"Cigo", "Bazeni", restoran na robnoj kući "Sarajka", samo su neka od popularnih okupljališta ljubitelja narodne muzike u kojima je pjevao ovaj 60-godišnji pjevač.

- Ja sam sitan, ali dinamitan. Iako sam bio i ostao roker u duši, vremenom sam promijenio repertoar. Moji muzički počeci bili su u rock grupi "Trnovita staza", koju su pored mene činili Damir Arslanagić, Valentin Šiška i Vlatko Milošević. Uskoro ćemo snimiti i spot za našu prvu pjesmu "Sanjar", koji će biti uspomena za stara dobra vremena kada je Sarajevo bilo centar muzike Balkana. Nakon toga nastupao sam sa mnogim mladim bendovima - "Prvi čin", "Lucifer", "Znak sreće" – kaže Mustafa Tabaković na početku razgovora za Faktor.

Svoju karijeru, koja traje 40 godina, počeo je u restoranu na Skenderiji.

- Tamo sam bio pjevač grupe koja se zvala "Mlade Sarajlije", a koja se kasnije zvala "Elan". Poslije sam pjevao u robnoj kući "Sarajka", pa u restoranima u hotelima "Vogošća", "Ilijaš", "Breza"... Postao sam dijasporac oko 1986. godine, kada sam počeo pjevati po Švicarskoj, a potom u Turskoj, Njemačkoj, Italiji... Pred samu agresiju na BiH vratio sam se u Brezu, gdje sam zajedno sa Edinom Čabaravdićem i Despotom Mojsilovićem pokrenuo radiostanicu. U početku sam bio zadužen za muziku, a posljednjih godina radim marketing. Kod nas se pušta sve, od Bacha do sevdaha, kakav je i moj repertoar – nastavlja Tabaković koji je dobitnik nekoliko estradnih nagrada, ali i redovan učesnik humanitarnih koncerata.

Pado Tabaković je sedam godina pjevao na "Bazenima"

Po završetku agresije vraća se u kafanu, gdje se, kako kaže, osjeća kao u kući.

- Svirao sam tri godine u "Cigi", a potom je došao poziv sa "Bazena", koji je decenijama jedan od najpopularnijih restorana u BiH. Tamo sam proveo sedam predivnih godina. Uvijek se vikendom tražilo mjesto više, a dobro smo radili i drugim danima. Raja nas je voljela i prepoznala je našu iskrenu emociju. Zadržao sam rokerski temperament i uvijek ubacivao u pjesme narodne muzike. Od kolegica sa kojima sam nastupao po restoranima najdraža mi je Hana Redžović, a od zvijezda moram istaći Anu Bekutu koja je kraljica narodne muzike – govori Pado.

U kafanama se, kaže, nagledao svega. Pamti samo lijepe stvari, a one druge vrlo brzo je zaboravio.

- Kafana je najbolja životna škola, ustvari, najbolji fakultet. Tamo sam naučio mnogo od političara, sportista, ali i žestokih momaka koji mi nikada nisu pravili probleme. Ipak, najviše sam naučio od Rize Hamidovića, kojem sam zahvalan do kraja života. Kada su u pitanju pjesme, najviše sam zaradio na hitovima Ljube Aličića, a što se tiče najvećeg bakšiša za jednu noć, nikad neću zaboraviti 1988. godinu u Turskoj kada smo pjevali na proslavi fudbalerima Galatasaraya. Svaki muzičar tada je dobio 40.000 njemačkih maraka. Dobro se zarađivalo i na ciganskim svadbama. Najduže sam na ovim slavljima pjevao tri dana. Jednom su me Romi iz Italije zvali da pjevam na jednoj romskoj sahrani i nudili su mi velike pare. Mislio sam da se neko šali sa mnom i odbio sam. Poslije nekoliko dana vidim da se niko nije zezao jer je jedan kolega otišao, pjevao i fenomenalno zaradio. Pored sahrana, još nikad nisam pjevao ni na razvodu – kroz smijeh kaže pjevač.

U posljednje vrijeme bira mjesta i događaje na kojima pjeva. Kako ističe, to ne radi zbog novca, nego za svoju dušu jer bez muzike ne može.

Zanimljivo je da je Tabaković uporedo sa pjevačkom karijerom po kafanama radio i kao agent "Sarajevo osiguranja".

- Navečer upoznam ljude u kafani, a ujutru im registrujem auto. Ljudi mi vjeruju i ko je jednom registrovao auto kod Pade, uvijek se vraćao. Kada su automobili u pitanju, kao i mnogi Bosanci, vjeran sam golfu – govori na kraju Mustafa koji je sretno oženjen i ima dvoje djece.