnu zajedno sa Matijom Dedićem. Iako mi je svaki nastup jako bitan, moram priznati da mi je taj u Livnu bio najemotivniji do sada. Način na koji smo dočekani, kao i reakcije publike bili su toliko iskreni i jaki, da smo i Matija i ja bili potpuno zatečeni. Divno je bilo osjetiti koliko ljudima znači uspjeh nekog ko potječe iz njihove sredine.

U prijestolnicu BiH ponovo se vraćate 28. juna, na scenu Doma mladih, gdje ćete predstaviti album "Aritmia", nastao u saradnji sa gitaristom Miroslavom Tadićem. Ukratko, šta pripremate za taj petak, hoće li biti nekih iznenađenja?

- Miroslav i ja smo prije dvije godine nastupili na Jazz festivalu u Sarajevu. Radujemo se što ćemo naš projekat opet predstaviti u Sarajevu, i na tome smo posebno zahvalni našim organizatorima, ART LAB / Sabina Šabić i SARAJEVODISK, Edin Muftić. Predstavit ćemo naše kompozicije i aranžmane sa albuma "Aritmia", kao i nekoliko novih numera. Velika nam je čast da će kao specijalna gošća nastupiti Jelena Milušić, sa kojom ćemo izvesti nekoliko numera sa albuma "Lume".

Upravo je aktuelan i taj album koji ste uradili sa Jelenom Milušić. Promovirate ga i 11. maja u Jajcu, te 28. maja u Sloveniji. Koliko ste puta do sada zajedno nastupile i kakvi su planovi za ljeto kada je u pitanju promocija ovog muzičkog materijala?

- S obzirom na to da je "Lume" izdanje Croatia Recordsa, sredinom februara imale smo jako lijepu promociju u Zagrebu u Kulturnom centru Mesnička. Uslijedio je divan koncert u Rijeci, koji se održao krajem marta u Hrvatskom Domu kulture na Sušaku. Nakon koncerata u Jajcu i Novom Mestu imamo niz dogovorenih koncerata u Hrvatskoj i Srbiji, a u toku su i dogovori za Ameriku.

Kako ste se Vas dvije "snašle" u tom novom projektu, na koji način se dopunjavate, kako funkcioniše taj duo?

- Prije bih rekla da smo se "našle" nego "snašle". Fascinirana sam Jeleninim glasom, koji je poseban i jedan od rijetkih kontra altova. Dopunjavamo se na mnogim nivoima. Saradnja sa Jelenom, uz saradnju sa Miroslavom Tadićem i Matijom Dedićem, za mene je jedna od najdražih do sada.

Često u intervjuima ističete ljubav prema muzici i fascinaciju harmonikom, koja ne jenjava, već je s godinama sve intenzivnija. Pripremajući se za intervju, u jednom Vašem ranijem razgovoru sam pronašao zanimljivu konstataciju. Rekli ste, citiram: "Možemo reći kako je ovo jedna usamljena profesija. Zatvoren si sam u sobi dok vježbaš, sam putuješ, sam si u hotelskim sobama, veoma često sam na pozornici. Jednostavno moraš voljeti samoću, biti sam sebi dovoljan i voljeti taj instrument!". S obzirom na zajedničke projekte koje radite u posljednjih nekoliko godina, pa i aktuelni "Lume", je li tu samoću sada kompenzirate svojim muzičkim partnerima, više niste sami na pozornici?

- Prekrasno i interesantno pitanje i zahvalna sam Vam na njemu. Da, sigurno mi saradnja sa ovakvim izuzetnim ljudima i umjetnicima kompenzira mnoge godine profesionalne samoće. Često se možete osjećati usamljeno, pa čak i usamljenije u okruženju ljudi, nego kad ste sami, ali sa ovim divnim umjetnicima je to nemoguće, samim tim što govore moj muzički i emotivni jezik.

Jedna ste od rijetkih muzičara u svijetu koje sviraju i komponuju za harmoniku. Jednom prilikom ste rekli da harmoniku prate mnoge predrasude i da se još nedovoljno cijeni. Kakvo je stanje danas, pogotovo kada su u pitanju žene koje sviraju ovaj instrument, je li se svijest mijenja po tom pitanju? Susrećete li se i dalje sa razočaravajućim pogledima ljudi kojima kažete da svirate harmoniku, a koji Vas nisu imali priliku slušati?

- Mogu reći da se to znatno promijenilo, samim tim što su ljudi već čuli za mene i "spremni" dođu na koncert. Godine promoviranja instrumenta su se isplatile, i instrument danas zasigurno zauzima svoje mjesto na ozbiljnoj muzičkoj sceni.

Kaže se da je muzika univerzalni jezik svijeta, koji svi razumiju i osjećaju bez obzira na jezik kojim se izvodi ili specifične elemente etnosa koji nosi. S obzirom na to da živite i stvarate u Americi, kako tamošnji slušatelji doživljavaju muziku s naših prostora? Ko zapravo čini Vašu publiku tamo?

- Ne sviram muziku s naših prostora, nego muziku nadahnutu ili inspiriranu muzikom naših prostora, kao i djela nadahnuta muzikom sa drugih prostora naše planete, tako da je moja publika uglavnom iz krugova klasične muzike, ali i publika kojoj je interesantna baš harmonika ili tema koncerta.

Na čemu trenutno radite/pišete/producirate?

- Upravo sam završila muziku za dokumentarni film "Kuća male zvijezde". Jedva čekam da se prekrasna priča o Nudžejmi Softić pojavi na malim ekranima i festivalskim platnima.

Rijetko nastupate u BiH. I kada nastupate, to je odabrana publika. Kako biste svoj koncert preporučili nekome ko Vas nikada nije slušao, šta biste mu rekli - zašto da dođe da Vas sluša?

- Skloni smo kritici prije nego nešto čujemo ili vidimo. A da bismo postali dobri i argumentirani kritičari, potrebno je mnogo toga da vidimo i čujemo kako bismo uočili razlike, ali i da bismo stalno učili i otkrivali nešto novo. Umjetnička muzika na harmonici je novost, i upravo mi smo svjedoci vremena u kojem se repertoar za harmoniku razvija. Za 50 do 100 godina će takva harmonika biti uobičajena poput klavira, violine i ostalih instrumenata sa dugom muzičkom historijom. Kao što sam ja pionir mog instrumenta, moja publika svjedoči evoluciji jednog od najmlađih instrumenata i zajedno prolazimo kroz do sada neistražene muzičke teritorije.

Rođeni ste u BiH, državljanka ste Holandije, živite u Los Angelesu, putujete i stvarate širom svijeta. Gdje se, ipak, osjećate najbolje, opušteno, ušuškano, gdje možete biti u potpunosti svoja?

- Odavno planetu Zemlju doživljavam kao svoju državu. Osjećam se potpuno svoja gdje god kročim.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije