U razgovoru za Anadolu Agency, akter čuvenog finala Kupa šampiona protiv Real Madrida, otkriva na koji način provodi vrijeme u porodičnom okruženju.

- Gledam televiziju i čitam novine. Baš sam jučer uživao u sjajnom dokumentarnom filmu o avionskoj tragediji Manchester Uniteda po povratku sa one utakmice u Beogradu. Bilo je tu igrača koji su preživeli nesreću i par godina kasnije igrali protiv nas u polufinalu Kupa šampiona. Recimo, Bobby Charlton i golman Greg. Meni je lakše jer imam dvorište i terasu.

Vjerovatno ljudi koji žive u zgradama teže podnose ovo ograničenje kretanja. Zagazio sam već u devetu deceniju života, nisam ja ni prije korone nešto puno izlazio van kuće - rekao je Hasanagić za AA.

Ipak, priznaje da mu nedostaju čajanke i druženja u obližnjem kafiću sa Nenadom Bjekovićem i njihovim prijateljima iz Partizana.

- Živim na Vračaru i taj kafić nam je omiljeno mjesto za priču i opuštanje. Ne dolaze tu samo Partizanovci, navrate često i Zvezdaši i atmosfera je uvijek vesela i prijatna. Čujem se skoro svaki dan sa Bjekovićem, bio je izvjesno vrijeme u samoizolaciji nakon što je saznao da su mu kolege iz Fudbalskog saveza Srbije zaražene koronavirusom. Na svu sreću, Kokeza i Pantelić su se brzo izliječili, a Nena nije osjetio nikakve simptome - istakao je Hasanagić.

Iako je prinuđen da bude u karantinu, popularni Muja ima sve što mu je potrebno za normalno funkcionisanje.

- Tu mi je najmlađi sin koji radi u marketingu Partizana. Ide svaki dan u nabavku, donosi mi jutarnju štampu i pomaže mi da sve bude kako treba. Drugi sin mi živi u San Diegu, a kćerka je u Parizu. Javljaju mi svaki dan šta se dešava, nije ni tamo lako. Kao što vidite, Francuska je poslije Italije i Španije najviše izložena talasu zaraze u Evropi - kazao je Hasanagić.

Nažalost, mnogi članovi slavne generacije Partizana koja je u finalu Kupa šampiona 1966. godine nezasluženo izgubila od Reala iz Madrida, nisu više među živima.

- Čujem se povremeno sa Radoslavom Bečejcem. On živi u Sloveniji i dobro je sa zdravljem. Uskoro će godišnjica one utakmice protiv Manchester Uniteda, pa je to prilika da još jednom evociramo uspomene. Upravo smo nas dvojica bili centralne figure tog prvog duela na JNA. Ja sam postigao vodeći gol, a Bečejac je postavio konačan rezultat. U kontaktu sam i sa Šoškićem, bolešljiv je, ali često ide u Sokobanju i tamo mu prija - ispričao je Hasanagić.

Hasanagić je zabilježio pet nastupa za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije, a debitovao je protiv Norveške u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1966.

- Baš sam se skoro prisjetio te utakmice, jer sam sa Bjekovićem i Tumbakovićem pričao o predstojećem duelu Srbije i Norveške u baražu za Evropsko prvenstvo. Rekao sam im da su Norvežani u tom periodu bili totalni autsajderi, a malo je falilo da nas pobjede na stadionu Partizana. Vodili su 1:0, pa je Vasović dao gol i osvojili smo bod. Gledam sad ovog Halanda iz Borussije, mnogo opasan igrač. Zadat će nam velike probleme. Srećom, i mi imamo Mitrovića koga izuzetno cijenim. Borben je, gladan golova i tipičan fajter napadač - rekao je Hasanagić.

Najbolji strijelac u historiji Partizana izrazio je nadu da će po završetku pandemije društvo biti bolje, a cijeli svijet mnogo ljepše mjesto za život.

- Izgleda da smo se zamjerili prirodi. Nismo bili dobri. Treba maksimalno ozbiljno da shvatimo situaciju i da na pametan način iskoristimo boravak u karantinu. Ako poslije toga izađemo sa nekim novim iskustvom i sa novim navikama, značit će da smo tokom ove krize izvukli neke pouke i postali bolji ljudi. Tu prije svega mislim na disciplinu, higijenu i način na koji se ophodimo jedni prema drugima - kazao je Hasanagić.