Oružane snage BiH bi trebale na raspolaganje staviti sve svoje kapacitete, koji su zahvaljujući takvoj politici maksimalno ograničeni, dok bi Granična policija BiH sa manjkom kadrova, te nedostatkom adekvatne opreme ili čak njenim potpunim izostankom trebala izaći na kraj sa cirkulacijom potencijalno zaraženih osoba preko državne granice, ali i sa migrantima koji svakodnevno prodiru na teritorij naše zemlje.

Upravo bi ove dvije institucije danas trebale imati jednu od ključnih uloga u suzbijanju širenja koronavirusa i zaustavljanju migrantskog talasa, ali su kapaciteti tih institucija ograničeni zbog hroničnog nedostatka finansijskih sredstava.

Naime, budžet institucija BiH godinama stagnira zbog odbijanja predstavnika entiteta RS u institucijama vlasti da taj budžet prati realne potrebe i kontinuiran rast troškova njihovog funkcioniranja, odnosno odbijanja da se poveća globalni fiskalni okvir.

Budžet institucija BiH za 2019. godinu iznosio je 966 miliona KM, što je za 16 miliona KM više u odnosu na godinu ranije i što je ujedno prvo povećanje u posljednjih sedam godina. Tako je, primjera radi, raspoloživi budžet za državne institucije 2012. godine iznosio 950 miliona KM, što je identičan iznos onom koji je namijenjen u 2018. godini.

Te 2012. godine je Budžet institucija BiH smanjen za čak 78 miliona KM, što je dovelo do raskola u tadašnjoj vladajućoj koaliciji, odnosno izlasku Stranke demokratske akcije (SDA) iz vlasti zbog protivljenja reduciranju državnog budžeta u korist entiteta.

VEZANI TEKST - Kako je SDP ojačao RS na račun države BiH: Nikšić nagradio Dodika milionima u budžetu

Političke strukture, prije svega one iz entiteta RS, koje su se zalagale za smanjenje budžeta institucija BiH i koje godinama ne dozvoljavaju jačanje tih institucija povećanjem izdvajanja za njihovo funkcioniranje danas su najglasnije u isticanju nepostojanja adekvatnih kapaciteta državnih institucija za rješavanje ključnih izazova sa kojima se danas suočavamo.

U takvim okolnostima predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik zagovara novo zaduživanje kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali ne za potrebe osnaživanja državnih institucija nadležnih za suzbijanje širenja koronavirusa ili borbu protiv migrantske krize već za krpljenje rupa u entitetskim budžetima i to na način da svakom entitetu pripadne po 100 miliona eura, što je nedopustivo sa više aspekata.

Istovremeno Dodik predlaže angažman Oružanih snaga BiH, istih onih koje je namjeravao raspustiti s ciljem "demilitarizacije BiH", na postavljanju i opremanju šatora kraj graničnih prijelaza, gdje bi se, dosjetio se Dodik, zadržavale osobe koje ulaze u BiH.

Kako bi Dodik u istom šatoru u periodima od po 14 dana zadržavao sve one koji uđu na teritorij BiH, riskirajući na taj način da se koronavirusom zaraze i oni koji nisu bili zaraženi, te kako bi se tim ljudima osiguralo zadovoljavanje higijenskih i ostalih osnovnih životnih potreba, šef SNSD-a nije objasnio, što sugerira da su njegovi politički kapaciteti, čim iskorači van okvira destrukcije kao modela djelovanja, ograničeniji od kapaciteta državnih institucija koji su takvi "zahvaljujući" njegovom djelovanju. Organiziranje sistema preveniranja širenja virusa nije isto što i organiziranje manifestacija poput "Kočićevog zbora", što šef SNSD-a, očigledno, nikako ne može shvatiti.

- Kad bi Drina bila granica, popio bih je – poručio je Dodik svojevremeno, govoreći u kontekstu razgraničenja između BiH i Republike Srbije.

Za razliku od Dodika, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić očigledno nema namjeru "piti Drinu", s obzirom na to da je donio odluku o zatvaranju graničnih prijelaza preko te rijeke, sprečavajući ulazak građana iz BiH, pa i onih iz entiteta RS, na teritorij Srbije.

Najveću cijenu slabljenja državnih institucija plaćaju građani, pa i oni u čije ime je Dodik navodno djelovao. Da je Granična policija raspolagala adekvatnom opremom, poput, primjera radi, termalnim kamerama, širenje bi vjerovatno bilo spriječeno. 

Koronavirus ne poznaje entitetske linije, čak i da ih poput Dodika nazovemo "granicom", što potpuno obesmišljava nesinhronizirano djelovanje nižih nivoa vlasti po pitanju preveniranja i saniranja posljedica tog virusa. Ustav BiH garantira slobodno kretanje ljudi i roba po cijelom teritoriju BiH, tako da je provođenje mjera u samo jednom entitetu ili samo jednom kantonu besmisleno. Adekvatne jedinstvene mjere se mogu donijeti samo na državnom nivou, a te bi mjere zatim trebali poštivati niži nivoi vlasti. Svako drugačije djelovanje je riskiranje zdravlja i života građana zarad politikantskih potreba.